Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Nenad Kobasia
U IME OCA

Djeca svijeta pokrenula potpisivanje peticije za ukidanje civilizacije kakva je danas ili bar za njeno prebacivanje u zabavni program HTV – a

Pseudocivilizacija

Do današnjeg dana, 30, svibnja 2010. godine, 275 je hrvatskih znanstvenika stavilo svoj potpis pod pismo i peticiju fizičara Dejana Vinkovića, kojom se traži preispitivanje svrsishodnosti emitiranja i (barem) premještanje emisije Na rubu znanosti iz Znanstveno - obrazovnog u zabavni program HTV – a. Samo pismo pisano je tipičnim tonom i arogantnim znanstvenim neznanjem koje zaslužuje epitet „preko ruba gadosti“ i Krešimir Mišak je već opširno odgovorio na njega, pa ću ja to isto pismo ovdje upotrijebiti ne bi li ga podrobnije, istinski znanstveno i dobronamjerno analizirao jer nam ono što je u njemu izneseno može otkriti mnoge istine o društvu u kojem danas živimo i ukazati na toliko nužna rješenja. Pa krenimo. Prvo činjenice. Jedna po jedna. Ful znanstveno.

1. Emisija Na rubu znanosti uvjerljivo je najgledanija emisija znanstveno – obrazovnog programa HRT – a. To je znanstveno dokaziva činjenica i kao takva, logično je, da najviše smeta današnje mainstream korporativne znanstvenike (a to su na neki način manje više svi) jer se u emisiji obrađuju teme kojima bi se u, na zdravim temeljima izgrađenoj civilizaciji, oni, ti znanstvenici, trebali baviti. Peticiju ti isti znanstvenici, primjerice, nisu sročili zbog manipulacije cjepivima ili zbog tihog uvođenja GMO – a u Hrvatsku ili zbog uvođenja vjeronauka u škole ili zbog aspartama u hrani, ili za besplatno obavezno obrazovanje... Peticija nije pokrenuta niti da se ukaže na širenje lažne pandemije koju su pokrenule farmaceutske kompanije, niti da se ukaže na jadno stanje i poziciju znanosti u hrvatskom društvu. I, ne samo da se za te teme nije pisala peticija već su one potpuno, znanstvno sistematski, prešućene. Gdje je tada bila osviještenost znanstvenika iz ove naše priče?

2. Na rubu znanosti je većim svojim dijelom zabavna emisija. Tu činjenicu treba dobro razmotriti. Naime, naši „probuđeni“ sami predlažu da se emisija prebaci u zabavni program, dakle, pretpostavljam, da misle da je zabavna. Međutim, koliko god se trudili, ne postoji niti jedan razlog kojim bi se znanstveno moglo utvrditi da ova emisija nije obrazovna, u kojem programu, uostalom, ona danas i jest. Prisjetimo se „Na rubu znanosti“ je dio Znanstveno – obrazovnog programa. Međutim, u pismu se na ključnom mjestu navodi, što mi se čini skroz neznanstveno, da je emisija u znanstvenom programu, a prešućuje se, opet neznanstveno, onaj obrazovni dio programa. Zabavno ali prozirno i jadno jer kako god mjerili, „Na rubu znanosti“ spada u obrazovni program. Sve što iz ovoga možemo zaključiti i naučiti jest da je znanost, bar kako se danas kod nas prezentira, dosadna, a istinsko je obrazovanje, podsjetimo, moguće jedino kroz igru i zabavu. Zabava i obrazovanje idu ruku pod ruku.

3. Vinković je pismo – pritužbu poslao programskom vijeću HRT-a, Saboru, Hrvatskom novinarskom društvu i Vijeću za elektroničke medije. No kako je u pismu optužio institucije koje obavljaju nadzor nad radom HRT-a da „ne razlikuju znanost od pseudoznanosti te nisu svjesne štetnosti pseudoznanosti za razvoj institucija“, ovo otvara zanimljivu raspravu o ulozi institucija u oblikovanju svijesti današnjeg ukonzumiranog puka. Naime, ako institucije kojima se Vinković pismom tuži i žali, same ne razlikuju pseudoznanost od znanosti, a upravo su te institucije iznjedrile i Vinkovića i te naše vrle nove „osviještene“ znanstvenike - potpisnike, kako da budemo sigurni da su premise po kojima ti znanstvenici izvode svoje zaključke – ispravne. Što ako je ta znanost koju oni promoviraju zapravo pseudoznanost? Atavizam prošlosti koja, ta i takva znanost, nije dorasla multidisciplinarnim i integrativnim izazovima Novoga doba ili budućnosti, kako to sami znanstvenici vole reći. I što, uostalom, ako su upravo te institucije, koje s pravom Vinković proziva za neznanje, neangažiranost i inerciju, zapravo i te kako svjesne štetnosti pseudoznanosti za istinski razvoj institucija? I to zloupotrebljavaju?! Čini mi se da u ovom uskličnom pitanju možemo i tražiti odgovore na to zašto je baš sada, osam godina od njenog pokretanja, pokrenuta haranga protiv ove gledane emisije. Naime, ona se zadnje dvije godine profilirala (i) u društveno angažiranu emisiju što bi svaka prava etična i istinoljubiva znanost i trebala biti.

