Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Okućnica kuće u Drežniku Podokićkom plijeni pozornost i osvaja nagrade

Kućica u cvijeću idealna za odmor

Mir, tišina i prava idila u kućici u cvijeću, bez stresa i svakodnevne užurbanosti, želja je mnogih koji barem na trenutak žele pobjeći od suvremenog životnog ritma. No, tek rijetkima uspijeva pretvoriti svoje želje u stvarnost. Ladanjska kuća velečasnog Pavla Kunšteka čini se upravo takvom – idealna za odmor od buke i svakodnevnog sresa. Tek pedesetak metara udaljena od glavne ceste u naselju Drežnik Podokićki, sa šumarkom u zaleđu, posebna je i po vidljivoj brizi za okućnicu. Za to se brine Ivanka Petrak, dugogodišnja domaćica i u župnom dvoru u Svetom Martinu pod Okićem, u kojem je do prije dvije godine velečasni Kunštek službovao.

Ova, možda i subjektivna, novinarska ocjena o kućici idealnoj za odmor s preksrasnom okućnicom dobila je u posljednje vrijeme nekoliko dodatnih argumenata. Radi se, zapravo, o nekoliko nagrada na nedavnim natječajima na koje se prijavila Ivanka Petrak. U sklopu akcije Zeleni cvijet – Volim Hrvatsku održana je akcija Volim Samobor, u kojoj su se ocjenjivale najljepše uređene okućnice. Akciju je provela samoborska Turistička zajednica, a u njoj je ova kuća s okućnicom osvojila prvu nagradu. Time je automatski stekla pravo sudjelovati i na županijskom natjecanju akcije Zeleni cvijet, gdje je osvojila drugo mjesto. I na ovogodišnjem Floraartu osvojena je prva nagrada u kategoriji kućnih vrtova površine od 100 do 500 kvadratnih metara.

Dakle, bilo je i više nego dovoljno razloga da se uputimo u Drežnik do Ivanke Petrak. U tom zaista idiličnom okruženju kaže da svaki dan po malo uređuje dvorište ili vrt, što zahtijeva dosta truda, ali i još više zadovoljstva. Najviše posla se napravi kada s velečasnim dođe na dobru ideju kako još nešto dodatno urediti i uljepšati. Uglavnom sve rade sami, a tek za veće građevinske radove angažiraju majstore. No, plot, staze i puno ukrasnih detalja vlastitih je ruku djelo. Pritom ne žele kopirati ono što vide kod drugih, nego realiziraju vlastite ideje.

Ivanka Petrak kaže i da se sve planira dugoročno, osobito što se tiče hortikulture. Tako se i cvijeće sadi sezonski, kako bi uvijek tijekom godine bilo cvijeća; od prvih šafrana pa sve do zimskih sadnica. Isto je i što se tiče voća, jer u vrtu je puno vrsta bobičastog voća - od naronija i borovnica, do obične maline i žute maline, a nađe se i egzotičnog voća. Uvijek se pazi da se većim dijelom godine ima što ubrati. Isti princip vrijedi za vrt. Poštuje se sjetveni kalendar pa zato svaki dan u njemu i ima posla. Ponekad sat ili dva, a ponekad i po više sati. U sredini je mali plastenik, ali i dva kompostišta. Gotovo ništa se ne kupuje, jer se sve nađe u vlastitom vrtu. Rad na okućnici rezultira potpunim opuštanjem što ne može shvatiti nitko tko nije odrastao na zemlji, kaže Ivanka u šetnji vrtom i dodaje da joj je puno puta užitak čeprkati po zemlji golim rukama, unatoč velikom poslu.

Imaju dva velika kompostišta; jedno od šumskog lišća i plodova iz obližnje šume, a drugo od biljnog materijala iz vrta i gnoja domaćih životinja. Kompostište se dva puta prebacuje da bi bilo zrelo, a odlično služi da se obogati zemlja, budući da ona na tom području nije baš najkvalitetnija, jer uglavnom se radi o ilovači. To znači da se ovdje može vidjeti kompletni proizvodni ciklus, od sadnje do berbe. Proizvodi se dosta pa se uvijek nađe i za prijatelje, osobito džemova, kaže nam Ivanka, jer se koriste svi voćni plodovi.

Egzotično voće je tu više slučajno, jer se nastojalo napraviti tradicijski vrt – od starozagorskih uresnica, iglica i sličnih biljaka, a banana je, primjerice, došla prije tri godine i ove se godine očekuje prvi plod. Tu je i Judino drvo. Velika ljubav gaji se prema božurima, kojih ima osam vrsta, a perunika devet vrsta.

