Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Nenad Kobasia
U IME OCA

Referendumsko pitanje nakon ulaska: može li to malo dublje?!

Prodaja, glupost ili veleizdaja

Većina zemalja Evropske unije nije referendumom već parlamentarno donijela odluke o pristupanju Evropskoj uniji jer nije se ništa moglo prepustiti slučaju. Naime, i tamo su ankete pokazivale veliku nenaklonost naroda ideji udruživanja u jednu veliku superdržavu. Referendumi se stoga i sada diljem Evrope pod svaku cijenu izbjegavaju i medijski prikazuju i tretiraju kao atavizmi nekih razuzdano lepršavih hipi vremena. Pa ne čudi niti naš domaći, aktualni tretman referenduma. Naime, objaviše puku da će referunduma biti, ali nakon što Hrvatska potpiše pristupni ugovor?! I nikom ništa. Tek se još jednom pokazalo da što gluplju stvar ponudiš narodu kao razumno rješenje to on lakše to proguta. O tome pak što će biti ako narod (kako to šuplje zvuči) ipak, i nakon potpisivanja Pristupnog ugovora, odbije ući u Evropsku uniju, nitko ni riječi. To se niti ne razmatra kao mogućnost iako se upravo zbog poražavajućih rezultata anketa o pristupu Uniji i odustalo od raspisivanja referenduma u jedino normalno vrijeme - prije ulaska u Uniju.

Ali, razvrtimo bar ovdje to do kraja, čak i tada, nakon potpisivanja Pristupnog ugovora, kada stanovništvo Hrvatske „velikodušno“ dobije zeleno svjetlo od domaće novčarsko - političke oligarhije koja nije u zatvoru, da se sada, u „tom svečanom i povijesnom času“, izjasni na referendumu o tome s kim će i kako će i da li će uopće, sam negativni odgovor puka Hrvatskog ne bi mogao ništa promijeniti. Vjerojatno bi tek Hrvatska politokracija zaoštrila retoriku i poslužila se, u krajnjem slučaju, fizičkom silom državnog aparata ako bi narod inzistirao na pravednom provođenju svoje iskazane volje. Baš kao što su se političkim spinom i silom novca anulirali i preoblikovale referendumske odbijenice Irske, Islanda, Nizozemske, Islanda...

Jer, ne zaboravite, domicilna polito - mafijaška elita prodala nas je malo većoj i organiziranijoj evropskoj i svjetskoj bratiji.

Doslovno prodala jer ne može se drugačije objasniti cijeli niz odluka Hrvatskog sabora. Podsjetimo samo na one koje su napravile najveću, nenadoknadivu štetu.

Dozvoljeno je da banke, tvrtke i medije kupuju stranci, 2002. godine ukinuta je carina za robu i poljoprivredne proizvode iz Evropske unije što je uništilo ono malo hrvatskog gospodarstva i poljoprivrede. „Zakon o izmjenama i dopunama zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima“ koji je Sanaderova vlada progurala po hitnom postupku 5. 12. 2008. godine bez prethodne javne rasprave, iako je zakon pripreman sedam godina, doveo je pak sve Hrvatske državljane u neravnporavan položaj jer svi građani Evropske unije, njih pola milijarde, mogu nesmetano i po zakonu kupovati nekretnine u Hrvatskoj kao i hrvatski državljani, dok u mnogim Evropskim državama hrvatski državljani ne mogu kupovati nekretnine, taman i da imaju novaca, pod istim uvjetima kao domaći građani. To su sljedeće zemlje: Češka, Danska, Estonija, Latvija, Grčka, Mađarska, Malta, Poljska, Portugal, Rumunjska, Belgija, Bugarska, Austrija i Italija. Sve te zemlje na neki su način zaštitile svoje prirodne interese kao domicilnog stanovništva.

Kako god komentirali ove primjere, kao prodaju, kao veleizdaju, kao glupost ili nesposobnost ostaje lebdjeti ono jedno naivno ali ubojito pitanje: Zašto se sa svime time nije pričekalo barem do datuma ulaska u Evropsku uniju?

To pitanje nije bilo upućeno niti predsjedniku Josipoviću dok je na nacionalnoj televiziji unjkavom neuvjerljivošću izgovarao laž koja je postala program cijele polito – novčarske mafiokracije ovih naših prostora. Ta nedodirljiva mantra glasi u Josipovićevom aranžmanu ovako: „postoji konsenzus u vezi ulaska u evropsku uniju“.

Prema anketi Eurobarometra iz listopada 2009. godine samo 24 posto Hrvatskih državljana podupire ulazak u EU dok ih je 37 posto protiv. Danas je, siguran sam broj ljudi koji se protivi još i veći. Stoga valja uskoro očekivati nove promjene zakona o referendumu kao predigru i golu fizičku represiju i nepoštivanje zakona koje su sami donijeli u slučaju narodne obijenice Evropskoj uniji, kao neku vrstu kreativne kulminacije (ove) političke kaste na umoru.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (1)