U emisiji su se tako mogle čuti sve one pobrojane teme koje su današnji potpisnici peticije prešućivali, a prostor da nešto kažu, makar prvotno tek u ponoćnom terminu, su dobili ljudi koji su hrabro govorili o prešućenim činjenicama i znanjima, unatoč službenim dogmama i manipulaciji medijima. Jer, da konkretiziramo, ne smeta toj ekipi to što David Icke govori o gmazovima među nama već što govori, i to sa tako moćne govornice kao što je to televizija, da ne dozvolite nikome da vam preparira um. Ni televizija ni znanstvenici.

4. Emisija je postala utjecajna. Sjetite se samo rezultata zadnjeg procjepljivanja nepostojećom pandemijom. Odaziv ljudi na procjepljivanje bio je minimalan, možda najmanji na svijetu. Netko je bolno (to obično znači financijski) postao svjestan činjenice da ljudi nisu budale pa u ime tih nekih Vinković to u svom pismu – tužaljki artikulira ovako: „Pritom je važno naglasiti da pojavljivanje tih tema u znanstvenom programu ne bi bilo sporno kada bi se one prezentirale uz popratni znanstveni komentar o pogreškama na kojima se te teme temelje.“ To bi, valjda, imalo značiti da bi na svakoga gosta koga Krešimir Mišak ugosti u svojoj emisiji kao i na ono što on kaže, hrvatska akademska i znanstvena zajednica trebala, još u toj emisiji, dati svoj komentar iliti amenovanje. Koji bi bili, ne treba sumnjati, neupitni i jedini istiniti. Mjerljivi i eksperimentalno ponovljivi. I sukladni postojećim zakonima. Tako nam znastveni bog pomogao. Vrteći kolo na taj mlin Vinković se stoga u svome pismu na par mjesta i poziva na poštovanje postojećih zakona te upućuje na mjesta gdje se oni, tvrdi Vinković – krše. Tako navodi članak 7., Zakona o HRT-u (NN 25/03), koji izričito traži da HTV istinito, cjelovito i nepristrano informira javnost o činjenicama, događajima i pojavama u zemlji i inozemstvu od javnog interesa. (To se krši svakodnevno u svim redakcijama!)Istim člankom nalaže se HTV-u da mora nepristrano obrađivati politička, gospodarska, socijalna, zdravstvena, kulturna, obrazovna, znanstvena, ekološka i druga pitanja, omogućujući ravnopravno sučeljavanje stajališta različitih izvora. (I to se krši svakodnevno i u svim redakcijama!) Po mišljenju doktora Vinkovića u slučaju emisije Na rubu znanosti ništa od toga nije ispoštovano i ona sustavno krši Zakon ignoriranjem znanstvenog pristupa temama. U istom tom već citiranom članku zakona opisuje se i princip kojim se HTV mora voditi u pripremi emisija poput „Na rubu znanosti“, gdje se traži provjera izvora i sadržaja informacija prije objavljivanja, u skladu s priznatim standardima neovisnog novinarstva. Neovisno novinarstvo? Ja to na HTV – nisam vidio.

