Rajka Križanac
S DRUGE STRANE GRANE

O politici kroz političku spolnu strukturu

Je li politika samo za muške?

Ženska ili muška politička moć – pitanje je sad? Obično se kaže da iza svakog uspješnog muškaraca stoji neka uspješna žena, jer na pitanje tko stoji iza uspješne žene je teško naći točan odgovor. Da li je tome doista tako, teško je decidirano reći, no činjenica je, kad pogledamo političku spolnu strukturu, da je politika pravi muški svijet. Podatak o odnosu broja stanovnika i broja ministarskih mjesta koje su zaposjele dame je zabrinjavajući. Participiranje u političkom životu, odnosno krojenje političkih paradigmi, izgleda da je još uvijek isključivo muška privilegija.

Ženska kvota je pojam u izbornom zakonodavstvu, odnosno politologiji, kojemu su prethodile stranačke kvote, koje se počinju uvoditi 70-ih i 80-ih godina, o broju žena koje moraju biti na listi određene stranke. U Argentini je 1991. godine prvi puta izbornim zakonom propisano da se na svakoj izbornoj listi mora naći 30% žena. Rezultat je bio izrazito povećanje broja žena u Predstavničkom domu argentinskog parlamenta. Prof. Mirjana Kasapović u svom Izbornom leksikonu navodi da su ženske kvote ozakonjene još u Italiji, Brazilu, Bosni i Hercegovini, Makedoniji i u skandinavskim zemljama. Na kraju 20. stoljeća među prvih deset najrazvijenih demokracija u kojima je udio žena u paralamentima bio najveći, od 25 do 43%, sve su imale institucionaliziran razmjerni izborni sustav. Ženske kvote smatraju se ostatkom starog modela političkog predstavništva, koji je polazio od toga da predstavnička tijela moraju biti društveno reprezentativna. Današnji model govori o "responzivnosti mišljenja" nasuprot društvenoj reprezentativnosti, navodi prof. Kasapović.

Slovenija je jedna od zemalja sa ženskom kvotom. Prošle godine je noveliran izborni zakon uvođenjem ženske kvote. Novelom zakona pokušava se podstaknuti ravnomjernije kandidiranje žena. Uvedena je kvota 20% na svakoj izbornoj listi, koja će se postepeno do izbora 2014. godine podići na 40%. Trenutno u deželi imamo zanimljivu situaciju da se na svim listama za lokalne izbore traže ženske osobe.

Ovih dana izborne komisije zaprimaju zadnje kandidature, jer su lokalni izbori 22. listopada. Prema podacima Urada za enake možnosti, na prošlim izborima su se za mjesto županje -gradonačelnice kandidirale u 193 općine 22 žene. Izabrano je bilo samo njih 12 ili 6,2%. Ženske kvote su uvedene već u izborima za Europski parlament pa od sedam zastupnika imamo tri žene.

Hoće li ženske kvote dovesti do toga da žene budu i izabrane, a kad budu izabrane da doista imaju mogućnost da aktivno participiraju u politici, to je neko drugo pitanje. U dnevnim novinama smo mogli nedavno pročitati rezultate istraživanja o 10 najmoćnijih žena u Hrvatskoj. Prema tom članku niz moćnica, ako ga niste pročitali, ide ovako: prvo mjesto drži ministrica, zatim premijerova žena, predsjednikova kći, TV direktorica, gradonačelnica, Todorićeva kći, poduzetnica, šefica kabineta, političarka i menadžerica. Izostavili smo imena, jer nam se čini da je već i samo tituliranje znakovito - imati funkciju kćeri, žene... Rezime tog istraživanja, kojeg potpisuje muškarac, je da su političarke puno jače, dok su poduzetnice trajnije. Osim ministrica, vjerojatno se misli da biti žena ili kći u političkom smislu ne traje tako dugo ili moćno, već samo onoliko koliko traje i mandat. U istraživanju se navode i primjeri podpredsjednice vlade i ministrice koje imaju formalnu poziciju, ali nemaju stvarnu moć. Stvarnu moć im daje, naravno, nadređeni muškarac. U istraživanju se ne navode koji su to parametri kojima se ta politička moćnost žena izmjerila.

Nekako je gorka okusa osjećaj da se žene u politiku mora utjerivati kvotama i zakonima, ali i to će doprinjeti raznospolnosti politike, sve dok se ne izgradi model "responzivnosti mišljenja".

Arhiva 2006

2024

2023

2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2007

2005

2004

2003

2002