Što se tiče osvojene prve nagrade na Floraartu Ivanka Petrak kaže da se tamo prvo uopće i nije mislila prijaviti. Onda je vidjela da će se nagraditi uređenje zidova, sjednica i ograda pa se, kako je kuća ograđena starinskom drvenom ogradom, a vrt plotom pleterom, prijavila unatoč jakoj konkurenciji. Iako pojedinci ulažu ogromne novce u vrtove, komisija je najboljom ocjenila upravo jednostavnost, prirodnost te izvornost ove ograde u Drežniku.

- Kada su došli u ocjenjivanje nismo skrivali ništa od svakidašnjeg posla, nismo skrivali ni kompost, jer on mora biti u vrtu, a isto je ograđen pleterom. I životinje su cijelo vrijeme bile u dvorištu, jer imamo dva psa i četiri mačke, a u ograđenom dijelu i kokoši, patke, koze, zečeve... Ovo nije dvorište samo za gledanje, već za život - kaže Ivanka. Druga je bitna odrednica da su biljke prirodne, a ne uvozne i skupe.

Za tehničke detalje uređenja te za sav alat brine velečasni Kunštek sam. Cijela kuća s okućnicom služi i za odmor tijekom popodneva i nakon napornog dana. I svaki detalj u kući pomno je odabran. Prijatelji pomažu da puno detalja bude originalno, kao što su zavjese s motivima Svetog Martina pod Okićem. Ovdje se može vidjeti kako se mogu iskoristiti i mnogi odbačeni predmeti, samo ih se treba malo urediti i dati im novi život. Tako je i jedan ceker postao poštanski sandučić, a u stare tačke je zasađeno cvijeće. Recept je vrlo jednostavan - treba samo malo kreativnosti, a za to nije potrebno puno novaca. Ističu i da oni koji sve kupuju ne mogu tako uživati u stvarima kao oni koji su ih napravili vlasitim rukama.

Inače, i dalje Ivanka uređuje okoliš župnog dvora u Svetom Martinu pod Okićem i svi koji su dolazili na likovne kolonije Jesen pod Okićem već znaju da je velečasni Kunštek, dok je tu boravio, uvijek brinuo da okoliš bude lijepo uređen i da su prijatelji uvijek dobro došli.

Na kraju nam je Ivanka Petrak rekla i kako ima želju pokrenuti rad na izradi vunarice od prirodne vune, jer ima još prostora i volje za to. Ako zdravlje posluži, želja je iznajmiti njivu pa napraviti i žetelačku svečanost kako bi se odrasli prisjetili, a djeca vidjela kako se sve nekad radilo. Jer, djeca su danas više orijentirana samo na zabavu, a manje na vlastitu kreativnost.

Nakon svega viđenog može se bez pretjerivanja reći da je bio pravi užitak boraviti barem jedan sat u ovoj kućici u cvijeću. Da, u Drežniku je jako lijepo. Trebate još jedan dokaz? Evo, lani su prvi put došle rode. Ove su se godine ponovno vratile. One najbolje znaju gdje su prirodna staništa i gdje čovjek još može živjeti u skladu s prirodom.

Tekst: Mato Šipuš

Fotografije: Kruno Solenički

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)

Objavljeni dobitnici ovogodišnjih nagrada Zeleni cvijet za područje Zagrebačke županije

Prve nagrade za Šetnicu i Etno kuću pod Okićem

Turistička zajednica Grada Samobora i ove se godine uključila u projekt Hrvatske turističke zajednice Volim Hrvatsku - Zeleni cvijet 2009. Na natječaj Turističke zajednice Zagrebačke županije naša je Turistička zajednica prijavila Samobor u kategoriji uređenosti grada kao cjeline, a u kategoriji pojedinačnih objekata prijavljeni su Šetalište dr. Franje Tuđmana (kategorija park u mjestu), ŠRC Vugrinščak (javna plaža ili kupalište), benzinska postaja Napoli (benzinske postaje), poštanski ured u Gajevoj ulici (poštanski uredi), kuća u Drežniku (okućnica privatne kuće), Turistički ured na Trgu kralja Tomislava (turistički uredi), etno kuća pod Okićem (turistička ponuda ili zanimljivost) te novčić Samoborac (suvenir).

Prve nagrade u Samobor su stigle u kategoriji parka u mjestu (Šetalište dr. Franje Tuđmana) te turističke ponude i zanimljivosti (etno kuća pod Okićem obitelji Slakoper). Ovi će objekti biti nominirani Glavnom uredu Hrvatske turističke zajednice za izbor na nacionalnoj razini. Povjerenstvo Glavnog ureda HTZ-a od tri člana obilazit će nominirane od 6. srpnja do 31. kolovoza. Povjerenstvo se potom proširuje predstavnicima medijskih pokrovitelja koji imaju pravo glasovanja i donosi konačnu odluku do 20. rujna. Najboljem će se dodijeliti diploma Zeleni cvijet 2009, pod uvjetom da su predložena najmanje 3 kandidata u kategoriji.

