Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Fra Zvjezdan Linić, voditelj Kuće susreta Tabor

Svaki bi svećenik trebao biti educiran za uslugu egzorcizma

Prošlog je mjeseca Papinsko učilište Regina Apostolorum uvelo nastavu iz egzorcizma. Otac Gabriele Amorth, predsjednik međunarodne udruge egzorcista i najpoznatiji istjerivač đavla, smatra kako je kler danas nepripremljen na sva događanja u toj oblasti, a niz se godina upravo on zalagao za pokretanje takve škole za svećenike.

Danas nam se sve o egzorcizmu može činiti kao bajka, kao neka mitska priča prošlih vremena. Međutim, vjerujemo li u Isusa Krista, koji je često upravo egzorcizmom "liječio", ona se i ne čini tako bajkovita.

Kod nas u Hrvatskoj obredi egzorcizma nisu nepoznanica. Tako ćete rijetko susresti vjernika koji ne zna za fra Zvjezdana Linića i njegovo poznavanje i moć istjerivanja nečastivog iz duša opsjednutih. Nedavno je dozvolu za egzorcizam dobio i velečasni Zlatko Sudac, koji, poput patera Linića, održava seminare duhovne obnove, na kojima se nerijetko "otkriju" opsjednuti.

Što o osnivanju studija misli pater Zvjezdan Linić saznali smo u razgovoru, u kojem nam je pokušao objasniti i približiti egzorcizam i probleme vezane uz opsjednutost.

Što mislite o osnivanju studija egzorcizma?

Pozdravljam to i mislim da je jako pametno dublje educirati svećenike kako bi mogli pomoći ljudima s takvim poteškoćama, tj. opsjednutima i sličnima.

Jeste li vi egzorcist po službi?

Ne, nisam, prije bih rekao da sam egzorcist po okolnostima, onda kad treba. Po crkvenom običaju i pravu, svaka bi biskupija trebala osigurati da ima svećenika koji bi bio po službi egzorcista. Tada bi se ljude koji imaju takav problem moglo upućivati na njega. To kod nas još nije uigrano, tako da neki svećenici koji su se malo istakli u tom jednom intenzivnijem duhovnom pomaganju ljudima, u takvim slučajevima, koji su nekako granični, traže od biskupa upute i savjet. Točnije, traže punomoć za određeni slučaj ili za neke slične slučajeve koji su dodirni sa službom egzorcista. Zato se i ja ograđujem od naslova egzorciste, ja nisam egzorcista, ali služim se tim molitvama, molitvama oslobođenja, koje se mole u kritičnim slučajevima kad se nešto takvo kod nekoga prepozna.

Kada ste prvi puta radili egzorcizam?

Bilo je to davno, prije sigurno 25 godina. Tada sam bio zatečen time, ali kontaktirao sam i tražio pomoć od biskupa. Tada to nije bilo tako često. Otkad sam u Taboru, takvi su slučajevi češći, jer držim seminare duhovne obnove na kojima se znam susretati s ovakvim slučajevima. Ljudi na tim seminarima različito reagiraju, otvaraju se u molitvi, i, jer su umorni od svakodnevnog života, kod ovakve intenzivne duhovne terapije i poniranja u sebe reagiraju plačem, radošću i smijehom, mirom, ali i čišćenjem koje može imati čudne fizičke reakcije i druge simptome koji zabrinjavaju. Kod nekih ljudi osjetim da im treba posebna pomoć, oslobođenje. No, svaki je slučaj poseban, različit.

Imate li vi ovdje u Taboru suradnike koji su educirani da vam pomognu u obredu egzorcizma, ako ga trebate učiniti ili činite to sami?

Znate, svaki svećenik bi trebao biti educiran za tu uslugu potrebnim vjernicima. To je nekako u njihovoj službi i vlasti. Međutim, i za sakrament ispovijedi svi prođemo potrebnu pripravu i studij, a ipak da bismo počeli ispovijedati biskup nam mora dati posebnu ovlast koja se zove jurisdikcija. Tako se s vremenom pokazalo da je važno da radi zaštite i urednosti svećenik mora imati za egzorcizam posebnu ovlast biskupa da može primjenjivati ono za što se spremao. Ja imam ovdje suradnike, najprije svećenika kolegu koji je na isti način na službu ljudima koji trebaju oslobođenje. Zatim su tu laici koji su u molitvi iskusni, koji se trude oko kršćanskog života i spremni su darovati za potrebne svoje vrijeme. Oni to čine uvijek uz svećenika, pomažu mu duhovno molitvom, a ako treba i fizički da pridrže čovjeka koji može imati stanovite reakcije. Nemaju oni neku posebnu edukaciju, osim što je njihovo služenje na Taboru prava škola molitve i služenja. Važno je da to žele, da se ne boje i da imaju ljubavi i poniznosti.

