Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prvi organizirani pokušaj otpora poplavi mega-dućana

Gladni jedne prave zadruge!

Ivana Burića ne treba posebno predstavljati, pogotovo ako ste iz Ruda, gdje Ivan živi već gotovo trideset godina. Kao učitelj glazbe osnovao je u Rudama renomirani zbor s kojim je tada pokupio sve iole vrednije nagrade. Tradicionalni Dani rudarske greblice, s kojima započinje Samoborsko ljeto, također su djelo Ivanovog entuzijazma, pa je proglašen i počasnim doživotnim predsjednikom te kulturne, ali i profitabilne manifestacije koja se ove godine održala dvadeseti put.

Kao i svi entuzijasti ne živi od stare slave, već se bavi novim projektima i izazovima. Danas je Ivan upravitelj zadruge. Da, dobro ste pročitali. Ivan Burić je s još trojicom stranačkih kolega iz SRP-a sredinom srpnja ove godine osnovao zadrugu Zelena ruža. O čemu je riječ pojasnio nam je u kratkom razgovoru za Glasnik.

O kakvoj zadruzi je riječ i tko su njeni osnivači?

Ideja je potekla od nas četvorice iz SRP-a, koji smo i osnivači. Uz mene su osnivači zadruge Franjo Golenko, Milan Vasiljević i Milan Milaković. Ovo je pilot-projekt naše stranke. Takve male zadruge, s kojima ćemo surađivati i udruživati se, počinju se otvarati i u drugim dijelovima Hrvatske.

Kako zadruga posluje u ovom našem kapitalizmu?

Zadruga je tvrtka, ali ima poluprivatni i poludionički karakter i ima naziv zadruga, sukladno zakonu. Puni naziv naše zadruge glasi Proizvodno-uslužna-nabavno-prodajna zadruga Zelena ruža. Svatko tko se želi priključiti mora dati jednokratni polog u najvećem iznosu od 300 kuna, a pravna osoba od 1000 kuna. Na osnovu tog uloga, rada i konačnog prometa na kraju godine, dijelit ćemo i dobit, prema tome koliko je tko uložio. Prema našem pravilniku, može se uložiti najviše tri tisuće kuna. Ne dozvoljavamo veće uloge kako ne bi postali meka za velike ulagače. Imat ćemo i komisiju koja će se brinuti o kvaliteti ulagača.

Možete li funkcionirati samo od upisnine i što je uopće bit zadruge?

Bit zadruge je posredništvo i povezivanje. Mi ćemo biti posrednici između dva zadrugara. Povezat ćemo zadrugara A sa zadrugarom B i zadrugarom C. Jedan ima artikl, drugi ga prodaje, a treći se bavi uslužnom djelatnošću. Razlika bi, odnosno određeni postotak provizije, ostajala zadruzi. Zadaća zadruge je također da garantira otkup proizvoda i njihovo plaćanje na vrijeme. Rekao sam da se neću prihvaćati upraviteljskog posla, ako zadrugarima ne mogu garantirati obećano. Zadruga mora funkcionirati na osnovnim principima poslovanja i stoga se nećemo u početku širiti pod svaku cijenu. Bolje je imati i petnaest zadrugara kojima ćeš sigurno moći platiti, nego dvjesto kojima se prekrše ugovori.

Postoji li interes i koliko članova sada imate?

Zasada, a tek smo počeli, imamo oko dvadesetak članova, a planiramo maksimalno šezdesetak zadrugara do kraja godine.

Što vas je potaklo na osnivanje zadruge?

Kao zadruga smo pravni subjekt koji je daleko snažniji od malog proizvođača, a znamo koji su njihovi problemi, pa tako lakše na natječajima dolazimo do ponuda i poslova. Nadamo se da ćemo tako moći konkurirati čak i na natječajima za izgradnju, primjerice, kompletnih zgrada. Ako dobro prođemo na javnom natječaju, a ekipirani smo članovima koji su stolari, parketari, zidari, krovopokrivači, vodoinstalateri i srodnih zanimanja, možemo preuzeti i takve poslove. Ili, primjerice, postoji puno malih poljoprivrednika koji imaju veće količine krumpira ili kukuruza, ali kao pojedinci ne mogu biti konkurentni. No, ako se udruži njih deset ili dvadeset, već se radi o respektabilnim količinama s kojima se može biti ravnopravan sudionik u formiranju cijena i distribuciji na tržištu.

Kakve reference treba imati vaš potencijalni zadrugar?

Treba se baviti vrstom posla koja je vezana uz ono što mi tražimo i nudimo, dakle neku vrstu proizvodnje ili da s nama surađuje u nabavi nekih artikala ili da se bavi uslužnom djelatnošću... Postoji niz mogućnosti.

