18.04.2009.

In Memoriam

Fra Budimir Cvitković

In Memoriam

"Hvala ti, Bože, što sam fratar "…

Tu rečenicu umirućeg subrata spomenuo mi je brat Cvitko davnih osamdesetih i tek je sada razumijem. Ne znam koliko je brojna fra Budimirova zajednica, fratarska obitelj, ali znam da je uz njih i obitelj iz koje je potekao. Svugdje gdje je kao svećenik franjevac djelovao, fra Cvitko (kako smo ga od milja zvali) osvajao je srca vjerničkoga puka, bio je omiljen i postao pravim članom mnogih katoličkih obitelji. Na kraju njegovih dana, s navršenih šezdeset i četiri godine života, četrdeset i šest godina redovništva i trideset i sedam godina svećeništva, mogao bih zahvaliti Stvoritelju riječima, ne samo u svoje ime: "Hvala ti, Bože, što si mi podario takvog brata i prijatelja".

Iako je izgubio bitku za ovozemni život u osječkoj bolnici, drugog dana po Uskrsu, 14. travnja 2009. u 16.50 sati, nakon duge korizme i muke o kojoj je malo tko znao, do zadnjega je časa zbijao šale, tjerajući oblake neumitnog, u namjeri da olakša drugima tugu bespomoćnosti. Znao je on, a znamo i mi, poruku Uskrsa "Grob je prazan"!

Svrhu života određujemo sami svojim životima, a ta svrha je u konačnici opće dobro. Iako sam tužan zbog njegova preranoga odlaska, čini mi se da ću spokojnije čekati sutra, jer posljednja patrova poduka bila je upravo taj pozdravljajući "osmijeh kroz muku" i nedvosmisleno: "Vidimo se"!

Fra Budimir je bio i umjetnik, moj "brat po oružju". Osim riječju, pronosio je Evanđelje perom, kistom i dlijetom, pastoralno djelujući među kolegama umjetnicima koje je dobro "čitao" te mnoga prava djela i podvige potaknuo. Spomenut ću atelier u samoborskom franjevačkom samostanu, jaslice, lauretansku kapelicu Gospe od polja, postavljanje izložbi i slika u sadašnjem Taboru, u čemu sam i sam sudjelovao, kao i osnivanje radionice za izradu vitraja u Sigetskom Svetom križu, gdje je "gurao" i hrabrio u prijepornim vremenima neposredno pred rat i autora Josipa Botterija Dinija, nas izvođače i svoju redovničku subraću. Na sumnje nekih o upitnosti poduhvata (jer staklo i bombe ne idu zajedno) odvratio je kako je na nama da svoje odradimo, a dragi Bog neka svoje čuva.

Spominjem se i Pastoralnog listića i kako me je "navukao" na ilustracije i karikature koje sam radio pet godina. Vjerojatno i ne samo da sebe poštedi, otvarajući drugome priliku, izgovarao se riječima "ti ćeš to bolje" i "tebi će prije biti oprošteno ako pogriješiš; teško je ljudima dokazivati da Stvoritelj nije kontra naše duhovitosti. Uostalom, da nije bio duhovit, zar bi stvorio čovjeka na svoju sliku i priliku?"

Ne znam koliko je ovo tekst prigodan za nekrolog. Teško ga je sažeti. Pamtim Cvitka i kao sjajnoga propovjednika osamdesetih, u gotovo desetak godina moga samoborskoga života. Uza svo dužno poštovanje prema nasljednicima, nedostajat će mi uvijek njegova riječ na podnevnoj misi i njegov poticaj.

Ilok, hrvatska gruda slavnog Kapistrana, primit će njegovo tijelo 16. travnja 2009. u 17 sati nakon mise zadušnice u rodnoj "šarengradskoj" crkvi. Iako ova objava stiže novinama kasno, ne sumnjam u to da će mnogi Samoborci koji su ga voljeli odati dužnu počast svome bratu Cvitku, jer svi smo jedno srce i jedna duša u Gospodinu. A dok je srca živih koji pamte, po Matoševu - "bit će i Kroacije".

