Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

U povodu 135. godišnjice rođenja Bogumila Tonija

Vatrogasac i pjesnik

Dana 14. veljače 1874. godine u Samoboru, u siromašnoj obitelji rodio se Bogumil Toni, istaknuti učitelj, pedagog, književnik, javni društveni radnik i istaknuti član Dobrovoljnog vatrogasnog društva Samobor. Članom je postao 1897. godine i od tada, sve do 1936. godine, neumorno je radio u vatrogastvu. Godine 1910. je postavljen za dozapovjednika, 1911. godine preuzima poslove tajnika, 1919. je postavljen za zapovjednika, a 1931. je izbran za predsjednika svog Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Samoboru. Nakon 40 godina neprekidnog rada, 1934. godine daje ostavku. Imenovan je za doživotnog počasnog predsjednika.

Kao vatrogasac održao je tisuću raznih predavanja, vatrogasnih vježbi, nastupao u akcijama gašenja požara i spašavanja ljudi i imovine, napisao bezbroj vatrogasnih pjesama, članaka, osvrta i izvještaja u raznim stručnim časopisima i novinama. Član je središnjeg odbora Hrvatsko-slavonske zajednice, dugi niz godina i stalni suradnik Vatrogasnog vjesnika. Neprekidno se družio s našim poznatim vatrogasnim stručnjacima, Đurom Deželićem i Mirkom Kolarićem. U pravom smislu je bio zaslužan ideolog, organizator i pjesnik vatrogastva. Primio je mnoga vatrogasna priznanja, a bio je poznat i u drugim zemljama i državama izvan Hrvatske.

Što je Bogumil Toni izražavao u pjesmama o vatrogastvu i zaštiti od požara najbolje govore naslovi pjesama Vatrogasna misao, Vatrogasac, U plamenu, Sveti Florijan, Požar, Ja sam vatrogasac, Nova štrcaljka. Za vatrogasce je uvijek naglašavao u svojim pjesmama da su oni divni ljudi, požrtvovni, hrabri, odlučni i humani. Znaju što žele - pomoći svakome tko je u nevolji.

Kao član Dobrovoljnog društva Samobor, Bogumil Toni je sudjelovao u akcijama gašenja požara, uvježbavao svoje vatrogasce, predstavljao ih na mnogim skupovima, natjecanjima, proslavama i drugo. U pravom smislu bio je čovjek svoga vremena, koji je bio učitelj, školski nadzornik, ali i vatrogasac.

Smatrao je da pišući pjesme o vatrogascima može pomoći i hrabriti ih, kako bi ustrajali u svom radu. Njegove pjesme napisane u povodu raznih vatrogasnih skupova, obljetnica i drugih manifestacija vatrogasci su cijenili i voljeli. Može se slobodno reći da nije bilo vatrogasnog skupa u prvoj polovici 20. stoljeća na kojem se nisu recitirale vatrogasne pjesme Bogumila Tonija.

Članovi Dobrovoljnog vatrogasnog društva Samobor prisjetili su se svog uglednog člana, posjetili njegov grob i odali počast na samoborskom groblju.

Boris Bogolin

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)

PREDSTAVLJAMO SAMOBORSKE OBRTNIKE - Organizacija vjenčanja Kornelija

Ljubaznost stvara predivna vjenčanja

Dan koji se pamti, dan iz snova, najsretniji dan u životu - samo su neki od izraza koji prate sve ono što se događa oko "sudbonosnog da". Međutim, učiniti da vjenčanje uistinu i bude na razini očekivanja nije nimalo jednostavno, što znaju svi koji su imali prilike uhvatiti se makar i dijela organizacijske priče. Srećom, zato je tu Kornelija Ivčić, vlasnica Organizacije vjenčanja Kornelija koja od 2003., zajedno sa svojom kolegicom Ivanom Bašić, vješto upravlja svim većim i manjim stvarima koje se vežu uz taj dan. Prostorije u Perkovčevoj 5 u Samoboru tako su vremenom postale mjesto u kojem mladenci mogu biti sigurni da će pronaći okvir za vjenčanje u skladu s njihovim očekivanjima. Sve što je potrebno jest nazvati 3367-787, dogovoriti sastanak i sve ostalo je riješeno, Kornelija će, budite sigurni, stvoriti predivno vjenčanje.

- Što točno nudi Organizacija vjenčanja Kornelija?

- Najkraće rečeno - sve. Od izrade i najma vjenčanica, svečanih haljina, osmišljavanja i izrade pozivnica i zahvalnica, cvijeća i sličnih aranžmana, navlaka za stolice, raznih ukrasa za mladence i inventar, sve do konfeta, vatrometa, limuzina, pa čak i bračne kočije s dva prekrasna konja.