Kako to izgleda u praksi?

Nakon uplate jednokratnog pologa potpisuje se ugovor sa zadrugarom koji mu garantira da će zadruga otkupiti proizvedene proizvode. Konkretno, upravo potpisujemo ugovor s jednim zadrugarom koji se bavi isključivo uzgojem krumpira.

Koji su vaši ciljani potencijalni zadrugari?

Naši ciljani potencijalni zadrugari upravo su mali proizvođači, sitni obrtnici i manje tvrtke koji bi ovako udruženi mogli egzistirati i dobivati poslove u ovoj neravnopravnoj tržišnoj bitci. Na primjer, jedan obrtnik koji je nedavno ušao u našu zadrugu proizvođač je i postavljač parketa. Rekao nam je da sam vrlo teško može naći posao, jer uvijek posao dobije neka jača ili velika firma koja može obećati veći kapacitet proizvodnje. Tu nastupamo mi. Možemo povezati nekoliko proizvođača parketa i majstora za ugradnju. Tako ojačani imaju puno veće izglede u dobivanju poslova.

Na čemu sad radite?

Prvi naš projekt kao zadruge, na kojem već intenzivno radimo, je zimnica. Već smo napravili jedan paket, sastavljen od desetak poljoprivrednih proizvoda, koji ćemo ponuditi sindikalnim podružnicama, članovima zadruge, stranačkim kolegama, ali i svim građanima i sve to na 4 rate. Projekt radimo sa sličnom zadrugom iz Šibenika. Oni nama šalju maslinovo ulje i druge proizvode kojih mi ovdje nemamo, a mi njima svoje. Upravo organiziramo sukcesivno slanje sedam tona kestena njihovoj zadruzi.

Kakav je odaziv malih poljoprivrednih proizvođača?

Bili smo začuđeni, ali i zadovoljni odazivom već dok smo obilazili teren. Ljudi još imaju zaliha od prošle godine. Ili kombinat nije htio otkupiti ili je država dala slabu cijenu pa im je ostalo. Postoje vagoni krumpira, zelja itd. Obišli smo sav teren Samobora, uključujući i Žumberak, ali i Zagorje, jedan dio Banije, Gorskog kotara... Prvo ćemo krenuti s otkupom odavde, a onda, kad podmirimo potrebe naših ljudi, otkupljivat ćemo i iz drugih dijelova Hrvatske.

Kakvi su vam daljnji planovi?

Poslije nove godine u planu nam je napraviti službu hitnih intervencija vezano za sve kućne popravke. Za početak ćemo raditi na području Samobora, a nadamo se brzom širenju i na Zagrebačku županiju. Radimo i na projektu s medom. Naime, imat ćemo proizvodnju meda. Objedinili smo nekoliko zadrugara, proizvođača meda, a uskoro ćemo kupiti i neku manju punionicu meda. Proizvođači će direktno, bez posrednika, sudjelovati u proizvodnji, punjenju, etiketiranju i plasiranju na tržište. Neki od tih medara rade već dvadesetak godina. Med će ići s našom etiketom i sa svim podacima koji je medar proizveo med.

Kako ćete se financijski pokrivati i imate li podršku Grada?

Razgovarali smo s čelnicima Samoborske banke, jer nam je vrlo važno i financijsko praćenje tog projekta, a bili smo i na razgovoru s gradonačelnikom Filipcom. On je oduševljen idejom. Obećao je da će nam osigurati poticajna sredstva. Jedino je inzistirao na zapošljavanju više od pedeset posto žena. Mi upravo tako i razmišljamo, jer planiramo imati i svoje dućane povrća, voća i špeceraja, gdje ćemo svoje artikle prodavati. U konačnici, imali bi zaposleno do šezdeset ljudi.

Kada očekujete prve dućane?

Jedan naš član već ima četiri štanda u Zagrebu gdje prodaje isključivo med, a uskoro tamo planiramo prodavati i druge ekološke proizvode. Plan nam je i u Samoboru imati štand sa zdravom hranom. Ekološki uzgojena hrana, za koju imamo odlične uvjete, broj jedan je na listi naših prioriteta. Upravo smo u pregovorima s ljudima iz MO Drežnik oko eventualnog zakupa prostora bivšeg dućana u njihovom društvenom domu. Tamo bi napravili mali kafić i dućan, ali, kako sam ja ipak kulturni radnik, ideja je da se u tom prostoru organiziraju i različite kulturne manifestacije, da se iskoriste igralište i dvorana te tako i mjesto i okolina kulturno obogati. Bila bi to obostrana korist. Zapravo, korist svima - i nama, i zadruzi i ljudima koji tamo žive, ali i široj okolici.

Nenad Kobasić

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)