Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

ZAŠTO VOLIM SAMOBOR - ILIJA RKMAN, predsjednik Saveza udruga za zaštitu potrošača Hrvatske "Potrošač"

Educiran potrošač ostvaruje svoja prava!

Ilija Rkman rođen je 1951. godine u Otočcu, u Lici. Svoj zavičaj smatra jednim od najljepših dijelova Hrvatske, te posebno ističe kako je to posljednja čista prirodna oaza koju treba čuvati i takvu ponuditi turistima koji žele pravi mir.

U Otočcu završava gimnaziju i glazbenu školu, a zatim odlazi na Vojnu akademiju, gdje magistrira teoriju ratne vještine. Usporedo se bavi i glazbom i svira različite instrumente u brojnim orkestrima, a i danas ne može bez glazbe. Do 1990. napisao je dvije knjige koje govore o njegovim istraživanjima o učinku tihe glazbe na učenje. U slobodno vrijeme bavi se i slikanjem, najčešće ilustrirajući tekstove pjesama, koje i sam ponekad piše. Danas je poznat kao predsjednik Udruge Potrošač.

Kako je došlo do osnivanja Udruge potrošača?

Dogodilo se to na poticaj gospođe Klarević i gospođe Antonić-McKinley, koje su zajedno samnom devedesetih godina radile na zbrinjavanju izbjeglica i dobavljanju humanitarne pomoći iz inozemstva, a danas je gospođa Klarević i predsjednica Društva potrošač. Tako je 1993. Snježana Antonić otišla u Britaniju i tamo pratila kako britanska Vlada radi prilog svog zakonodavstva o standardima Europske Unije. Vratila se u Hrvatsku, okupila dvanaestak ljudi i rekla kako treba napraviti udrugu za zaštitu potrošača sa svrhom da se upotpuni javna scena Hrvatske kao države koja će kad-tad postati članicom Europske Unije, jer to nedostaje Hrvatskoj. Kako je u središtu zbivanja zaštite potrošača kao civilizacijske stečevine razvijenih demokracija čovjek, tu sam našao poveznicu između teorije i prakse njemačkog demokršćanstva i temeljnih ciljeva zaštite potrošača i priključio se kao jedan od dvanaest osnivača. Bio sam prvi predsjednik udruge, pa sam nakon toga preuzeo funkciju glasnogovornika i krenuli smo u medijski proboj kako bismo hrvatskoj javnosti nametnuli problematiku zaštite potrošača kao jedne nove kategorije koja je, iako je već jedna slična udruga dotad postojala, bila poprilično nepoznata.

Počeci su, vjerujem, bili teški. No, danas velika većina građana zna za vašu udrugu. Kako ste to postigli?

U svibnju 2000. kada smo započeli s javnim radom, bio je to gotovo misteriozan pojam. Od tada se pojam potrošač, zaštita potrošača ili prava potrošača često počeo pojavljivati u medijima i to ne iz usta običnog čovjeka ili iz naše udruge, već iz usta političara, jer su konačno i oni shvatili da je zaštita potrošača nešto što Europska Unija posebno promatra i čemu daje posebno velik značaj. Tada se odnos političara prema tom segmentu značajno počeo mijenjati. Prošle godine je bilo prvo čitanje Zakona o zaštiti potrošača u Saboru i o njemu su govorili svi značajniji političari. Sve to kazuje da ovo područje postaje sastavnim dijelom hrvatske svakodnevnice i time se postupno mijenja odnos proizvođača, trgovaca i davatelja usluga prema korisnicima. To nam dokazuje da smo na pravom putu. Zahvaljujući medijima, uspjeli smo se nametnuti velikom dijelu hrvatske javnosti i stvari se doista mijenjaju, pa mi danas sudjelujemo u kreiranju cijena velikih sustava kao što je, primjerice, HEP. Tako se već sada preuzimaju neka europska načela i prije nego što su nam postala obveza kao kandidata za EU.

Na dobar odjek naišli ste i izvan granica Hrvatske.

Nedavno sam, u studenom, bio na Saboru europskih udruga za zaštitu potrošača u Bruxellesu. Predsjednik BELIC-a, europske krovne udruge za zaštitu potrošača, Jim Murrey govorio je o nužnosti dijaloga udruga i poslovnog sektora kao preduvjet primjerenog funkcioniranja tržišta s jedne strane, odnosno kao preduvjet zaštite potrošača i mi upravo ovih dana pripremamo s jednom velikom tvrtkom savjetovanje na tu temu. Tu svakako imamo podršku i surađujemo s europskom udrugom.

Na koji način se najčešće krše prava potrošača u Hrvatskoj?