U naš grad su stigla i tri Zelena cvijeta sa srebrnim znakom. U kategoriji ukupne uređenosti mjesta Samobor je u županiji osvojio drugo mjesto sa 115 bodova, iza Zaprešića sa 122 boda. Treća je Velika Gorica s 99 bodova. Drugo mjesto u pojedinačnim kategorijama osvojio je poštanski ured u Gajevoj ulici i okućnica kuće Ivanke Petrak u Drežniku.

S obzirom da je u kategoriji javne plaže ili kupališta bio samo jedan nominirani, a u kategoriji benzinske postaje dva, povjerenstvo u ovim kategorijama nije provelo ocjenjivanje. Preporuka je povjerenstva da se sljedeće godine uvrsti kategorija dječjeg, odnosno školskog igrališta. Stručno povjerenstvo za područje Zagrebačke županije činili su Zlatko Bublić iz Hrvatskih šuma, Sanja Morić s Agronomskog fakulteta te Marijana Malenica iz Zagrebačke županije - Zavoda za prostorno uređenje i zaštitu okoliša.

Statuete, priznanja i diplome dobitnicima Zelenog cvijeta bit će uručeni na završnoj svečanosti prigodom godišnjeg susreta hrvatskih turističkih djelatnika na Danima hrvatskog turizma.

M.Š.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (1)

Botanički vrt Suban u Manjoj Vasi obogaćen je novim sadržajima

Planova nikad ne manjka

Milan Suban, vlasnik Botaničkog vrta smještenog u Manjoj Vasi neumorno radi i uređuje svoj vrt - po malo, ali stalno se kreće na bolje. Kroz njega godišnje prolazi na tisuće djece, njihovih nastavnika i roditelja, ali u ovaj mirni dio s prekrasnim pogledom na rudarsku udolinu i na Oštrc rado svraćaju i umirovljenici. Kako bi se posjetitelji što ugodnije osjećali, u njemu se stalno nešto novo događa i uređuje.

- Vrt je vrlo zahtjevan objekt, jer vrt ne traži gospodara, nego slugu. Znači, svaki dan treba čistiti, saditi, uređivati. Ovaj je vrt na 10.000 kvadratnih metara, dakle jedan hektar. U njemu ima oko 200 različitih vrsta ljekovitog bilja, ali i drugog hortikulturnog bilja te nešto voćaka - kaže vlasnik Milan Suban i dodaje kako upravo rode trešnje pa je već pozvao susjede i poznanike da dođu u berbu, jer im besplatno daje da si sami uberu kako trešnje ne bi propale.

Vrt posjećuje 50-ak autobusa djece godišnje, školske i predškolske dobi, a kao što smo već i rekli, u njega organizirano dolaze umirovljenici te studenti. Svaku grupu gospodin Suban provede kroz vrt, pokaže im biljke, pa svatko može nešto i naučiti, a nakon toga nudi se i šalica toplog čaja. Za djecu je uređeno i igralište, tobogan i ljuljačke, a ona se vole zavlačiti i u posebno uređene bačve. Njihova imena su simbolična – zlatnica, dobričica i brđanka. U šali se kaže da u zlatnicu idu zlatna djeca, u dobričicu dobra, a u onu treću djeca koja to nisu. No, kad se zaigraju, djeci je sasvim svejedno u kojoj su bačvi. Djeci su one veliko otkriće kada im se kaže da su nekad naši preci u njima držali vino. Bačve su preuređene u male vikendice kako bi se u njih moglo zavlačiti i u njima moglo boraviti. Mogu se zabaviti i uz nogomet na dva mala, na toboganu i ljuljačkama koji su primjerene za njih. Organizira se poludnevni izlet ili izlet s razgledom vrta. Za poludnevni izlet posjetiteljima se organizira stručno vodstvo kroz vrt kada im se govori o biljkama, dijeli im se čaj, a mogu sudjelovati i u igrama u vrtu sa sve većim brojem igračaka.

Uvođenjem HNOS-a povećan je interes škola za održavanje nastave i posjet škole u prirodi. Sve više i više škola i vrtića najavljuje svoj organizirani dolazak u Botanički vrt Suban baš zbog toga što djeca ovdje praktički kroz igru prođu kroz vrt i upoznaju biljke i nešto nauče, a dio vremena provedu u prirodi i u istraživanju.