Može li to biti opasno?

Uglavnom ne može. Ali može izgledati šokantno, pa prestrašiti čovjeka. Tako da to moraju biti zaista duhovne osobe koje će moći iskreno moliti i nastaviti tako moliti i dalje za te i takve osobe.

Čula sam da vi imate onaj rijedak dar - "dar čitanja duše", da kad netko stane pred vas, vi sve znate.

Ja bih to htio imati, ne znam da li to imam.

Ja sam čula da imate, zar nije istina?

Ne znam zapravo. Želio bih imati, naime, volio bih kad bi svaki svećenik to imao, jer kod ispovijedi pomoglo bi to i meni, a i osobi koja se ispovijeda, da ispovijed bude kompletnija. To je jedan divan dar, ja molim za taj dar. Znate, to ne ide po narudžbi i bilo bi opasno da ide, jer to onda više ne bi bilo "čisto". Ali kad se dogodi, to je u trenutku - kada to Bog da.

Možete li nam pojasniti razne termine koji se spominju kad se govori o egzorcizmu, pa se kaže, opsjednut, zaposjednut, posjednut, koja je razlika?

Postoji cijela ljestvica đavolskih utjecaja na čovjeka. Malo ljudi uopće zna išta o pojmu vraga. Jedan ovakav tekst ne dozvoljava ulaz u tako široku temu. Međutim, možemo govoriti o terminima koje koristimo, recimo svake nedjelje molimo Vjerovanje, pa kažemo, vjerujem u jednoga Boga - Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga. Tako da bih na neki način krenuo od toga. Osim vidljivoga svijeta, u kojem je sve do čega čovjek može doći, postoji i onaj koji ne možemo ispitati, a mi smo kao ljudska bića na granici tog svijeta i nevidljivih bića. U tom svijetu, Bog je najveća stvarnost, a mi vjerujemo kako je Bog stvorio i nevidljiva bića. Mi ih zovemo anđelima, to je naš naziv, na to nas upućuje Biblija. Mi ih shvaćamo kao Božje sluge, poslanike. Oni su u zajedništvu s Bogom, a opet na neki su način veza između vidljivog i nevidljivog svijeta. Kroz tradiciju Biblije jasno je dano do znanja da su anđeli bića kao i mi. Slobodna, obdarena, osobna bića, te da se i u tom svijetu može dogoditi neka kušnja. Unutar te priče treba spomenuti ime Lucifera, vođe zlih anđela koji je želio biti kao Bog i nije više želio služiti. Tu već dolazimo do termina vječne đavolske napasti – točnije – bit ćete kao Bog! Isto tako dolazimo i do Arhanđela Mihaela, vođe nebeske vojske koja se bori sa zlom i služi Boga. Ima anđela koji su se odmah pridružili Luciferu, dakle i kroz to vidimo da imaju slobodnu volju. U tom kontekstu ne možemo reći da je pakao koji oni žive stvorio Bog - već su ga sami stvorili svojim odlukama. Takva je mogućnost dana dakle svima, pa i nama. Ljudi mi često kažu da je Bog sve stvorio, pa tako i vraga. Bog nije stvorio vraga, On je stvorio anđele. Ali neki od njih su u svojoj slobodi odabrali, pa to je i nama Bog dao u svojoj svemoći, da biramo. Bog nije stvorio zle ljude, stvorio je ljude, ali nije želio robote. Čovjek po svom izboru postaje dobar ili zao. Vjernici koji vjeruju u Boga, vjeruju u vidljivo i nevidljivo, time imaju čvrstu vjeru da se Bog brine za nas. Kao dokaz da vjerujemo i u nevidljivi svijet i njegova bića, mnoštvo je molitava koje upućujemo anđelima. Međutim, zli anđeli se trude pridobiti na svoju stranu i čovjeka. Tu je riječ o utjecaju zlih duhova. Početak toga bio je još kod Adama i Eve.

Tako možemo govoriti o načinu i intenzitetu đavolskog djelovanja kao što su kušnje, razna opterećenja u životu, pogrešnim mislima i osjećajima, prisilne misli kroz koje djeluju zli anđeli, sve do stanovitog posjednuća gdje čovjek ne može više shvatiti što je njegovo, a što mu je nametnuto. Tako dolazimo i do granice klasičnog potpunog opsjednuća, tj. kad to više nije samo taj čovjek, već se osjeća da je u njemu i neka sasvim druga zla osoba koja uznemirava. Može biti opsjednut jednim ili s više zlih duhova koji u njemu prebivaju. Međutim, znate, koliko god to grozno izgledalo, ipak i u toj situaciji čovjek je slobodan. Ima primjera gdje čovjek nije stalno pod pritiskom opsjednutosti. Gledao sam i slušao ljude koji imaju takav sindrom. Oni su bili svoji, u potpunoj svijesti, primaju sakramente, mole se i pričešćuju, a opet naizmjence su se nalazili u periodima kad su u groznoj muci, raskomadani, fizički i psihički na kraju toliko izmučeni da im je vrlo teško nositi se s tim.

