02.02.2009.

PREDSTAVLJAMO SAMOBORSKE OBRTNIKE - Cvjećarnica Ana, bračnog para Antuna i Ane Babojelić

Sprovodi i vjenčanja s osjećajem

PREDSTAVLJAMO SAMOBORSKE OBRTNIKE - Cvjećarnica Ana, bračnog para Antuna i Ane Babojelić

Bračni par Babojelić znan je svima koji silom prilika moraju određeni dio vremena provesti na groblju Otruševec. Naime, njihova cjećarnica na samom ulazu u groblje mnogima je neizostavna početna točka za obilazak svojih pokojnika, a vremenom je Cvjećarnica Ana postala i važan kotačić u lokalnoj ponudi priprema za vjenčanja te visokog aranžiranja za potrebe određenih gradskih manifestacija. Uvijek na rasplaganju, bilo osobno u Otruševcu ili telefonom na (098) 1836-001, Babojelići su postali poznati i priznati u svojoj struci i među kolegama, kao i klijentelom. Kako su se Antun i Ana Babojelić našli u ovome poslu, što im je cilj i koji su problemi s kojima se susreću u svom radu objasnili su nam u razgovoru.

- Vratimo se u 1995. godinu, na početak vaše cvjećarske priče. Još jednom se radi o slučaju prema ste obrtnici postali silom loših prilika u hrvatskom gospodarstvu?

- Počelo je negdje u zimi 1995. godine. Po struci sam strojobravar i radio sam u Remontu u Bregani, no kako je počeo rat dao sam otkaz, jer nisam želio raditi za JNA, a kasnije nije bilo posla. Kako su tada propadale sve firme, tako je propao i Prodex u kojem je supruga Ana radila kao ekonomist pa smo se morali snalaziti na razne načine. Uglavnom, jedne noći mi je došla ta ideja da bismo trebali biti cvjećari. Supruga je isprva bila sumnjičava, ali ušli smo u taj posao gotovo kao padobranci. Za Uskrs 1996. godine otvorili smo naš prostor na groblju Otruševec. Krenuli smo s lampašima i cvijećem koje smo u početku kupovali od drugih, jer nismo imali dovoljno hrabrosti ući u kompletan posao s vlastitim aranžmanima. No, stigla je prva narudžba za sprovod i kako nam se nije svidio vijenac isti smo prepravili i vidjeli da možemo raditi i taj dio. Nakon toga smo puno trenirali, vježbali, isprobavali i učili, jer smo htjeli napraviti nešto više od onog što smo nudili u početku. U međuvremenu je supruga završila trgovačku školu, pa za cvjećara-aranžera, zaposlili smo još jednu djelatnicu i sada radimo sve. Od prvog sprovoda, koji nas je natjerao da se ozbiljnije suočimo s kompletnim poslom, sve je krenulo dalje.

- Kako je izgledao taj prijelaz s tuđih na vlastite aranžmane?

- Prve vijence smo, nažalost, počeli plasirati za naše pokojne branitelje, za Vukovar i po raznim drugim grobljima u Hrvatskoj, jer su vojska i policija uzimali vijence preko nas, obzirom da smo imali jako dobar, vremenom usavršavani, model. Kasnije se dogodilo da smo silom prilika uskočili u jednu svadbu pa kad smo vidjeli da nam i to ide dobro počeli smo raditi i aranžmane za vjenčanja. Tako već neko vrijeme nudimo sve vrste aranžmana, od uređenja buketa za mladence, automobile, uređenja sale za vjenčanje, same crkve, dakle sve što se od nas traži. To je 20 do 30% našeg poslovanja. Velika većina se ipak bazira na pogrebni program.

- Po tom ste dijelu upravo i prepoznatljivi. Ne samo što se tiče lokacije nego i po novitetima koje ste uveli?

- Točno, uveli smo mnoge stvari. Naime, i mi smo imali u obitelji smrtni slučaj. Dijete nam je rano umrlo, pa smo osjetili da bismo htjeli, kad se već bavimo tim poslom, ljudima ponuditi stvarno ono što mi osjećamo da bi bilo prikladno. Drugačije ne želimo i ne znamo raditi, pa i po cijenu zatvaranja cvjećarnice. Radije ćemo zatvoriti nego da ljudima nudimo podvale i radimo nešto što ne bi bilo na razini za koju mislimo da ljudi koji su ostali bez svojih najmilijih zaslužuju. Imamo razrađen katalog sa slikama, tako da čovjek kad se odluči za određeni tip zna što će dobiti. Ljudi nam najčešće daju otvorene ruke, a koliko imaju povjerenja u nas govori i činjenica da u ovo vrijeme krize ipak naručuju i nešto skuplje aranžmane. A može se dogovoriti i plaćanje s odgodom. Također, imamo i 30 modela lampiona u četiri boje iz vlastite proizvodnje, jer se pokazalo da ono što se nudi na tržištu, pogotovo u trgovačkim centrima, nije adekvatne kvalitete, a i cijene dosta divljaju. U ponudu smo uveli i uređenje mrtvačnice, što u Samoboru, a i šire, do tada nije bilo poznato. Tako obitelj koja je izgubila svog voljenog može biti sigurna da će svi vijenci i aranžmani, ne samo naši nego i od drugih cvjećara, biti u skladu, a sve čisto i uredno. Novina je i da nudimo posjetiteljima groblja kompletan alat za uređenje groblja, od motika, grabljica, metlica, tački, kanta za zaljevanje cvijeća, tako da ljudi mogu uređivati svoje grobove bez da donose od kuće svoj alat, jer to ne naplaćujemo. Nudimo i prodaju sezonskog cvijeća, zemlju za cvijeće, bijelo zrno i razne granule za groblje, uglavnom, sve što bi ljudima bilo potrebno prilikom posjeta grobu. Znači, ništa ne treba nositi od kuće, sve imamo mi. Tko ima plati odmah, tko nema plati kad može. Također, nudimo i uređenje grobnih mjesta za one koji ne mogu redovito obilaziti grobove svojih najmilijih.

