Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Branko Adamek, dipl. ing. geod., član Liberalne stranke

Ako treba rušiti, neka se ruši!

Branko Adamek na prošlim je izborima izabran na listi Liberalne stranke u Gradsko vijeće Grada Samobora, ali je zbog sazivanja sjednica u jutarnjim satima i obaveza na radnom mjestu, odustao od obnašanja te dužnosti i svoje vjećničko mjesto prepustio drugom kandidatu. No, svejedno je bio politički aktivan, radio je u Odboru GV-a za zaštitu okoliša, te bio član komisija Gradskog poglavarstva za imenovanje ulica i trgova, za lokacijske dozvole i u komisiji za donošenje novog Prostornog plana grada i Generalnog urbanističkog plana Grada Samobora.

U politici ste od prvih lokalnih izbora 1991. godine. Kako vidite razvoj Samobora, kao osoba koja je neposredno pratila njegov razvoj, ali i kao "običan" građanin? Što vas najviše smeta?

Ima stvari u našem gradu koje ne smetaju samo mene, već većinu građana. Strašno je samo to da naši građani sve više osjećaju bespomoćnost i izražavaju apatiju, umjesto da dignu svoj glas i pokušaju upozoriti nadležne institucije. I izbori koji su pred nama još su jedna mogućnost da izborom sposobnih i vrijednih ljudi realiziraju barem dio svojih želja i potreba.

Kao građanin ovoga lijepoga grada, a, konačno, i kao rođeni Samoborec, nastojim u svim prilikama ukazivati na sva ponašanja i radnje koje nisu primjerene civiliziranom društvu.

Na što mislite?

Što se događa u našem gradu? To je posebno vidljivo na našim ulicama, ali i na gotovo svim gradilištima, često započetim gradnjama bez valjanih dozvola. Mogu se vidjeti na djelu veliki građevinski strojevi od petka popodne do nedjelje, kad inspekcijske službe ne rade. Nikome, ali baš nikome, osamostaljenje Hrvatske ne daje veća prava, a neki si ih prisvajaju. Umjesto civilizacijskog dostignuća koje se zove demokracija i koje smo očekivali u Lijepoj našoj, gotovo u svim segmentima vlada anarhija i korupcija.

Dovoljno je da prođemo bilo kojom gradskom ulicom, te da se uvjerimo kako ne možemo normalno proći nogostupom. Postalo je posve normalno da se parkira po nogostupima, da je proći pješice neometano nemoguće. Na primjer, ispred Hypo - banke u Livadićevoj čak i služba sigurnosti zaposjedne nogostup tik do fasade, tako da su majke s djetetom u kolicima prisiljene silaziti na kolnik. Ništa bolje nije ni ispred ostalih banaka u centru grada - Zagrebačke na Trgu ili Raiffeisen banke u Perkovčevoj.

Što učiniti kad službenik policije svoje privatno vozilo parkira u pješačkoj zoni u Kleščićevoj ulici ili na nogostupu između Gajeve ulice i autobusnog kolodvora? Kako gledati na vozila ostavljena u neposrednoj blizini policijske postaje, recimo, na Trgu kralja Tomislava, kada i uz svu vidljivo postavljenu prometnu signalizaciju, njeni djelatnici ne obavljaju onaj dio posla za koji su plaćeni i iz naših džepova? I tako dalje i tako dalje. Moglo bi se nizati do u beskonačnost, jer je bahatost, nedisciplina, ali i neučinkovitost nadležnih službi prisutna u svim dijelovima grada.

Nudite li vi i vaša stranka kakva rješenja?

Evo jedan primjer: nudili smo preko predstavnika LS-a u Gradskom poglavarstvu rješavanje prostora na početku Langove ulice, i to podizanjem spomenika jednom od zaslužnijih građana Samobora i doživotnom gradonačelniku Ivici Sudniku. Nažalost, iako su to bili dužni uraditi, zaduženi odjeli Gradskog poglavarstva ni nakon više od godinu dana nisu se službeno očitovali o tom prijedlogu, već su iznosili paušalne ocjene koje nikako ne stoje. Bilo je još inicijativa za rješavanje pojedinih neuralgičnih točaka, na primjer priključaka novih sadržaja uz Wirgesovu ulicu. Nažalost, do sada bez uspjeha. Vjerujem da nakon ovih izbora budemo u stanju učiniti više za naš Samobor.

