Nenad Kobasia
U IME OCA

Referendum je kada država uporno jede svoju djecu pa joj pozli

Torta za Adolfa H.

Isti onaj državno - birokratski aparat koji je sa zadovoljstvom poslije drugog svjetskog rata prihvaćao prebjeglu naci čeljad te im davao nove, od krvi oprane, američke identitete, ove je godine, dakle 2010. odlučio da roditelji Campbell iz New Jerseyja koji su svojoj djeci dali imena inspirirana Trećim Reichom neće nazad dobiti skrbništvo nad svojom djecom.

Naci orjetinirani roditelji nazvali su svoju djecu Adolf Hitler Campbell (4), JoyceLynn Aryan Nation (3) te Honszlynn Himler Jeannie (2), a obiteljsku je idilu 2008. godine pokvarilo odbijanje jednog slastičara da njihovom sinu Adolfu Hitleru ispiše ime na rođendanskoj torti. Djeca su oduzeta roditeljima, no Obiteljski sud presudio je da nema dovoljno dokaza da su djeca zlostavljana u svome domu. Unatoč takvoj presudi, u prizivu je sud odlučio da se djeca ne vrate roditeljima jer su, kažu, socijalni radnici podastrijeli dovoljno dokaza koji jasno ukazuju da je za djecu bolje da se nalaze pod zaštitom države i socijalnih službi.

Roditelji su po defaultu stigmatizirani kao ljudi sa psihičkim problemima i optuženi su od strane socijalnih radnika da su "nemarno stvorili rizik od ozljeđivanja svojoj djeci jer nisu učinili dovoljno da ih zaštite te da nisu prihvatili svoje psihičke probleme niti su ih pokušali izliječiti".

Taj naizgled paradoks da jedan moderno fašistički ustrojen državni aparat presuđuje da je bolje da on sam i njegove službe brinu o djeci koja su dobila imena koja asociraju na fašizam, razotkriva se sve više i više pa postaje jasno vidljivo da iza te simulirane brige za skrb psihičkog zdravlja (i djece), vreba sveprisutna materijalizirana avet fašizma u kojem živimo danas - fašizma sa ljudskim likom.

To je, ukratko, ono što zovemo demokracijom, globalizacijom, slobodnim tržištem, Evropskom unijom, borbom protim terorizma, referendumima...

Nekada su djeca otimana od roditelja i odvođena u konc logore na rad i spaljivanje, a sve s urednim sudskim nalozima – danas ih odvode socijalni radnici također mašući sa urednim sudskim nalozima.

Nekada su ubijana (formalno) zbog židovskog porijekla, a danas ih se otima od roditelja koji mrze židove. A zamrzili su ih zato jer ih je ista ta država naučila ih mrziti. Potpuno nenapadno, ali istinski i dubinski.

I sada mora da su ti roditelji ogorčeni i u čudu zašto im se odjednom uskraćuje pravo na slobodno izražavanje mržnje. I to preko nečeg tako njima svetog kao što su imena njihove djece. Zašto ne bi nazvali djecu kako želimo, pitaju se oni. Mi nikome ništa ne namećemo. Nazvali smo djecu prema onome što osjećamo, prema onome čemu smo posvetili svoje živote. Prema mržnji, doduše, ali ta je mržnja naša, obiteljska stvar. I nacionalna, zar ne?!

Pa stvarno, boga mu, pitam se sad ja, zašto fašistička država ne želi fašistička imena djece, budućih glasačkih pijuna te iste fašističke države?

Pa zato jer fašizam se kao pojam želi ograničiti na opseg događanja oko drugog svjetskog rata – sve poslije medijski bogovi tretiraju na najrazličitije moguće načine ali ni u kom slučaju kao fašizam.

Svi koji fašizmom žele označiti današnje vrijeme i današnje Adolfe oko nas u pravilu se stigmatizira kao luđake, egzibicioniste i duševne i psihičke bolesnike.

Naci - fašistička supkultura u cijelom je igrokazu tek kolateralna žrtva globalnog fašizma. Zato su nesretna djeca oteta od svojih fizičkih roditelja u New Yersyiju i dana na skrb svojim duhovnim tvorcima i mentorima – Sjedinjenim Američkim Državama. Zbog jednog od mnogih medijskih privida.

Ispada da je mali Adolf Hitler otet od svojih roditelja zbog toga da bi mnogobrojni Adolfi Hitleri današnjega svijeta mogli pod svojim pseudonimima nesmetano usavršavati svoje fašističke ideje u svakodnevnom životu. U pravilu pod okriljem državnih aparata i saborskih imuniteta.

Pa vi sad dajte ime djetetu Referendum.

Arhiva 2010

2024

2023

2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2009

2008

2007

2006

2005

2004

2003

2002