Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Nenad Kobasia
U IME OCA

Tata, zašto mi ne gledamo televiziju? Zato jer je javna.

Sakrijte prijemnike

Svakodnevni život se u Samoboru, Hrvatskoj a i puno šire i uže odvija ciklički, ponavljajući i ono najgore - rutinski. Ciklusi i određeni životni ritam sami po sebi su OK i dio su spirale (ra)stvaranja, međutim kada postanu rutina, na bilo kojem nivou, te postanu sama sebi svrhom i ciljem, kada se zaboravi stvarni smisao tih rutina – tada navike i rutina postaju životni okovi koji nam priječe prožimanje sa sadašnjim trenutkom, jedinom relevantnom činjenicom našega života. A tada se gubimo u pomutnjama prošlosti i nadama budućnosti. Prestajemo biti i počinjemo birati. U pravilu: nepogrešivo pogrešno.

I upravo zbog tih usađenih navika i rutina danas većini ljudi nije čudno i mučno plaćati kamate ili pak skrušeno odslušati „daje se na znanje“ objavu najveće javne kuće u Hrvatskoj kojom najavljuju 10 puta veće kazne za one koji se drznu koristiti odjavljene televizijske i radijske prijemnike. Znači oko 5000 kunića. Već tu nije jasno kako bi to netko kontrolirao odnosno kako bi vi to mogli (ne) dokazati da koristite svoj LCD monitor sa ugrađenim TV prijemnikom „isključivo u svrhu obavljanja djelatnosti“ ili gledate neki put Na rubu znanosti ili Pola ure torture.

Ali to još nije sve. Vlada koja ne podnosi lijepe ženke guze zamislila je i da se svi koji registriraju svoje aute rutinski zavedu kao korisnici i pretplatinici radio aparata. Cinkat će ih (ime, prezime, adresa, telefon...) vjerni HEP.

No da bi to sve rastjerali daleko od svoga doma dovoljno je pažljivo pročitati sljedeći pravni izbljuvak: "Smatra se da prijamnik ima svaka pravna ili fizička osoba koja je obveznik plaćanja električne energije operatoru distributivne mreže, odnosno opskrbljivaču električne energije u Republici Hrvatskoj, osim ako dostavi pisanu izjavu da nema prijamnik u svojem prostoru niti se koristi tuđim prijamnikom, odnosno da je član kućanstva koje plaća mjesečnu pristojbu za prijamnik, te da je upoznata s posljedicama navedene izjave", kaže predloženi stavak 5. članka 34.

Čak i u toj bolesnoj rigotini možete jasno iščitati da vam ne mogu ništa po pravilima koja su si sami zadali ali i dalje većinu love zgrću na foru rutine, inercije i navike. Tako je, sjećate li se, bilo napravljeno i sa organima. Vi, vašom inicijativom, morate podnijeti svom liječniku izjavu da ne želite donirati vaše tjelesne organe nakon smrti.

I javni televizičari od vas traže inicijativu. Vi morate podnijeti pisanu izjavu da nemate TV ili radio prijemnik: Nemam prijemnik niti se koristim tuđim. Tako bi to oslobođenje, dakle, trebalo izgledati. Maloumno ali u kombinaciji sa već implanitiranom društvneom rutinom i klimoglavstvom vrlo učinkovito. No to povlači i domino efekt: Nemam posao niti se koristim tuđim. Nemam dovoljno veliku plaću niti se koritim tuđom. Nemam crkvu niti se koristim tuđom. Nemam državu niti se koristim tuđom Nemam pojma niti se koristim tuđim. Nemam vremena niti se koristim tuđim. Nemam erekciju niti se koristim tuđom. Nemam stan ali se koristim tuđim... Ako pak se branite afirmativom: „Imam prijemnik ali ne gledam program javne televizije“ iz njega mogu proisteći još nezgodnije domino zajebancije. Evo najrazornije: Imam kamate kojima se koriste tuđi.

Događalo se u povijesti da je od najgorih potekla neka ideja koja je kasnije značajno pomogla ljudima ako su je transformirali u dobro. Stoga možda i nije loše što HRT, hvatajući se zazadnju slamku spasa, traži od nas da pokažemo inicijativu. Dajte im tu inicijativu: napišite da nemate prijemnike ni u autu, ni u stanu, ni u snovima... Ovaj put imate pravo i lagati. Bez ikakvih kamata.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (2)