Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Hrvati smo ilirskoga roda i kaj nam ko more!

Krivotvoritelji istine

Stanko Vraz (zapravo Jakob Frass) bio je prvi hrvatski profesionalni književnik, a Slovenac rodom (Cerovec kraj Ormoža 30.VI.1810.). Na slovenskoj strani nisu mu praštali što je bio lučonoša Ilirskog pokreta. Njegovo prihvaćanje i zalaganje za jedinstveni hrvatski jezik na tim prostorima zamjerio mu je i veliki slovenski pjesnik France Prešern. Zbog njegovog značaja za hrvatsku kulturu počast su mu odavno odala i Braća hrvatskog zmaja postavljanjem spomen ploče na zgradi u kojoj je živio u zagrebačkoj Opatičkoj ulici broj 18, a na kojoj je uklesano: Slovenac-Hrvat.

Ali, kao da je i s ove naše strane zbog toga vladala neka podozrivost. Svi su moji svojedobni pokušaji organiziranja znanstvenog skupa posvećenog Stanku Vrazu, (upravo da to bude u Samoboru zbog one poznate romantične priče po kojoj se on kao pjesnik danas najčešće spominje), svi su oni nailazili na gluhe uši.

Stoga sve čestitke Gradskoj knjižnici Samobor u čijoj je organizaciji napokon uspješno organiziran i održan znanstveni skup posvećen liku i djelu Stanka Vraza, a u povodu 200. godišnjice njegovog rođenja. Naravno, treba to zahvaliti i osobnom zalaganju ravnateljice Mirjane Dimnjaković. Iza ovog skupa ostat će zbirka znanstvenih radova njegovih sudionika. Ali, već sada je povodom samoborskog simpozija izašlo novo izdanje Đulabija, koje je uredila Mira Čebušnik.

Samoborska legenda o pjesnikovoj neuslišanoj ljubavi Ljubici samo je jedna epizoda u njegovom životu. Maštovitom scenaristu sigurno bi izlaganja sudionika samoborskog znanstvenog skupa mogla biti inspirativna za jednu filmsku priču, čak i TV-seriju. Tu je čitava galerija poznatih povijesnih osoba s kojima se Vraz druži, a svi su sudionici jednog turbulentnog vremena hrvatskog nacionalnog osvješćivanja. To zanimljivije, a zvuči i paradoksalno, ali velik broj sudionika Ilirskog pokreta, koji se nakon zabrane tog imena nazivaju hrvatskim pokretom (Danica ilirska postaje Danica Hrvatska), nije bio hrvatskog porijekla.

A što se ljubavnih zapleta tiče, Ljubica nije bila jedina Vrazova muza. Oni koji vole tužne filmove imali bi pravu priču. Čini se da nije bio sretan. Stanko umire u četrdesetprvoj godini života.

Ali, ne umiru pjesnici uvijek mladi. Nedavno nas je napustila velika hrvatska pjesnikinja Vesna Parun. Imala je 88 godina. Ni svi pjesnici nisu nužno neki nesretnici. No, Vesna Parun nije bila sretno dijete, a ni kasnije kao da se ništa nije promijenilo. Premda je, naizgled, imala sve što bi ju trebalo usrećiti. U mladosti je bila lijepa žena, uvijek obdarena bogomdanim talentom i energijom, što je uspješno pretočila u niz knjiga. Žestoke naravi i izravna u iskazivanju svojih prosudbi bila je nepoćudna vladajućima u prošlom režimu, ali i ovima u sadašnjem tranzicijskom sistemu. Očito, mučilo ju je, kako je to sama nazvala i napisala – KRIVOTVORENJE ISTINE.

Upravo te dvije riječi su savršena definicija stanja našeg društva na njegovom dvadesetogodišnjem putu iz zla u sve gore. Dobar dio građana uredno je prihvaćao krivotvorenu istinu, uvjeravan i na kraju uvijek uspješno uvjeren da je to ona jedino prava istina, servirana domoljubima od istinskih domoljuba (Ivo Sanader: "Nitko nije veći domoljub od mene"!). A Andrija Hebrang uvjerava:

"Ja ne lažem, niti ne izgovaram laži. Samo povremeno govorim neistinu, a to je puno pristojnije".

Ali, puno je gore kad Hebrang krivotvori istinu. Kao onda kad je opravdavao odbjeglog Sanadera kako je on tobože otišao jer nije htio popustiti europskim pritiscima da učini teritorijalni ustupak Sloveniji. Da bi poslije, želeći napakostiti Sanaderu, rekao da ga je ovaj pohvalio kako je to dobro smislio te da će sada i on sam tako objašnjavati razloge svojeg naprasnog napuštanja premijerske fotelje. Pritom kao da Hebrang nije bio svjestan da se u žaru pakosti i sam otkrio kao falsifikator istine.

Koliki su bili razmjeri krivotvorenja istine postaje sve vidljivije. Sve veće i veće prljavštine izranjaju na površinu. I kako raste razina otkrivenih prljavština u redovima vladajućih, tako im pada podrška njihovog biračkog tijela. Ali, još uvijek je nesrazmjerno velika obzirom na sada već svima očito promašeno upravljanje državom, potresenu skandalima pretvorbene pljačke i korupcije. Vladina zastrašivanja novim mirovinskim sustavom, ali već prije i njena loša gospodarska politika, otjerale su mnoge ljude u penziju. Isplata mirovina sve češće se prikazuje kao teret na leđima sve manjeg broja zaposlenih i kao ograničenje za potreban gospodarski razvoj, neophodan za izlaz iz krize. Sve češće se čuju prigovori starijima da će i opet omogućiti vlast istoj stranci koja je sve upropastila.

"Mislim da umirovljenici imaju dominantnu glasačku snagu u društvu i da to treba na neki način ograničiti. Ako umirovljenicima ograničimo ili uskratimo biračko pravo, tada ćemo moći srediti situaciju s rashodnom stranom državnog proračuna te smanjiti poreze i doprinose."

Tako je govorio pred godinu dana ne netko nepoznati, već ugledni ekonomista mlađe generacije dr. Ante Babić. Od onda se gospodarska situacija još pogoršala, a zbog toga generacijska netrpeljivost još porasla.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)