Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Rajka Križanac
S DRUGE STRANE GRANE

Život na granici je opasan i tvrd

Svirka na protestne note

Naša "grana" ili granica na kojoj sjedimo, odnosno živimo, je doista neiscrpan izvor tema za pisanje. Kad ne bi bilo svih tih protestnih nota i sporova, pitam se i čime bi se diplomate u Zagrebu i Ljubljani bavile. S jedne strane hvalimo se kozmopolitizmom, globalizacijskim dosezima, dok smo s druge strane o nekim pitanjima čvrsto na poziciji mi - vi.

Slovenija kao članica Europske unije, smještena na vanjskoj granici ima obavezu, osim rješavanja graničnih pitanja s Hrvatskom, i pitanja uspostave schengenskog režima. Odnosi dvaju država u pograničnom području su definirani Sporazumom o malograničnom prometu i suradnji, koji je počeo vrijediti 5. rujna 2001. godine. Sredinom veljače je Europski parlament prvi puta raspravljao o uredbi kojom će se definirati sva pravila za pogranični promet na zajedničkim kopnenim granicama EU. Izvjestitelj ili uvodničar o toj uredbi bio je slovenski parlamentarac dr. Miha Brejc. Njegove uvodne riječi su bile: "...suživot i suradnja ljudi na obje strane granice su značajni elementi stabilnosti i sigurnosti na tim područjima" te da "Unija ne zatvara granice, niti stvara slabljenje životnih uvjeta, nego želi omogućiti poštivanje određenih sigurnosnih standarda". Uredbom su predviđeni uvjeti za izdavanje dozvola za pogranični promet, a dosta rasprave je uzrokovalo određivanje širine pograničnog pojasa, koji ne može biti širi od 30 km, osim u iznimnim primjerima do 50 km. Sve pogodnosti koje donosi uredba odnosit će se i na članice trećih država koje nisu članice Unije. Iznimo će biti moguće granicu prelaziti i na za to ne predviđenim mjestim, za ljude koji se bave poljoprivredom, primjerice. U Zaprešiću se ovih dana sastala komisija za provođenje Sporazuma, koji još uvijek vrijedi. Zanimljvo je da je komisija zaključila da će na prijelaznim mjestima, koja se zbog Schengena zatvaraju, stanovnici koji ih mogu koristiti dobiti ključ ili kartice za otvaranje rampi. Ima slučajeva duž granice kad ljudi imaju takve rampe usred svojih dvorišta.

Međunarodni granični prijelaz Obrežje je poznat kao najveći shengenski prijelaz, ali i kao tema crne kronike: Uhvaćena osoba s tjeralice Interpola, Našli arehološke primjerke u automobilu talijanskih tablica, Pronađena najveća količina heroina ove godine – samo su neki od naslova u dnevnom tisku. Ako je vjerovati statistici prema kojoj se pronađe manje od trideset posto svega što se pokuša "tihotapiti" preko granice, možda će nas manje smetati carinci sa svojim vječnim pitanjem: Što imate za prijaviti?

Ako tome dodamo i podatak da je slovenska policija u 2005. godini privela 5.646 osoba koje su ilegalno prešle granicu, život na grani dobiva još jednu dimenziju. Većina tih osoba ne želi ostati u Sloveniji nego odlazi u neke treće zemlje, u potrazi za boljim životom i koricom kruha. Slovenija, kao i Hrvatska, su za njih samo tranzitne zemlje.

Thomas Mann je zapisao da su umjetnici one osobe čiji je seizmograf namješten na prepoznavanje sitnih društvenih pomaka kojima se prognozira katastrofa. Irena Pivka i Brane Zorman su umjetnici koji već nekoliko godina pripremaju umjetničke projekte na temu stranci i granica. Autorski dvojac zanima pojavnost granice i posljedice koje nastaju na temu mi - drugi, odnosno stranci. Serija njihovih projekata s naslovima Cona A, Cona B, Cona C... propituju rezoniranje društva kada se suoči s rušenjem granica na jednoj strani i postavljanjem zidova na drugoj strani. "Schengensku granicu možemo usporediti s berlinskim zidom ili zidom u Izraelu", misle autori. Oni se bave "odnosom moći i nemoći između autohtonih, zakonom zaštićenih domaćina i prestrašenih, ranjivih i u šumi sakrivenih stranaca". Na osnovi razmišljanja, istraživanja, razgovora i pokušaja da se objasne predrasude napravili su prošle godine video zapis kojeg su nazvali Cona Turizem. Zapis je parodija na reklamne turističke spotove kojim se poziva strance na tranzit kroz Sloveniju. Svoj umjetnički projekt su autori shvatili ozbiljno, pa su intervjuirali u zatvoru ljude koji su osuđeni za ilegalne prijevoze.

Na pitanje da li je to pravi real-life–art, kako ga definiraju umjetnici, odgovor je negdje u životu na grani.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)