Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Za užitak gledanja televizijskog prijenosa Sabora treba i vremena i strpljenja

Sol i papar Hrvatskog sabora

Nažalost, to si doista ne može svatko priuštiti. Pogotovo ne oni sretnici koji su još u nekakvom radnom odnosu. Jer za te trenutke užitka gledanja televizije treba i vremena i strpljenja, a da bi se uhvatili oni pravi trenuci kad nastupaju njih dvojica. Stoga mi se dogodi da nepovratno propustim njihove efektne i duhovite duele s neistomišljenicima, u kojima ih neobranjivim argumentima probadaju na kraju balade. Naime, u TV-vijestima u kojima se izvještava o zasjedanju Sabora njihova su izlaganja često do besmislenosti okljaštrena. Vjerojatno je tome tako zbog sve očitijeg neznanja novinarskog zanata ili političke naklonosti urednika. Ili straha od svemogućih. A najvjerojatnije je da se radi o svemu zajedno.

Istini za volju, treba reći da u saborskoj oporbi ima nekoliko mušketira koji briljantno ovladanom vještinom govorenja, stručnim poznavanjem teme rasprave, na duhovit način poentiraju u saborskim debatama. Na suprotnoj strani nema im ravnih. Ali, među oporbenim mušketirima ipak su najatraktivnija njih dvojica - Nenad Stazić i Dragutin Lesar. Oni su nenadomjestivi začin saborskih rasprava, sol i papar Sabora. Kad njih ne bi bilo, bljutavost zašećerenih rasprava na Aktualnom satu - u kojima zastupnici/e vladajućih servilno zahvaljuju premijerki i ministrima, beskrajno prezadovoljni njihovim premudrim odgovorima iz kojih se vidi koliki su oni dobročinitelji ovom napaćenom narodu - bila bi nepodnošljiva.

Stazićeva vještina ironiziranja je tolika da mu je uspjelo natjerati protivničku stranu da napusti saborsku bojišnicu. Poentirajući na kraju ironičnim pitanjem tada predsjedavajućem saborskog zasjedanja Vladimiru Šeksu, aluzijom na činjenicu da je ostao kao jedini hadezeovac u dvorani:

- Zar vi niste više u HDZ-u?

Za Stazića se ne plašim. Njegove šanse da bude saborski zastupnik i nakon sljedećih izbora (ma kad oni bili) nisu nimalo ugrožene. Iza njega je sada najjača stranka. Ali, zastupnička budućnost Dragutina Lesara nije tako sigurna. Bilo bi doista šteta da ga izgubimo na saborskoj sceni, a time i na političkoj pozornici. HNS-ov disident nije mogao računati na potporu ni jedne stranke pa mu je bio preostao jedini mogući pokušaj opstanka na saborskoj šahovnici potez osnivanja vlastite stranke. Držim fige "doktoru Lesaru", kako ga od milja zovu njegovi simpatizeri po adresi njegovog bloga (drlesar.blog.hr).

Mnogima je pak upitan anglizam u imenu Hrvatska laburistčka stranka. Zašto ju nije jednostavno nazvao punim hrvatskim imenom Hrvatska radnička stranka, kad je po svojim zastupničkim istupima i ranijoj sindikalnoj karijeri poznat kao radnički tribun? Sigurno nije htio izbjeći negativnu konotaciju koju nekima izaziva pojam "radnički" iz promašenog prošlog sistema (a najčešće vinovnicima promašaja ovog sistema). Vjerojatno je odabranim imenom htio naglasiti uzor i vodilju političke osnove programa svoje stranke. A i engleska riječ labour kao imenica ne označava samo rad, već i mučan posao, radnik, radništvo, radnička klasa... A kao glagol: truditi se, mučiti se, rabotati, patiti se, trpjeti, mučiti se… Možda i presuptilno za profil budućih potencijalnih glasača.

Naravno, Dragutinu Lesaru prvo predstoji mukotrpan posao okupljanja članova nove stranke. I dok je vrh stranke možda relativno lako složio, baza je još nevidljiva. Možda je tkanje nove političke stranke opipljivije u Lesarovom međimurskom kraju, ali u Zagrebu kao da nema odjeka njezino predstavljanje u Europskom domu. Nema ga ni u Samoboru. Nisam primijetio nikakav poziv na učlanjenje. Bude li ga, bit će svakako zanimljivo vidjeti koje su to osobe koje će na lokalnoj razini kresnuti iskru za vatru koja bi ljude trebala zagrijati za novu političku ideju. Sve ovisi o tome tko će biti lučonoše nove stranke, koliko će te osobe biti ugledne, kako će uspješno tumačiti program stranke i pridobiti ljude da ga podupru svojim učlanjenjem u stranku.

Činjenica je da je većina članstva naših stranaka uvijek bila klijentelistički motivirana za učlanjenje. Bilo zbog osobne koristi ili koristi uže zajednice. U pravilu oboje. Kad bi članovi bilo koje naše stranke morali ispunjavati test o programu svoje stranke, malo bi bilo točnih odgovora. Jer, program im nije važan, bitna je korist. No, ne treba isključiti i bolesne ambicije.

U takvoj situaciji Željko Kerum kao gradonačelnik Splita normalna je pojava pa je doista izlišno sada poslije njegovog najnovijeg ispada na otvorenju splitskog nautičkog sajma zazivati za njega psihijatre. Jednostavno je točno što kaže psihologinja prof.dr. Mirjana Krizmanić: "Ne treba Kerumu liječenje, nego onima koji su ga izabrali".

Kerum jest problem. Kako sam reče za sebe, on vlada Splitom. Ali, još su veći problem oni manje vidljivi ili čak nevidljivi kerumi širom zemlje. Izabrani vladari. Kako ih zbaciti s grbače?

Arhiva 2010

2024

2023

2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2009

2008

2007

2006

2005

2004

2003

2002