Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Nenad Kobasia
U IME OCA

Malo je onih koji istražuju zašto im se dogodilo nešto dobro

Nesreća kao lijek

Prošli tjedan dogodila mi se saobraćajna nesreća. Ulazeći u skliski zavoj prenaglo sam stisnuo kočnicu izgubio kontrolu nad volanom i zabio se u prednji kraj vučne službe. Šteta? Iz mog skromnog ekonomskog rakursa: katastrofa.

Tako sada marljivo radim na potpunom rebalansu ljetnog ionako šupljikavog proračuna pa ću između tih brojki ugurati i pokoje slovo o nesrećama, tim toliko zapostavljenim lijekovima koji su nam dani za rast, a mi ih obično koristimo za bijeg.

Svaka nesreća ima smisao baš kao i svaka bolest. Dolazi da nam kaže nešto, da nas upozori na nešto što nam je ispred nosa, a mi to ne vidimo. Nesreće su tu da nas skuliraju, da nam protresu glavom, da nam zadaju onaj nenadani udarac kojim su stari zen majstori častili svoje učenike. Svaka nesreća je prilika za rekapitulaciju i uočavanje onih stvari, programa i obrazaca koji nam smetaju da dišemo punim plućima. Jednostavno te zaustavi i prisiljen si mijenjati ritam svega. Tada, tako kozmički golom i zemaljski protresenom, ući iskreno u samu svoju dušu pravi je blagoslov. I to možete jedino sami.

Sve drugo neće biti dovoljno stvarno za vašu stvarnost. Sve drugo, što bi imalo nečiji drugi miris i energetski naboj, moglo bi vam samo umnožiti zbrku.

A zbrka na polju otkrivanja uzroka zbog čega nam se nešto dogodilo, u skladu sa dobom u kome živimo, nije mala. Moglo bi se reći da postoji cijeli kult traženja uzroka svega što nam se dogodilo. I analiziranja toga do u beskraj. U pravilu se analizira ono što su nas naučili da zovemo lošim, bolnim, sramnim, teškim...

Malo je onih koji istražuju zašto im se dogodilo nešto dobro. Jesam li zaslužio takvu milost? Malo sam presretan. Drugi put ću možda lošije proći:) Sutra ću biti tužan i gotovo! Ja zaslužujem biti tužan:)

Ali ne, kada smo zadovoljni, kada naš um prede u omami (samo)zadovoljstva mi, u pravilu, ne posežemo za retrospekcijom i (samo)psihoanalizom. Tada smo pomireni sa sudbinom i ne pada nam na pamet da je istražujemo. Zašto to ne možemo učiniti i sa onim što nam zadaje bol? Zašto tada ne možemo biti zadovoljni? Zašto smo i kada podlegli programu „Nađi krivca“, kompliciranom i jebeno preskupom humanoidnom softweru koji se bazira na premisi da moramo svemu naći uzrok. Krivci i uzroci, ako odlučim postati Dostojevski početka 21. stoljeća, tako bi nazvao svoje kapitalno (ne)djelo. Da baš tako: Krivci i uzroci. Kad sam ispunjavao Evropsko izvješće o nesreći u rubriku primjedbe stavio sam nešto kao Normalno da sam kriv ili Ja sam uvijek kriv.

Dakle, moj je savjet da se neprestano ali nenaporno pitate zašto ne možete biti pomireni sa sudbinom i u trenucima kojima smo nadjenuli naziv „loši trenuci“ i „nesreće“. Ta to su tek trenuci, a vi se morate pitati što ćete činiti s njima. Vi ste filter i(li) ujedinitelj sreće i nesreće. Vi ste proizvođač kozmičkog jedinstva sreće i nesreće, radosti i tuge...

Doduše, postoji i new age rukavac, new age stvarnost gdje ekipa brije da je sve dobro, da u svakoj stvari ima nešto što ti je trebalo, da se stvari nisu mogle dogoditi drugačije. Ma slažem se, ali...

Crnjaci, pak i pesimisti kupaju se u stvarnosti uroka i premreženosti svijeta ispod i iznad zemlje provodeći vrijeme u skidanju raznih negativnosti sa sebe, iz sebe, sa svojih bližnjih, oko svoje aure... Ma skidajte, ali...

Teško se, vidite i sami, odhrvati dijelovima stvarnosti mnogih od ovih ili njima sličnih dijelova Istine i, u trenutku kada vas zadesi neka nevolja ljuta, potpuno se predati samome sebi i otvoriti sva vrata koja vode u dušu i iz duše vaše.

No moguće je i mnogima uspjeva.

Ja sam, nakon na početku spomenutog događaja, krenuo u malo, kratko privatno istraživanje uzroka tog događaja pa nisam bio lijen čak niti konzultirati neke ljude koji se time profesionalno bave. Neki su mi rekli da nisam bio dobro uzemljen, (a jeo sam luk malo prije polaska), neki da ta nesreća se nije dogodila zbog mene, nego zbog onoga u koga sam se zabio, a ja sam izabran jer sam ja kao mogao podnijeti nesreću (ovaj medij nije imao pristup mom računu:)...

Stvar je, kao što rekoh na početku teksta, krenula svojim prirodnim tokom tek kada sam udahnuo iz sebe i izdahnuo u sebe. Tek kada sam se pustio u jednostavnost svoje stvarnosti i čistoće. Tu sam našao svoje odgovore koji vama ne bi ništa značili pa vam ih neću niti govoriti. Neki odgovori ne znače ništa niti mojoj supruzi, niti mojoj djeci, niti nekim drugim meni bliskim osobama – znače samo meni. Neki su namijenjeni i njima. Gotovo ništa vama:)

I iako još čekam da se nađem i sa poznatom vidovitom osobom da mi iščita sudbinu, i sada, na pola puta ovog mog malog istraživanja, sa velikom sigurnošću, mogu reći koji je glavni uzrok mog jučerašnjeg sudara bio. Kliska cesta.

Ova me Seinfield poanta prisjetila prekrasno poučne pričice koju sam pročitao neki dan u mailu ili negdje u bespućima interneta, a sada original ne mogu nikako naći.

Elem, priča govori o nekom plemenu koje je cijele dane uživalo u prirodi, popodneva su provodili sa svojim ženama, malo su lovili ribu, spavali, gledali u pučinu i to bi bilo u uglavnom to. Onda im je ekipa koja traži uzroke, dakle ljudi naše pseudocivilizacije, uletila u idilu i predložila da love više ribe, pa će moći kupiti brod, pa više brodova, pa će imati novaca...

A zašto bi to radili, pitali su se domoroci. Pa da bi mogli u starosti uživati u izležavanju uz more, druženju, gledanju u pučinu... rekoše pseudocivilizirani.

Ali zašto bi mi potrošili cijeli svoj život u teškom radu za nešto što već danas imamo?!!

Tako su se nekako, bez i traga traženja uzroka i krivice, čudili dobri domoroci glupim i zlonamjernim prijedlozima svojih gostiju koji su im predložili nebulozu i antiživot kao model življenja. Poznato? Tako se i ja uvijek čudim kada se netko pjeni tražeći krivce za nešto i uzroke nečega. Sve u svemu, svi smo mi krivi što smo živi. I to nije nikakva sreća niti nesreća. Nema bježanja niti od jednog niti od drugog. To je (ne)stvarnost života. Vidimo se.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (32)