Ako isključimo Hrvatski telekom kao poseban problem, najveći broj kršenja prava potrošača je zapravo na području trgovine. Taj problem pokušavam definirati s jedne strane činjenicom da je danas tek oko 20% potrošača u Hrvatskoj u dostatnoj mjeri osposobljeno i informirano da mogu prepoznati kršenje zakona i da su spremni sami intervenirati kako bi zaštitili svoja prava. Dakle, to su oni koji znaju reći koji dio zakona je prekršen. A kada čovjek zna svoja prava, tada se i trgovac posve drukčije odnosi i postupa prema potrošaču. Nama je namjera i preostalih 80% potrošača probuditi i naučiti ih neke stvari.

Što je prvi korak potrošača kad primijeti da je, primjerice, prevaren? Što treba učiniti?

Ako je u pitanju robna kuća, svaka robna kuća mora imati knjigu žalbi. U robnoj kući mora postojati i osoba zadužena za odnose s javnošću kojoj se u tom slučaju može obratiti, a sljedeći korak je nadležna gospodarska inspekcija kojoj se prijavljuje slučaj. Dežurni inspektor po prijavi može odmah izaći na teren i ispitati slučaj, te poduzeti konkretne mjere. Imam i školski primjer aktivnog, educiranog i informiranog potrošača: jedan mladi dečko je u jednoj velikoj i poznatoj robnoj kući kupio za gotovinu vrlo skup televizor, koji je nakon tri dana prestao raditi. Uzeo je račun i garanciju u namjeri da ga zamijeni, ali su ga tamo vrlo grubo odbili i istjerali iz trgovine, a zaprijetili mu i prekršajnom prijavom zbog remećenja njihovog rada. On se mirno povukao i obratio se nama. Objasnili smo mu proceduru, dakle što treba napraviti, uputili smo ga u zakonske odredbe i on se ponovno vratio u tu trgovinu. Ovaj put im je rekao da je bio kod nas i mirno im objasnio što su njegova prava i njihove obveze. U tom trenutku mu je ta osoba iz robnog centra zamijenila televizor koji su isprobali pred njim, ispričali se, počastili ga i preporučili se za ubuduće. Dakle, educiran potrošač može bez ikakvog problema ostvariti svoja prava. Zbog toga smo i krenuli u izdavanje našeg časopisa koji može biti vodič za potrošače, sa svim pojmovima i Zakonom o zaštiti potrošača sa svim pojašnjenjima. Pripremamo i pet tematskih brošura koje će obuhvatiti temeljna prava potrošača, pa sve do procedure kako se zaštititi od najvećih sistema, kao što su energetika ili telekomunikacije. Pored tiskanih materijala, sve to će se nalaziti i na našim web-stranicama, www.potrosac.org, koje su iznimno dobro posjećene. I na našim stranicama postoji knjiga pritužbi, gdje svaki građanin može iznijeti svoj problem na koji dobije i odgovor. Uvijek i provjerimo kakav je rezultat, tražimo povratnu informaciju o tome jesu li uspjeli ostvariti svoja prava.

Kako se udruga financira?

Financiramo se prema projektima koje nam odobravaju razni donatori ili Ured za udruge pri Vladi Republike Hrvatske. Tu je i Ured za ljudska prava, Nacionalna zaklada, Europska komisija, ali od ove godine i Ministarstvo gospodarstva kao nositelj zaštite potrošača. Zahvaljujući prvoj donaciji iz 2001. godine u iznosu od 35.000 EUR, koje nam je dala Europska komisija, mi smo startali, tehnički se opremili i realizirali Savjetovalište za potrošače kao pilot projekt, gdje smo zapravo definirali model djelovanja i način rada. Kod izrade tiskanih materijala pomaže nam i poslovni sektor, tako da na taj način uspijevamo preživljavati. Međutim, nakon donošenja nacionalnog programa, koji bi se u siječnju morao naći na saborskoj raspravi, stvar dobiva posve drugi značaj, tako da ćemo svake godine prema projektima dobivati sredstva potrebna za naš rad. To znači da bi naše Savjetovalište za potrošače već od veljače ove godine trebalo raditi pet dana u tjednu, a radit ćemo po modelu savjetovališta iz Salzburga, koje je klasičan europski primjer. Naravno da nećemo odmah moći postići njihove normative, jer oni imaju godišnji proračun od 1,5 milijuna EUR-a, ali ćemo primjenjivati njihov model rada i dinamiku.

Koliko lokalne samouprave sudjeluju u novom Zakonu o zaštiti potrošača?