Je li moguće, ako je neki čovjek duboko u vjeri, da na svom putu duhovna sazrijevanja doživljava napade sa zle strane upravo stoga što mu ne žele dozvoliti da "odraste" duhovno. Ima puno takvih primjera u životu današnjih svetaca, koji su detaljno opisivali svoje kušnje i napade od stane đavla?

Da, mnogi ljudi imaju takva "opterećenja" i to je buknulo upravo kad su duhovno krenuli.

Često ljudi na određeni način "stigmatiziraju" opsjednutu osobu, vjerujući da je ona loša i da joj se zato to i dogodilo. Je li uistinu tako?

Ne, najčešće napadnute osobe nisu loše. Dapače, među njima ima vrlo kvalitetnih ljudi i duhovno vrijednih, ali najčešće se tad upravo kroz to manifestira zlo i pokaže problem. Znate, vjerujem da su mnogi mladi ljudi danas pod utjecajem đavla, posebno oni koji se bave satanizmom i upadaju u teške ovisnosti, u magiju i slično. Oni ne osjećaju to dok su u tom zlu. Tada zlo u njima miruje, jer mu pripadaju. Međutim, vidjeli bi u kakvom su zlu bili kad bi se odlučili na dobru stranu. Tada bi osjetili u kakvom su ropstvu bili, makar je vrlo mučan proces prema potpunom oslobođenju kod takvih ljudi. Kao da đavao ne pušta svoje kad se oni žele otrgnuti od njegova utjecaja.

Kroz svoje djelo o egzorcizmu, talijanski egzorcist otac Gabriele Amorth kaže da, ako se čovjek i oslobodi opsjednutosti, to nije garancija da nikada više neće biti opsjednut. Naprotiv, ako ga demoni ponovno opsjednu, bit će puno jači nego prvi puta. Spominju se čak legije zlih anđela. Je li to istina?

Da, mora se "pratiti" osoba koja je oslobođena od utjecaja zlih sila. Izvjesno vrijeme ona treba biti u stalnim molitvama svećenika i zajednice, jer ipak kroz sve takve događaje one su "načete". Dakle, stalno joj se mora pomagati da ne upadne u "zamku". I Isus u evanđelju upozorava na tu opasnost i poziva na budnost. Upravo zbog toga bavim se mišlju da se osnuje neke vrste "duhovni sanatorij", mjesto za takve ljude koji su na "oporavku". Oni bi tamo dolazili na kratko vrijeme, a vraćali bi se po potrebi. Tako bi mogli pomoći oslobođenim ljudima da se u tom periodu rekonvalescencije ne dogodi recidiv. To je poznato i u drugim duševnim i tjelesnim dijagnozama, pa je normalno i u ovom duhovnom problemu nazvati "sprečavanjem zla". Međutim, tamo bi mogli odlaziti i ljudi koji jednostavno "vape" za duhovnom pomoću u okruženju molitve i mira. Mi imamo puno samostana po Hrvatskoj. Sagrađeni su prije 300, 400 godina dok je bilo puno fratara. Danas se u njima nalazi jedan ili dva fratra. U njima bi bilo moguće pokrenuti "duhovni sanatorij". Znam da ima ljudi koji bi i godišnji odmor odlučili provesti u miru i molitvi.

Koliko se često događa da kroz svoje seminare naiđete na slučaj koji zahtijeva egzorcizam?

To je jako različito, zaista nema pravila. Uz seminare za ove probleme, k meni dolaze i ljudi koji nisu polaznici seminara, a imaju takvih poteškoća. Može se reći da je toga više u posljednjim godinama. Vjerojatno su tome pridonijeli i intenzivni seminari koje su vodili strani karizmatici. Ljudi su masovno odlazili na to, jer je na tom području velika praznina u našem pastoralu, a ljudi su gladni Boga. Međutim, oni su otišli, a neki su ljudi ostali načeti, pa je onda to ostalo na nama da dovršimo. Ali, to je dobro, smatram to pozitivnim. Sve u svemu, posla ima. To vam je kao u prividnom socijalnom miru. Ako ljudi ne izlaze na ulice i ne protestiraju, ne znači da su zadovoljni i siti. Tako je to i s prisutnošću napasti i đavla. On je tu, kako kaže sveti Petar. Žao mi je što ponekad nemam vremena za sve ljude koje bi trebao primiti. Zato mi je drago što je pokrenut studij egzorcizma, jer će to riješiti ovakve probleme.