- Naravno, to ne radite sami, nego imate mrežu suradnika.

- Tako je, nas dvije smo za salon, haljine, pozivnice, reverse i to je sve baš naše, rekli bi, ručni rad. No, u našem malom timu su još fotografi i dvije cvjećarke, a s ostalima surađujemo po potrebi, ovisno o željama naših klijenata. Sve su obrti, nitko ne radi na crno, svi rade jako dobro i nemamo abnormalne cijene, tako da smo se baš fino našli. Naravno, ne uzimaju svi naši klijenti kompletnu ponudu. Neki uzmu samo pozivnice, neki trebaju navlake za stolice, neki trebaju nešto treće, ali, naravno, ima i onih koji žele uzeti sve.

- Odradite li i najam prostorija za vjenčanja?

- Ne, taj dio je na mladencima, jer se radi o terminima koji se dogovaraju dosta unaprijed. Kad mladenci nađu prostor onda dolaze do nas kako bi dogovorili uređenje tog prostora. U tom dijelu onda odradimo kompletan posao, ovisno o dogovoru.

- Koliko su teški ti dogovori? Ipak se radi o danu koji bi trebao biti najsavršeniji. Odnosno, koliko u vašem poslu imate slobodne ruke?

- Ima i onih koji kod nas dođu s točnom slikom onoga što hoće i od toga ne odstupaju. No, dosta puta se dogodi da nam mladenci, većinom mladenke, ne znaju baš točno objasniti što bi htjeli. Tada kroz razgovor pokušavamo doći do nekog prijedloga koji bi ih zadovoljio i uglavnom nas poslušaju, tako da sve ispadne dobro. To su nam i najbolji klijenti u smislu zajedničkog rada i nekog zadovoljstva učinjenim, jer je i nama draže kad imamo slobodne ruke. Inače, taj segment posla je i najteži, dakle predstaviti na prikladan način ono što smatramo da će ispasti bolje, a opet u skladu sa željama.

- Jesu li mladenci danas naklonjeniji tradicionalnim ili modernim konceptima?

- Još uvijek su više skloniji tradicionalnim vjenčanjima. Jako malo bi ih htjelo nešto malo modernije ili malo drugačije. Čak bi mogli reći da je 90% njih sklonije tradiciji. Iako, mi se uvijek trudimo ponuditi originalni dizajn, bilo moderan ili tradicionalan, a ne koristiti postojeće šprance.

- Koliko ima posla?

- Kad je sezona, a to je u svibnju, lipnju, srpnju i rujnu, tad je ludnica. A sad, u ovom razdoblju nema ništa. No, zato ovo razdoblje koristimo kako bismo osmislile nešto novo u našoj ponudi. Treba preživjeti tih par mjeseci zatišja, a nakon toga bude puno lakše.

- Usprkos krizi?

- Činjenica je da se već dosta osjeti da su ljudi počeli štedjeti. Bilo je razdoblja u kojima se praktički nije pitalo za cijenu i vrlo lako se dogovaralo i neke dodatne stvari u samoj organizaciji vjenčanja. No, sad se točno može osjetiti kako se prije svega gleda na cijenu i kako nam se sada dolazi s uglavnom strogo određenim budžetima koji se ne smiju probiti.

- Kakva je konkurencija u branši?

- Konkurencija je velika. U Zagrebu ima jako puno onih koji se bave organizacijom vjenčanja, a još je više salona vjenčanica, negdje oko 70. Sjećam se, u početku bavljenja tim poslom bilo nas je jako malo. Prije desetak godina u Samoboru su bila dva salona, a u Zagrebu možda 20-ak. Sada nas je znatno više, a velik je broj i onih koji rade na crno. No, toga ima svugdje.

- Kako u takvoj konkurenciji doći do posla?

- Imamo sreću da smo s vremenom praktički pokrili cijelu Hrvatsku pa tako često radimo na moru, pogotovu u Poreču, Lošinju, dosta radimo po Zagorju, nešto manje u Slavoniji, a naravno, najviše u Zagrebu. Srećom pa u našem poslu dosta toga ide usmenom preporukom. Mladenci imaju svadbu, a onda nakon nekog vremena dođu njihovi kumovi ili netko tko je bio na vjenčanju, tako da nas zovu na temelju onoga što su vidjeli kao dobro odrađen posao.

- Koliko unaprijed treba rezervirati vaše usluge?