Treba svakako napomenuti upravo tu činjenicu, koja je posebno značajna, a svoj odraz ima i u Gradu Samoboru kao jedinici lokalne samouprave. Naime, člankom 22. Zakona o zaštiti potrošača definiran je model realizacije prava potrošača na predstavljanje u tijelima koja donose odluke od zajedničkog interesa za sve potrošače, a tu su u pitanju dvije vrste tijela - savjeti korisnika javnih usluga koje formiraju gradska i općinska poglavarstva i povjerenstva za reklamaciju potrošača koja ustrojavaju poduzeća koja su davatelji javnih usluga. Već danas je od državne do općinske razine imenovano oko 230 naših predstavnika. Grad Zagreb i državna razina su apsolutno pokriveni, a i Grad Samobor je pokriven. U Gradu Samoboru za to je zadužena jedna gospođa u Gradskom poglavarstvu i imamo dva predstavnika u Samoborčeku. Nacionalni program će se mijenjati utoliko što će se proširiti na polja javnih usluga prema Zakonu o komunalnom gospodarstvu, tako da će takva povjerenstva za reklamacije morati imati i poduzeća tipa Gradskih groblja, komunalna poduzeća i slično. To je velika stvar. Mi već sada imamo svoje predstavnike u HEP-u, HRT-u, HT-u, uglavnom, ta naša mreža se širi i nadamo se da ćemo do kraja godine pokriti cijelu Hrvatsku. Dakle, radi se u konačnici o otprilike 2.500 ljudi koji bi se trebali osposobiti za to područje zaštite potrošača. Nadalje, svi oni koji sada djeluju u udrugama koje su u našem Savezu udruga za zaštitu potrošača, u ovom trenutku ih ima 12, ako žele u svojim sredinama napraviti savjetovališta za potrošače, morat će polagati državni ispit kako bi dobili licencu za rad. Time će sve doći na svoje mjesto, jer zaštita potrošača postaje područje od javnog i državnog interesa.

Kakva su iskustva drugih europskih država?

Prema iskustvima Njemačke i njihove, najpoznatije, udruge za zaštitu potrošača u Europi, jedan od najvažnijih oblika djelatnosti za interese potrošača je lobiranje u parlamentu. Mi smo taj ispit prošle godine položili, jer od ukupnog broja amandmana koje smo predložili, usvojeno ih je više od 99%, tako da ćemo dobiti zakon kojeg tek treba u pojedinim dijelovima dorađivati. Bitno je samo da se on provede u djelo, jer najčešće opravdanje kršitelja prava potrošača je to da nisu znali da nešto takvo postoji u zakonu i da je to njihova obaveza. Upravo stoga se nameće potreba za suradnjom s gospodarskim i obrtničkim komorama, te s Ministarstvom prosvjete i športa za edukacijom. Aktivne potrošače u tom smislu treba odgajati, jer se radi o temeljnim pravima čovjeka, njegovog dostojanstva i njegovih gospodarskih interesa i tu je ona poveznica sa demokršćanstvom i socijalnim naukom crkve, a u konačnici je to civilizacijska stečevina razvijenih demokratskih država. To je ono što stalno treba ponavljati.

Kakav je profil članova vaše udruge?

Ljudi koji su nam na raspolaganju su ljudi od ranga akademika, doktora znanosti, sudskih vještaka za pojedina područja, novinari, ljudi koji godinama rade u nekoj od struka i dobro poznaju stanje u svojem području. Ukoliko ćemo imati podršku institucija, možemo preuzeti vodeću ulogu na području zaštite potrošača na cijelom ovom tranzicijskom području, jer znam kakvo je stanje u drugim državama.

Samobor smo već spomenuli kao grad koji je pokriven područjem vašeg djelovanja. No, Samoboru se vraćate i bez obzira na posao.

Za Samobor sam prvi puta čuo kada sam počeo učiti zemljopis u pučkoškolskim danima. Prvi puta sam ga detaljnije obišao 1992. godine, kada sam bio u posjetu svojoj prijateljici Otočanki, koja je ovdje živjela jedno vrijeme. Odmah sam primijetio mnoge sličnosti između Samobora i Otočca. Radi se prije svega o arhitekturi i ozračju koje se prepoznaje u našim malim gradovima. Vi imate Gradnu, mi imamo Gacku. Drugo, možda će vam se činiti čudnim, ali sam ja još kao klinac upamtio taj austrijski štih u Otočcu, a koji je vidljiv još danas u Samoboru. Mogu reći i kao geopolitičar da je Samobor na izuzetno povoljnom mjestu koje gradski oci moraju prepoznati i iskoristiti. Iz Zagreba se za nepunih pola sata može doći u Samobor, u prirodu, na dobar ručak, pročistiti u miru organizam i napuniti baterije za sljedeći tjedan. Po meni bi Samobor trebao postati turistička Meka ne samo Zagrepčana, već bi ga trebalo staviti i na europske turističke karte i jače ga reklamirati kao destinaciju ne samo prema Jadranu i natrag, već i kao karnevalski grad, koji je poseban u odnosu na druge. Ja imam i jednu slabost - jako volim slatko, a samoborske kremšnite tu zauzimaju posebno mjesto.

Robert Škiljan

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)