Jeste li prilikom egzorcizma bili ikada napadnuti?

Fizički ne, ima puno pomagača koji fizički drže osobu, ako je to potrebno. Jednom sam bio sam s jednim dečkom, bio je to razgovor. On i njegovi su vjerovali da je opsjednut. Kad sam se porazgovorio s njime i ispovijedio ga, odlučio sam početi moliti za njegovo oslobođenje. Tad je on sam zamolio da uđu njegov otac i brat, jer bi mogao navaliti na mene. Što se duhovnog napada tiče, naravno da može, kroz razne kušnje, raspoloženje, napasti. Sve može, ali ja jako vjerujem u moć molitve, ona mi je najjača zaštita. Molitva je dio naše Crkve, a njoj zlo ništa ne može. Znate, nitko od nas koji ovo radimo, nije sretan što to mora raditi, jer to je težak posao, ali s ljubavlju za ljude, mi ga radimo.

U posljednje vrijeme, na našem se tržištu mogu pronaći svjetske poznate knjige, koje detaljno objašnjavaju kako ćemo stupiti u vezu s našim anđelima. Što vi mislite o tome, može li se, smije li se anđele samo tako prizivati, posebice ako je unutar knjige navedeno da možemo odabrati koje ćemo zvati, a neki od njih su primjerice Belzebub, pripadnik zla?

Nemojte zaboraviti, anđeli su slobodna bića - postoje dobri i zli, te treba biti jako oprezan. Jedno su vjerničke molitve, koje su potpuno pod nadležnošću Crkve koja se brine za čistoću vjere, morala i duhovnosti. Ali, na žalost, šire se i okultni načini prizivanja anđela. Problem je što ljudi traže anđele kako bi ugađali njihovim potrebama. S Bogom se ne može manipulirati. Ako se nešto u takvim praksama događa, onda je to više pod utjecajem zlih anđela i tada oni manipuliraju nama. To je opasno i osuđeno od Crkve. Najčešće je tu govor o spiritizmu. Riskirate da vam se javi zlo. Jedini način je jasna, čista molitva. A postoji i opasnost da se kroz ovakve situacije i prakse dogodi zaposjednuće ili čak i opsjednuće. Vi znate da su nam objavljena neka imena posebnih anđela: Mihael, Gabriel, Rafael, Uriel. Jednako znamo i za neka imena negativnih anđela. Njih ne treba spominjati. To prodiranje u duhovni svijet, gdje ljudi žele uspostaviti kontakt s duhovima, pa makar i pokojnika, najčešće izazove demone i zle anđele. To je jako opasno.

Spomenuli ste pokojnike. Koliko njihovim dušama smeta kad ih spiritistički pozivaju?

Mi za pokojnike molimo da im Bog podari mir. Svaki očaj, svako pretjerano komuniciranje s umrlom osobom, pogotovo na nenaravan način, je uznemiravanje. Ako nesebično vjerujemo kuda je pokojnik otišao, bit ćemo sretni, jer otišao je na ljepše mjesto od ovoga. Često u tuzi razgovaramo s pokojnikom, ostajemo u vezi, a zaboravljamo da možemo razgovarati s Isusom, a ne s pokojnikom. Pokojnik je u Bogu. Ja kad molim za pokojnika, molim Isusa, a ne pokojnika. Sve ostalo proizvodi štetu i nama ovdje i dušama pokojnika. Osnovna kršćanska molitva za pokojne traži za njih mir, a ne nemir: "Pokoj (mir) vječni daruj im, Gospodine!"

Jeste li ikada imali slučaj da vas zovu u kuću u kojoj se događaju čudne stvari?

Jesam, ali to nije nužno bilo vezano s duhom pokojnika. U slučajevima s pokojnicima radilo se o molitvama, ali i o tome da ljudi nauče da ne čine stvari koje uznemiravaju umrlu dušu. Treba se samo shvatiti da umrle duše ne pripadaju više nama, već nebu. U slučajevima drugačijih uznemiravanja, služili smo u njoj čak i svete mise. Dobro je u svakom slučaju provjeriti što se doista događa, da li svi ukućani nešto vide i čuju, ili samo netko, te kakva je psihička situacija tog ukućana. Dakle, ako nešto svi čuju, to je objektivna potreba, ali ako samo jedna osoba nešto čuje, to može biti i psihičke naravi.

Kako znate da je netko opsjednut, a ne psihički bolestan, da nema primjerice šizofreniju?

Volim i nastojim kontaktirati i neke liječnike vjernike, međusobno si pomažemo. U tim kontaktima zajedno postavljamo dijagnoze, jer niti sam ja potpuno siguran, a katkada i oni osjećaju da je problem dublji od psihičke razine pacijenta.

Tamara Vrančić Sokač

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (50)