20.01.2009.

Stanovnici Mlinske ulice imaju bogat društveni život, starejšinu, pa i himnu

Od Reklame, prek Mike do Lojza

Stanovnici Mlinske ulice imaju bogat društveni život, starejšinu, pa i himnu

I tak je to počelo...

Pred puno su let dečki iz Mlinske i nekadašnje Erbežnikove ulice (danas Hrvatske bratske zajednice) znali igrati iza današnje Elektre nogomet, a posle bi se prešlo kod gostione Rudar u Rudama na pijaču i kartanje.

Danas, nakon 35 let ostala je tradicija koja se ponavlja bar 3 put na leto. Odnavek je starejšina bil najstariji vu društvu. Posle pokojnog Drageca (Reklame) i Mike Žokalja, starejšina je Lojz Vraneković. Jubilej od 35 let proslavili smo vu Šoićevoj hiži.

Tak mlada generacija nastavlja tradiciju, a prednjači mladi Icek Bradač, koji vodi o temu da niko ne izostane u druženju, jer dolazak je obavezan!

Za veselje i muziku zaslužni su braća Vraneković, tak da su veselje i ugođaj potpuni.

Dragi sugrađani, tel bi vam ovim putem nekaj reč: dajte se i vi više družite med sobom i bute vidli da vam bu lakše, lepše i toplije u današnja vremena.

Za kraj, moremo se pofalit da imamo i himnu koja je posvečena Mlinskoj ulici, a napisal ju je naš sused Milan Vraneković. Ona se, kak se šika, popeva na početku sakega susreta.

Josip Horvat

Himna Mlinske ulice

Samoborec pravi to sam ja,

Mlinska mi je cesta suđena.

Neka sada svatko od vas zna,

zbog čega sad o njoj pjevam ja.

Kud god krenem kud god svratim,

u Mlinsku se uvijek vratim.

Mlinska je moja ulica. (refren x 2)

Potok Gradna prolazi uz nju,

da ukrasi okolinu tu.

Sve od centra prema sjeveru,

ona igra svoju ulogu.

(refren x 2)

Sastavni sam dio ceste te,

zato želim da se napijem.

Kad me svlada čarolija ta,

pa da tebe duplo vidim ja.

(refren x 2)

Navek z nama u dobru i zlu,

kad god treba oni su nam tu.

Kao da su dio ceste te,

elita su iz Erbežnikove.

(refren x 2)

Ulica je Mlinska najbolja,

a u njoj sam odrastao ja.

I nastavljam istom cestom tom,

život svoj da proživim u njoj.

Autor: Milan Vraneković

Pjesma je napisana 15.07.1990.

Fala vam

Za saku dobru reč, kaj reči ste nam znali,

Za saki pogled vaš, za saki smeh vam fala.

Tak malo dobrega, življenja tu se najde,

I če je sunce čas, za oblak taki zajde.

A vi ste srcu nam, tak puno sunca dali,

Kaj moremo vam reč, od sveg vam srca fala. (refren x 2)

Pjesma je na ovaj način posvećena svim članovima Mlinske ulice kojih više nema među nama fizički, a koji će u našim srcima živjeti vječno.

Aranžman: Milan Vraneković

Samobor, prosinac 2008.

 
20.01.2009.

Crtica iz prošlosti Samoborskog gorja - planinarska kuća na Prekrižju

Prek "šafraničke" i oko nje

Crtica iz prošlosti Samoborskog gorja - planinarska kuća na Prekrižju

U dodatku Planinarskog vjesnika u Jutarnjem listu objavljena je 1922. godine vijest da je u iznajmljenoj kući u Prekrižju u Samoborskom gorju otvoreno planinarsko sklonište, a otvorio ga je 28. svibnja odvjetnik iz Jastrebarskog dr. Ivan Krajač (Senj, 1877. - Bleiburg, Maribor 1945.?), tadašnji predsjednik Hrvatskog planinarskog društva (HPD). U svom je pozdravnom govoru rekao da "sklonište treba služiti trostrukoj ljubavi: ljubavi za rođenu grudu, ljubavi za narod i ljubavi za veliku božju prirodu".

I u Hrvatskom planinaru (HP), glasilu HPD-a, u br. 2, 4 i 9, godine 1922., piše kako je Krajač još istakao: "... uz razumijevanje našeg domaćeg seljaštva uspjelo nam je ovdje u ovom lijepom kraju postaviti jednu novu polugu za razvoj našeg planinarstva. Kuća ima pet prostranih željeznih postelja koje su namještene lijepim strunjačama i gunjevima". Kuća je imala i kuhinju sa štednjakom. Ključ kuće bio je kod Tome Mrakužića, a mogli su ga dobiti samo članovi HPD-a uz doznaku noćenja koju je trebalo podignuti u poslovnici HPD-a, Trg I, br. 15 (danas Trg kralja Tomislava). Put do kuće bio je markiran cestom od Ruda (gostionica "Štengl") do Prekrižja.

Umjesto ove kuće, koja je napuštena po isteku ugovora, otvorena je 29. rujna 1926. druga, udobnija kuća i to u napuštenoj kući Ivana Mrakužića. Krajač nije bio nazočan svečanosti otvaranja, jer se tada već nalazio u Beogradu kao ministar trgovine i industrije.

Planinari su rado dolazili u Prekrižje, pogotovo u zimskim mjesecima. Strma Mrakužićeva livada bila je poznato skijalište i sanjkalište djece iz okolnih sela te Samoboraca, Jaskanaca, a rado su dolazili i Zagrepčani.

Bilo je to doba između dva svjetska rata i u prvom desetljeću nakon rata, kada su zabilježene obilne padaline snijega. Livada se tada prostirala od Rancerja do ceste (na strani Braslovja), a skijaši su je popularno zvali "Šafranička".

Vladimir Jagarić

Pet glavnih skijaško - sanjkaških staza u Samoborskom gorju u međuratnom razdoblju

- Anindolska skijaška staza u Samoboru

Trasa: Vila Olga - Trg kralja Tomislava (od 1925., prije Trg Leopolda Salvadora).

- Skijaški spust s Vrhovčaka

Trasa: Begova vila - Obrtnička ulica (Samobor)

- Veliki dol u Samoborskom gorju

Godine 1932. Ski klub Zagreb sagradio je na Velikom dolu svoju planinarsko-skijašku kuću (danas Planinarski dom Ivica Sudnik)

- Sanjkalište cestom pored Vile Horvat

Bilo je smješteno na jaskanskoj strani Samoborskog gorja. Cilj je bio u blizini groblja.

- "Šafranička"

Mrakužićeva livada u Prekrižju Samoborskom

 

Stanovnici Mlinske ulice imaju bogat društveni život, starejšinu, pa i himnu

Crtica iz prošlosti Samoborskog gorja - planinarska kuća na Prekrižju

Arhiva 2009

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2008

2007

2006

2005

2004

2003

2002