Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Tko, kada i kako može i smije komentirati presude

Diktatura mediokriteta

Najpoznatiji građanin grada Svete Nedelje, saborski zastupnik Krunoslav Markovinović (HDZ) nije se ustručavao pred novinarima izreći svoje iznenađenje i nezadovoljstvo izrečenom sudskom presudom bivšem ministru Berislavu Rončeviću (HDZ). Kako bi novinarima pojasnio koliko je to po njegovom sudu apsurdna presuda, naveo je da bi istim aršinom sudovanja za ono što je počinio Slavko Linić (SDP) ovaj trebao biti osuđen na doživotnu robiju. Pritom očito nije bio svjestan da je i sâm počinio grijeh koji saborska pozicija redovito predbacuje esdepeovcima, poučavajući ih da su prošla vremena kad su njihovi komunistički preci bili i tužitelji i suci i egzekutori.

Gospodin Krunoslav Markovinović bio je tajnik Saborskog povjerenstva koje je istraživalo sumnjive činjenice nabavke vojnih kamiona, a koje je nadglasavanjem odlučilo da su bivši ministar i njegov tadašnji pomoćnik posve nevini. Pri tome mu je u povjerenstvu sekundirao u samom vrhu HDZ-a visokopozicionirani Andrija Hebrang. I kad je on rekao da bi dao ruku u vatru za Rončevića, što je još tu Markovinović imao sumnjati? Prema tome, sve je bilo jasno kako je sud trebao presuditi pa je razumljivo neugodno iznenađenje i razočaranje gospodina Markovinovića i on ga je bez rezerve izrazio.

Očito iskusniji kao političar, Andrija Hebrang, koji je tada kao član povjerenstva izjavljivao kako daje ruku u vatru za poštenje stranačkog kolege Rončevića, sada pere ruke. Izjavio je da je svoj tadašnji sud o kolegi Rončeviću temeljio na izjavama bivšeg ravnatelja policije Marijana Benka i glavne državne revizorice Šime Krasić, jer su oni pred Saborskim povjerenstvom izjavili da nije bio pronađen niti jedan element kaznenog djela. Premda je teško vjerovati da Hebrang baš ništa nije znao na koji je način tadašnji ministar obrane Rončević kupovao kamione, kad je upravo on, Hebrang, u to vrijeme bio potpredsjednik Vlade u čijoj je nadležnosti bilo Ministarstvo obrane. I time asocira na onu svoju čuvenu izjavu kako on nikad ne laže, već samo povremeno ne izgovara istinu. Usput, predsjednika povjerenstva za kamione Nenada Stazića (SDP), čiji je zaključak o ministrovoj krivnji bio dijametralno suprotan njegovom, ovako je okvalificirao 12. svibnja 2009., u maniri neupitnog pravednika:

"...Gospodin Stazić živi od laži i kleveta. To je takav tip zastupnika..."

A izjava predsjednice Vlade Jadranke Kosor bila je kratka i jezgrovita:

"Niti možemo, niti smijemo komentirati nepravomoćne presude!"

Gospodin Markovinović je nakon te izjave predsjednice svoje stranke vjerojatno shvatio da je istrčao pred rudu. Kako je već navikao u svojoj saborskoj praksi uplitati se u svaku raspravu mahanjem onom famoznom tablicom "ispravak netočnog navoda", očito je u ovom slučaju mislio da i ovu sudsku presudu može osporavati kao netočan navod. Pritom se našao u nebranom grožđu: radi se o sudskoj vlasti Hrvatske države, koju on kao predstavnik zakonodavne vlasti mora bezrezervno poštivati!

Inače, saborski novinari dvoje kome bi trebala pripasti titula "šampion netočnog navoda". Da li bi trebala pripasti Markovinoviću ili Frani Matušiću (HDZ), od milja zvanom Frula. A obojicu u kuloarima nazivaju doktorima opće prakse. Ne zbog njihove učenosti, već zbog njihovog bezrezervnog i beskompleksnog raspravljanja o bilo kojoj temi, jer su samodopadno uvjereni u svoju svestranu meritornost. Naravno, u tome nisu jedini na desnom saborskom krilu. U tome im pokušavaju konkurirati njihove stranačke kolegice i kolege, ali dosad bezuspješno. To ne znači da se i s lijevog saborskog krila ne čuju bedastoće u tobožnjem ispravljanju netočnog navoda. Ali, neusporedivo manje. Slušajući isprazna saborska nadmetanja zastupnika u ispravljanju netočnih navoda, uvijek mi se iznova potvrđuje točnost tvrdnje genijalnog Goethea:

"Nema ničeg razornijeg, nego što je to poduzetno neznanje."

Glumac Zlatko Vitez jednom je prilikom u užem krugu obrazlagao svoju naizgled paradoksalnu tezu:

"Tko to kaže da u demokraciji nema diktature? Demokratski izabrani mediokriteti odlučuju, prema tome diktiraju."

Kažu kako je prosječnost koja je nekoć vladala na ovim prostorima bila omogućena i podržavana sistemom diktature proletarijata, vladavine manjine nad većinom. Sada sistem demokracije omogućava to isto. Omogućava vlast relativnoj većini, a koja je de facto u manjini u odnosu na zbroj preostalog razjedinjenog biračkog tijela. Ovisno o intelektualnoj specifičnoj težini tog dijela ukupnog biračkog tijela ovisi i intelektualna specifična težina saborske većine. Vjerojatno aludirajući na intelektualnu kvalitetu nekih svojih kolega u Saboru, dr. Rajko Ostojić (SDP) sa smiješkom je izrekao medicinski termin "dostatna intelektualna obdarenost". Nije objašnjavao što se pod time razumijeva. Ali, očito bi trebalo utvrditi mjerila dostatne intelektualne obdarenosti potrebne za obavljanje funkcije saborskog zastupnika.

A svojedobno smo imali u Saboru zastupnika i izuzetne intelektualne obdarenosti, genija. Deset je godina kako je otišao, a još nam nedostaje - Vlado Gotovac.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)