Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Nenad Kobasia
U IME OCA

Jutros sam se probudio prazan. Ničega i nikoga nema u meni.

Na (p)laži svojega života

Ja sam nitko i ništa. Ti si dragi čitaoče nitko i ništa. Svi smo mi nitko i svi smo mi ništa. Igra koja nam je dana iz razloga koji nije moguće jednoznačno objasniti riječima, sličice su koje međusobno izmjenjujemo. Sakupljači šarenih sličica, eto što smo.

Kad se probudim u ovakvom modu, s jasno izražnim osjećajem praznine, nekako ćutim da sam najbliže onome nečemu iz čega izviru sve te želje za sakupljanjem utisaka i iskustava.

Teško je u takvom stanju uopće nešto napisati, jer ono samo po sebi pobija bilo kakvu reprodukcijsku, produkcijsku ili umjetničku aktivnost pa cijeli ovaj tekst shvatite kao mali eksperiment i gledajte blagonaklono na izvanjske nezgrapnosti koje će ga najvjerojatnije krasiti. Zapravo, zbog svega toga, kao i zbog delikatnosti teme poslužit ću se formom dječjeg sastavka, jer mi nekako priziva jednostavnost i direktnost koju Praznina zaslužuje. Pa evo te male prazne obrazovne zadaće. Tema je prigodna:

Kako provesti praznike

Jutros sam se probudio prazan. Ničega i nikoga nema u meni. Nisam sam, jasno to osjećam, ali sam prazan. I svi drugi oko mene su prazni. Praznici. Pa da, možda je tako nastala riječ "praznici"! :) Gledam prazno kroz prozor. Obzor postaje dio moje praznine. Više nismo dvoje. Obzor je poprimio sve moje značajke. I ja njegove. Grlimo se prazno. U tom praznom zagrljaju susreće se sve. Stvarno sve. Sve u svemu. U stanju praznine nestaje i zadnja nit ljudskosti: kreativnost. No, ako svjesno preživimo "napad" praznine uvijek ćemo u pijesku, na (p)laži svojega života pronaći poneku primamljivu školjku koja će nam svojim čeznutljivim hukom davati osjećaj stvaranja u iluziji vremena. Tada kažemo da smo sretni. Praznici i (p)laže su pred vama. Provedite ih prazno.

Vidimo se.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (172)