Dragi Budimire, počivaj u miru Božjemu.

U Samoboru, 15. travnja 2009.

Branimir Dorotić

 
18.04.2009.

Blaž Car iz Bestovja pun je ideja o uređenju okruženja koje traže potporu odgovornih

Stvar je u volji, a ne u novcima!

Blaž Car iz Bestovja pun je ideja o uređenju okruženja koje traže potporu odgovornih

Vrativši se nakon 40 godina života u Njemačkoj natrag u rodnu zemlju, Blaž Car je radost povratka vrlo brzo zamijenio željom za napretkom. Kao novopečeni stanovnik Bestovja vrlo je brzo primijetio sve prednosti i mane života s one strane Europske Unije. Naime, neke stvari koje su u EU razumljive same po sebi, kod nas zahtijevaju solidan trud.

- Smatram se Europljaninom i jedva čekam da uđemo u tu zajednicu, ali mislim da još nismo riješili domaću zadaću od te iste Europe – napisao nam je Car u svom pismu, kojim nas je pozvao da dođemo na granicu Bestovja i Rakitja kako bi nas upoznao sa svojim idejama i upozorio na stvari za koje smatra da bi ih trebalo ispraviti.

A ideja ima – od malih stvari, kao što je postavljanje ležećih policajaca koji bi trebali malo prikočiti prebrze vozače ili postavljanja stolova za ping-pong na više lokacija, do nešto većih, zahtjevnijih zahvata, poput sanacije tamošnje ceste. I još većih.

- Na primjer, velika je šteta uz ovako predivno uređenu crkvu bl. Alojzija Stepinca ne iskoristiti blizinu šume koja se nalazi između nje i ovdašnjeg vrtića, odnosno škole. Mislim da bi ona bila idealna za uređenje jednog parkovnog prostora – razmišlja Car, konstatirajući kako bi za tako nešto bilo potrebno otkupiti šumu (lokalni naziv Podrebar) od privatnog vlasnika, dok bi se ostalo moglo urediti uz nešto dobre volje lokalnog stanovništva.

Naime, Careva je filozofija da stvar nikad nije u novcu, nego u volji. A volje, kod njega barem, ne nedostaje. Zato ga smeta to kako taj prostor stoji neiskorišten. Dapače, šuma povremeno posluži i kao idealna lokacija za odlaganje nepotrebnih stvari pa tako između drveća često nikne i kakav hladnjak, plastika ili nešto treće.

U razmišljanjima o iskorištavanju potencijala svog okruženja Car ide i korak dalje. Tako smatra da bi trebalo razmišljati i o šetnici koja bi spajala jezera Orešje i Rakitje te kapelicu svetog Andrije, tvorivši veliko pješačko-biciklističko slovo D.

- Jezera su predivna, postoje i neke šetnice, ali njih bi trebalo daleko bolje urediti. Kada bi Grad ili netko od odgovornih bio zainteresiran, mogla bi se napraviti odlična stvar za sve one koji ovdje žive i koji bi se ovamo dolazili rekreirati – mišljenja je Car, koji se nada da bi se dobar dio stvari mogao riješiti animiranjem stanovništva da sami uzmu na sebe brigu o svom okruženju.

- Ponavljam, stvar nije u novcu, nego u volji, i uz malo dobre volje i angažmana svih nas mogli bi urediti i poboljšati dosta toga – kaže Car i apelira na sve koji mogu pomoći u realizaciji ovih ideja da mu pomognu savjetima. Naime, kao "novi čovjek u kvartu", Car još uvijek hvata konce funkcioniranja lokalnih, županijskih i državnih institucija i raznoraznih "preklopljenih" ingerencija. Ovaj svoj istup u javnost stoga smatra pozivom institucijama da poslušaju glas građana s inicijativom, s idejama i s dobrom voljom. A za novac ćemo onda lako...

K.S.

 

In Memoriam

Blaž Car iz Bestovja pun je ideja o uređenju okruženja koje traže potporu odgovornih

Arhiva 2009

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2008

2007

2006

2005

2004

2003

2002