Poznato je da ste dosta upozoravali na "divlju" gradnju u Samoboru.

Samobor se razlikuje od svih ostalih mjesta i gradova u okolici Zagreba po svojoj očuvanoj povijesnoj jezgri, po svojim kurijama i dvorcima, po vilama i njegovanim parkovima, ali i po načinu izgradnje obiteljskih kuća primjerenih gabarita, na većim građevinskim parcelama, sa smišljeno uređenim okućnicama - travnjacima, cvjetnjacima, korisnim vrtovima i voćnjacima. Radi toga je Samobor sa svojom okolicom postao rado posjećivano izletište, ali i izbor mnogima za stalni boravak.

Dok su naši nekadašnji bogatiji građani i vlasnici samoborskih tvornica gradili vile i primjerene stanove svojim službenicima, na primjer u Žumberačkoj, ili u Angerovoj ulici, današnji novopečeni bogatuni, čije bi stečeno bogatstvo pravna država (kada bi postojala) trebala ispitati, naš grad pretvaraju u betonsko ruglo.

Nažalost, čak se i na posljednjem zasjedanju Gradskog vijeća iz redova vijećnika čula primjedba da Samobor sve više liči na neka druga naselja, istočno od Zagreba, što je nažalost točno.

Osim ugroženosti najvrednijih dijelova grada, posebno padina Stražnika, Anindola, Lešća, Sv. Helene, sve je veći pritisak za izgradnju neprimjereno velikih stambeno-poslovnih objekata i u drugim dijelovima grada. Činjenica je da je Prostornim planom uređenja moguća izgradnja na slobodnostojeći način do najviše 40% površine parcele, ali to je bazirano na prosječnoj veličini parcele od 350 m2 (cca 150 m2 tlocrtne površine objekta). Nedopustivo je da na višestruko većoj građevnoj parceli bude maksimalna izgradnja, što se često traži, posebno u već formiranim dijelovima grada.

Primjerice, građani se zgražaju i ne mogu vjerovati da se u jednom od najljepših dijelova našega grada može dozvoliti izgradnja zamjenskog objekta koji više liči na tvorničku halu ili hangar, a ne na stambenu vilu kakva je do nedavno stajala na tom mjestu. I ne samo to. Taj se objekt radi svojih gabarita - površine izgrađenosti, po svemu sudeći većoj od dozvoljene, oblikovanja i bačvaste krovne konstrukcije, nikako ne uklapa.

Zato pozivam sve nadležne inspekcijske službe da izađu odmah na teren, uoče odstupanja i isprave što se ispraviti može. Ako treba rušiti, neka se ruši!

U kojim ste velikim projektima kao stručnjak sudjelovali?

Imao sam sreću da sam više od trideset godina sudjelovao i radio na projektima mnogih prometnih pravaca u Hrvatskoj. To je bilo vrijeme kada smo počeli izgrađivati autoceste. Istina, sporo, ali ipak se je gradilo. Izgradila se prva dionica autoceste Lučko – Karlovac i započela izgradnja od Ivanje Reke prema Brodu, a raspisao se je narodni zajam za autoceste Zagreb - Split i Rijeka – Zagreb. Tada smo izgradili autocestu Orehovica - Grobničko polje i započeli gradnju u smjeru Splita, dionicu Strmica - Lička Kaldrma. Kasnije je došla izgradnja zagrebačke obilaznice, na kojoj sam, kao "Samoborec" dobio projektiranje čvora Jankomir, jer je teritorijalno pripadao većim dijelom Samoboru. Nažalost, ni do danas Grad Zagreb nije izvršio svoju obavezu - izgradnju drugog mosta preko Save, kako bi se Ljubljanska avenija nastavila kontinuirano na autocestu, pa se tu stvaraju nepotrebne gužve.