- To ovisi od para do para. Neki dođu i do godinu dana unaprijed, a drugi nam se najave možda mjesec dana prije vjenčanja. Ali, to nam ne predstavlja problem, jer sve se stigne napraviti. Uglavnom ljudi računaju da dođu neka dva mjeseca prije vjenčanja kako bi se napravile pozivnice i poslalo ih se na vrijeme, tako da se krećemo unutar tih termina.

- Na kraju da pitam i kakvi su planovi za Korneliju?

- Koliko bude posla, takvi će biti i planovi. Bilo bi se lijepo proširiti, ali za sada još ne. Radimo u vlastitim prostorijama, tako da nam to ne predstavlja problem. Inače, za ovu godinu planiramo "dignuti" našu web stranicu. Ona je trenutno u izradi, iako se naši podaci mogu i sada naći na internetu bez ikakvih problema. Doduše, ja sam još uvijek sklonija onom tradicionalnom načinu komunikacije, da nas se nazove pa da se osobno dođe vidjeti što točno nudimo, da se izravno dogovori što je potrebno. Draži mi je takav, neposredni pristup.

Kruno Solenički

Sajam vjenčanja "drži" godinu

- Vrijedna prilika da se pokaže i istakne ponuda usluga za vjenčanja je i neizostavni Sajam vjenčanja. Svake godine ste tamo, pa to vjerojatno znači i da ste zadovoljni?

- Istina, Sajam vjenčanja nam jako puno znači, jer je to nešto što nas u poslovnom smislu može održati čitavu godinu. Tamo se ostvari početni kontakt s klijentima, sa svakog štanda se može primijetiti nešto što je dobro ili vam se dopalo i jako puno ljudi koji nas vide na Sajmu dođe i u naš salon. S druge strane, taj nastup je strašno skup. Ove godine su dignuli cijene, a po prvi put su uveli i ulaznice za Sajam vjenčanja. Inače, dosta je teško istaknuti se među konkurencijom, a mi smo zaključili da je to moguće jedino razgovorom i srdačnim, nenametljivim pristupom. Kad vam mušterija dođe, prema njoj morate biti ljubazni. Ako ste neljubazni nitko vas neće ni pogledati više, a kamoli poslovati s vama. Ima štandova koji su stvarno krasni, ali što to znači kad tamo nitko s ljudima ne komunicira ili razgovaraju s njima s "pola uha". Što vrijedi renomirano ime, sjajna ponuda i visoke cijene kad nakon toga mladenke ostanu razočarane odnosom. Zato je najvažniji pristup, a bitnu ulogu ima i cijena. Mi smo u Samoboru i ne možemo si priuštiti držati cijene kao u Zagrebu. Ali, najbitnija je ljubaznost, jer se na taj način ljudi vraćaju.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (1)

Valentinovski koncert klape Bonaca - dar Turističke zajednice i Grada svim Svetonedeljčanima

Šibenska rapsodija bez balade

Klapa Bonaca iz Šibenika bio je ovogodišnji odabir Turističke zajednice i Gradskog poglavarstva za sad već tradicionalni koncert za Valentinovo, održan 8. veljače u dvorani strmečkoga doma. I ovaj put se klapskom pjevanju svom svojom dušom, srcem i glasom pridružila i publika, koja je do kraja popunila prostor ove relativno male dvorane. Bonaca joj se odužila i zahvalila s tridesetak probranih popularnih pjesama, ne samo dalmatinskog melosa, već i zagorskog i slavonskog, među kojima su zablistale Suza za zagorske brege te Ko te ima taj te nema. Na repertoaru su se našle i klapske izvedbe Love me tender i My way te popularne zabavne, od "Košulje plave" do Cesarice i Fešte, ali su dominantne ipak bile dalmatinske, od Vela Luke do Da te mogu pismom zvati.

Bonaca će za dvije godine proslaviti 30. obljetnicu postojanja kao ansambl koji osim dalmatinskih pjesama u svom repertoaru rado poseže i za glazbom iz ostalih krajeva Hrvatske te za svjetskim evergreenima, što je potvrdila i u Strmcu. Ova šibenska klapa je dosad snimila 15 samostalnih nosača zvuka na kojima najčešće pjeva o moru i ljubavi, pa je i njezin izbor za valentinovski koncert bio i više nego uspješan.

Ako je nešto nedostajalo, onda je to Šibenska balada, svjesno ili nesvjesno, slučajno ili namjerno izostavljena, najljepša šibenska pjesma. No, možda ju je Bonaca ostavila za svoj sljedeći susret sa Svetonedeljčanima.

Edi Kirschenheuter

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)