- Kakvi su daljnji planovi za Cvjećarnicu Ana?

- Naš glavni cilj je pružati što kvalitetnije usluge ljudima u najtežim trenucima, kod smrtnih slučajeva. Kad smo ovdje došli dočekala nas je prava mala prašuma, no o svom smo trošku uredili sve oko nas, uspjeli smo se proširiti, tako da danas imamo sve ono što cvjećarnica mora imati – od adekvatnog prostora, hladnjaka za rezano cvijeće, klimu, grijanje... Troje nas je, a htjeli bismo da nas kroz neko vrijeme bude i više, jer kapaciteta imamo. Htjeli bismo konstantno nuditi nove programe, način i stil aranžiranja i tako pokriti svaki segment u našem dijelu posla, tako da čovjek, kad ima smrtni slučaj, sve može prepustiti nama, da u svoj toj boli može osjetiti i određeno zadovoljstvo što je osobu ispratio s poštovanjem, prijetetom i ljubavi. Vjerujemo da ćemo se uspjeti i dalje uspješno nostiti s izazovima tržišta i da možemo u vremenu koje dolazi pratiti nove trendove i uspješno izgurati do penzije u ovom poslu.

Kruno Solenički

Cvjećarsko zajedništvo

- Angažirali ste se i u pokušaju okupljanja samoborskih cvjećara, što smo imali prilike vidjeti na Proljetnom sajmu i Božićnom koncertu?

- Nekako je ispalo da se u cvjećarskoj sekciji u Samoboru dosta vremena nije surađivalo na onaj način na koji se moglo. No, prošle godine smo s gospođom Karamatić, koja je predsjednica sekcije cvjećara, uspjeli dogovoriti zajedničko predstavljanje cvjećara na Salamijadi i Proljetnom sajmu. To je bilo veliko iznenađenje, jer smo se nakon dugo vremena zajednički pojavili s ozbiljnim aranžmanima. Isto se ponovilo i za Božićni koncert. Grad je platio dio materijala koji se utrošio, a nekolicina cvjećarnica koje su voljne dati svoj doprinos u korist Grada i mještana Samobora priredile su veliki aranžman za pozornicu. Radilo se o 6 cvjećarnica od nas 17 koliko je u Samoboru, a ukupno 25 u UOS-u, i to su Cvjećarnica Ana vlasnice Ane Babojelić, Cvjećarnica Frezija vlasnice Grete Grgečić, Cvjećarnica Vesna vlasnice Vesne Babojelić, Cvjećarnica Magnolija vlasnice Elvire Pavlin, Cvjećarnica Orhideja vlasnice Marije Karamatić i Cvjećarnica Helena vlasnice Helene Bedek. Mi stojimo i dalje na raspolaganju za gradske manifestacije, a nadam se da će suradnja među cvjećarima biti još i bolja, jer sam predložio da ću i osobno obići sve ostale samoborske cvjećarnice i informirati ih detaljnije o svemu s ciljem da u konačnici sve cvjećarnice u Samoboru sudjeluju u takvim projektima.

Nedjeljom se (ne)ide na groblje

- Novi zakon o (ne)radu nedjeljom pogodio je i cvjećare. Koji su još problemi u vašem poslovanju?

- Po novom zakonu mi smijemo raditi nedjeljom samo do 14 sati, a to stvara probleme ne samo cvjećarnicama nego i ljudima koji dolaze u obilazak groblja. Nedjelja bi trebala biti obiteljska, međutim, statistike pokazuju da najviše ljudi groblja posjećuje u poslijepodnevnim satima, nakon ručka. Nedavno smo se dopisom obratili i Poglavarstvu, preko pročelnika za gospodarstvo Željka Radovanića, u nadi da će se moći nešto promijeniti, jer je ova odluka nelogična i zakon je donesen naprečac. Dok se ujutro dižu ruke protiv rada nedjeljom, zaboravlja se da će se u nedjelju popodne ići na groblje svojim voljenima. Zato predlažemo da cvjećarnice koje rade za potrebe groblja rade cijelu nedjelju, katoličkim blagdanima i praznicima od 8 do 20 sati, osim Božića i Nove godine, kao što smo radili do sada. Vjerujem da će se shvatiti da cvjećarnice koje rade za potrebe groblja nemaju izbora nego raditi. I nama paše odmor, ali što je s ljudima koji dolaze i nedjeljama i praznicima i po najvećoj vrućini i snijegu. Mi tu moramo biti za njih.

Problem su nam i brojni "cvjećari" koji se pojave na štandovima ili uz ceste pa rade na crno i tražit ćemo od Grada da se malo više angažira po tom pitanju, jer se radi o nelojalnoj konkurenciji, odnosno o sivoj ekonomiji. Osim toga, nezadovoljni smo i cijenama koje nam nude veletrgovci za cvijeće, koje je u veleprodaji često puta skuplje nego u maloprodaji po trgovačkim centrima.

 

PREDSTAVLJAMO SAMOBORSKE OBRTNIKE - Cvjećarnica Ana, bračnog para Antuna i Ane Babojelić

Arhiva 2009

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2008

2007

2006

2005

2004

2003

2002