Na kraju radnog vijeka imao sam obavezu da s jednim dobrim kolegom i prijateljem ispravimo učinjene propuste u projektiranju autoceste u dolini Gacke i pronađemo trasu koja neće ugrožavati tu krašku ljepoticu, što smo i uspjeli.

Po vokaciji ste liberal. Kako ste prošli kroz sve liberalne mijene i lomove?

Jedan sam od onih koji se, sa istomišljenicima, priključio radu pokojnog Vlade Gotovca, koji je zaista jedina i istinska moralna veličina u novijoj povijesti Hrvatske. Već sam njegov nastup ispred bivše vojne komande na Krešimirovu trgu i poznati tada izrečen govor, stavljaju ga u red hrvatskih velikana, a mogućnost učenja i rada uz takvog čovjeka bila je velika čast. Vjerujem da smo mi u Samoboru uspjeli okupiti veoma vrijedne, stručne i časne ljude, iza kojih ne stoje nikakvi repovi i afere, ljude koji znaju kako treba voditi ovaj grad. I sada, zajedno sa članovima samoborske podružnice HNS-a, želimo okupiti one snage u našem gradu koje će nakon ovih lokalnih izbora konačno moći realizirati predviđeni razvoj grada i zacrtane programe, na radost svih građana Samobora.

Kao javni djelatnik niste bili angažirani samo u aktivnostima u Gradskom vijeću i Poglavarstvu. Bavili ste se i drugim stvarima.

Još kao srednjoškolac sam bio dosta aktivan u HPD Japetić, te sam izradio brojne prijedloge za planinarske značke i žigove. I današnji znak HPD-a Japetić, te neke jubilarne značke, na primjer za 120. obljetnicu prvog izleta HPD-a, Samoborske planinarske obilaznice i još neke druge, realizacija su mojih prijedloga.

Predložio sam idejno rješenje za crkvu u Otoku, u znak sjećanja na naše poginule građane. Temelj za oblikovanje crkve poslužila mi je Vučedolska golubica i to iz više razloga – golub kao simbol mira i Vukovar kao simbol stradavanja i herojske borbe naših ljudi za slobodu Hrvatske. Po ovoj ideji izvedbeni projekt izradila je Mila Baće-Kozarčanin, dipl.ing.arh, a izgradili su je mještani uglavnom vlastitim doprinosom i radom.

Nažalost, neki "dobronamjerni" iz prethodnih vlasti, na čelu s općepoznatim gradonačelnikom i šefom stranke, ovu moju ideju ocijenili su kao "krađu" projekta neke druge crkve, koja je i po tlocrtu i po izgledu sasvim drugačija. Ali, bilo je bitno ocrniti političkog neistomišljenika. Neka mu bude.

Danas ste u mirovini. Čime se sada bavite?

Pa, ako Toni Filipec bude prvi komunalni redar, ja mu dragovoljno želim biti pomoćnik, nositi metlu. Malo šale. Koliko mi mogućnosti dopuštaju borim se za naš grad – da bude čišći, organiziraniji, ljepši, upravo po mjeri čovjeka. Za to sam se do sada zalagao putem naših vijećnika u Gradskom vijeću, te po komisijama u koje sam bio delegiran, a nastavit ću i dalje, dok god budem zamjećivao ljudsku bahatost, neosjetljivost za bližnje, nebrigu za naš grad i ugrožavanje okoliša.

Dakle, ni u mirovini ne mirujem. Svakodnevno određeno vrijeme provedem i za računalom – to mi je ostala radna navika. Istina, to više nisu projekti autocesta i čvorova, već veoma često bilježenje zapažanja u gradu i, s obzirom da za svoju dušu volim fotografirati, grafički obrađujem snimljene materijale.

Robert Škiljan

(sponzorirani razgovor)

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (2)