- Emisija Na rubu znanosti temelji se na upravo suprotnom principu, kaže Vinković – izvori koji kreiraju lažne i neistinite tvrdnje prezentirani su kao znanstveno istiniti i relevantni. Nigdje se naravno, ne predlaže da se isti princip provodi i sa znanstvenim emisijama pa da kad neki znanstvenik, primjerice, počne u nekoj pravovjeroj znanstvneoj emisiji talambasati o globalnom zatopljenju, da se odmah pozove, ako ne baš David Icke, a ono bar naš cijenjeni akademik Paar... Bez te i takve vjerodostojnosti provedive u praksu, ovo pismo predstavlja tek niz površnih i bahato konstruiranih floskula, da citiram samog autora peticije: „toliko besmislenih da bi ih i osnovnoškolci jasno mogli prepoznati kao takve, kad ti sadržaji ne bi bili prezentirani na manipulativan način“. I tu, po mom mišljenju, dolazimo do ključnog dijela za razumijevanje ovog najnovijeg, znanstveno opravdanog (a koji to nije bio?) lova na vještice u hrvatskoj „katedrali duha“.

5. Emisija „Na rubu znanosti“ postala je u ovakvom svom nekomentiranom, odnosno necenzuriranom obliku, koji Vinkovića tjera u blago znanstveni očaj - društvena opasnost. Ali ne opasna za većinu ljudi ili za javno zdravlje nacije, već opasna za samozvane društvene elite, uključujući i one znanstvene, koje su u Hrvatskoj ušle u proces ultrakapitalističkog okoštavanja. Potpuni kraj tog okoštavanja predstavljat će i znak za EU da nas može bezbrižno pripustiti u svoj umjetno stvoreni (anti)raj. Te „propupale“ elite sada samo žele nesmetanu fizičku sigurnost uživanja plodova svojih prodanih ideala. I , misle si oni, može to Mišak pisati na svom blogu ali s televizije je postalo malo preopasno. I zato ću još jednom, ovaj put u integralnoj verziji, ponoviti ovu razotkrivajuću rečenicu koju je upotrijebio fizičar Vinković: „U toj emisiji se na nekritički način predstavlja sadržaje koji su do te mjere besmisleni da bi ih i osnovnoškolci jasno mogli prepoznati kao takve, kad ti sadržaji ne bi bili prezentirani na manipulativan način.“ To je naime dobar opis cjelokupnog televizijskog programa današnje globalne medijske arene pa i neše male katedralice duha. I istina je da, za što Vinković optužuje isključivo „Na rubu znanosti“, svi mediji i sve emisije „neobjektivno informiraju gledatelje i aktivno sudjeluju u podrivanju izobrazbe gledatelja.“ Od svih emisija na HTV – u, da se tu zadržimo, „Na rubu znanosti“ je daleko najmanje manipulativna. I ima daleko najmanju minutažu. Međutim, i takva postala je trn u oku sofisticirano represivnom demokratskom aparatu današnjice koga pogrešno nazivamo civilizacijom jer je gledana, zabavna, provokativna i otvorena za sve vrste stvarnosti. Kažem da pogrešno ovu nakupinu, zakona, pravila i kvazitradicija nazivamo civilizacijom jer ona je u stvari pseudocivilizacija rigidne i izrazito licemjerne strukture moći. I zato bih ja, odnosno djete u meni, tu civilizaciju jednostavno ukinuo ili barem premjestio u zabavni program HTV – a. Pod točkom 6 naći ćete i formalizirani tekst peticije.

6. Peticija za ukidanje „civilizacije“ ili njen premještaj u zabavni program HTV – a.

Mi djeca koja smo posvetili svoje živote smijanju, radosti i istini, razočarani smo činjenicom da ova civilizacija već stoljećima obmanjuje javnost skrivajući notornu činjenicu da nikakve civilizacija trenutno niti ne postoji, već je ono što se kiti tim imenom tek strukturno pletivo samoproglašne „civilizacije“ temeljeno na pseudocivilizacijskim, pseudoznanstvenim, pseudoreligijskim i pseudoduhovnim premisama ali i konkretnim robovskim radom milijuna Zemljana. Ta pseudocivilizacija je patološka imitacija znanosti, koja se tek pokušava predstaviti kao prava civilizacija oponašajući njene vrline u svrhu manipulacije nad većinom populacije. Civilizacija i pseudocivilizacija imaju sasvim suprotan pristup pojedincu i društvu i u svojoj srži pseudocivilizacija je duboko antiljudska. Zbog svega toga tražimo da se ova „civilizacija“, a u stvari pseudocivilizacija – ukine. Da nestane. Da prestanemo vjerovati da ona postoji.

Dostaviti: Svima koji, unatoč svemu, bez ikakvih znanstvenih dokaza, vjeruju u bratstvo i jedinstvo duša i u to da srca postoje za ljubav. A ne samo za pumpanje krvi.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (12)