Uskoro će biti otvoren i rudnik Kokel, koji je na samoj trasi poučne staze od Ruda prema Manjoj Vasi. Iz Botaničkog vrta se do ulaza u rudnik spušta stazom dugačkom svega 500 metara. Kada rudnik bude otvoren za javnost to će biti dodatni sadržaj koji će djeca moći upoznati. Putem će biti označene biljke i drveće, a uz stazu planiraju se urediti oznake za lisičje polje i obilazak njihovih jama (ima ih devet u ovom krugu), a sve kako bi se zaokružilo stazu i cijelu priču. Na drugoj strani je stijenje na kojem bi se uredilo malo penjalište pa će i to biti dodatna ponuda.

Nakon što je uređeno dječje igralište planiraju se i daljnje aktivnosti. Zapravo, može se vidjeti da je velik dio posla već napravljen, a Milan Suban pojašnjava o čemu se radi.

- Ove sam godine htio otvoriti i ogledno seosko dvorište. Taj sam projekt počeo prošle godine. To je dvorište ograđeno drvenim plotom kao što se nekad radio. Unutar njega je mala kućica u kakvoj je nekada živjela cijela familija. To je mali prostor u kojem je živjelo puno ljudi, zato su i bili mirni i dobri i međusobno se slagali kako bi u njoj mogli živjeti. Uz kućicu je i štagalj, gospodarski objekt u koji se sprema sijeno i potreban alat za obradu zemlje. Grade se i nastambe za držanje životinja, prije svega za kokoši, svinje, kravice i konje. Još mi malo treba da dovršim te objekte, jer je zima bila nepovoljna za poslove, ali planiramo sve dovršiti na jesen i nastaniti životinjama. Dakle, kada djeca dođu, moći će vidjeti kako se nekad živjelo, a moći će vidjeti i uživo domaće životinje kako zaista ne bi mislili da je krava ljubičasta, kao što to vide na omotu jedne čokolade. Bit će tu i koza i ovaca, a planiramo nabaviti i ponija. Unutar dvorišta bit će i bunar za pitku vodu, a iza kuće bit će uređen i mali vrt s celerom, mrkvom, salatom - svim onim povrćem koje se koristi u domaćinstvu. Nažalost, i ovdje se susrećemo s djecom koja misle da "grincajg" raste u trgovačkim centrima – kaže Milan Suban.

Iz svega se može zaključiti da će ogledno seosko dvorište imati edukativnu ulogu, ali i etnološku vrijednost zbog nošnji i uređenja kuće i objekata na tradicionalni način.

- Edukativna uloga je u tome što nam je namjera pokazati djeci, ali i onima starijima, kako su živjeli naši preci, da mogu pogladiti životinju, čak i pomusti kravu ili kozu ako budu dovoljno hrabri. Ima još sela koja su autentična i u kojima se tako živi, ali njih je sve manje i ona nestaju. Zato bih htio pokazati put kojim smo prošli. Tu će biti alatke koju su se nekad koristile kako bi i njih upoznali, da shvate kako se nekad mučno dolazilo do kruha, jer se sve moralo raditi ručno, bez strojeva. Nekad se i govorilo da nema kruha bez motike – kaže gospodin Suban.

Uvijek nakon posjeta ostaje pitanje koliko vremena treba odvojiti za održavanje Botaničkog vrta, koliko je teško sačuvati neke biljke ili nabaviti nove. Oni koji se doma bave vrtom znaju koliko je to teško. Nekad bi se nešto htjelo posaditi, ali nema sadnica. Tako je i u botaničkom vrtu.

- Meni je malo kompliciranije nabaviti pojedinu biljku. Imam i neke egzotične, kao što je ginko, sada popularan iz reklama za proizvode koji pospješuju pamćenje. Nekad i po dva sata provedem u vrtu samo zalijevajući biljke koje traže puno vlage, jer kod nas postoje razdoblja kada kiša ne pada često.

Ni ovo nisu svi planovi – želi se obogatiti i gastro ponuda, urediti dodatni prostor gdje bi se mogao postaviti i šator, ali o tome ćemo više sljedećom prigodom. Kako nam kaže vlasnik Botaničkog vrta Milan Suban, njemu je želja da uređenjem svog vrta dodatno obogati turističku ponudu Grada Samobora. Ako novi projekti naiđu na razumijevanje novih gradskih čelnika i ljudi u Turističkoj zajednici, bilo bi dobro da s njihove strane stigne i podrška, jer do sada je Milan Suban sve poslove odradio sam.

Mato Šipuš

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (2)