Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Rajka Križanac
S DRUGE STRANE GRANE

Raditi ili ne raditi nedjeljom - slovensko iskustvo

A što s pekarima, mesarima, cvjećarima...

Nedjelja – dan gospodnji, dan radni ili dan neradni? Pitanje je koje buri duhove zadnjih godinu dana, ali posebice zadnjih tjedana, s obje strane grane. Prije dvije godine i četiri mjeseca smo u deželi imali na tu temu referendum kojeg su inicirale tada opozicijske, a sada vladajuće stranke. Rezultat referenduma: izašlo je na birališta samo 27 posto svih glasača, od toga ih je 57 posto bilo za zakon, a protiv njega 41 postotak. Rezultat referenduma - nedjelja neradni dan za trgovce.

U međuvremenu su se dogodili parlamentarni izbori i predlagači referenduma su sada u poziciji vlasti, s obavezom iz referenduma koju treba provesti kroz zakon u djelo. Istovremeno su i u poziciji da moraju razmišljati o svim gospodarskim efektima tog istog zakona pa cijela priča u realnom životu, oko nedjelje i dana posvećenog domu i obitelji, izgleda malo drugačije.

Prva varijanta zakona, vrlo restriktivna, počela je vrijediti prve nedjelje ove godine. Da je sve doista komplicirano govori i činjenica da Zakon o trgovini, u samo tri tjedna, već ima svoju C varijantu, odnosno cijeli niz izuzetaka. Što donosi ta C varijanta zakona? Trgovine s najnužnijim prehrambenim artiklima mogu biti otvorene najviše deset nedjelja u godini. Svako pravilo ima i izuzetke - izuzetak su trgovine koje površinom nisu veće od 200 kvadrata i nalaze se na: benzinskim stranicama, u starim gradskim jezgrama, prirodnim ili kulturno-povijesnim središtima, hodočasničkim središtima, skijaškim centrima, marinama, kampovima, lječilištima, bolnicama, hotelima, aerodromima, graničnim prijelazima, željezničkim i autobusnim stanicama.

Ako bi se našalili "pervanovskim izričajem" pitali bi se kaj je od dežele još ostalo nepobrojeno? Čini se da je pitanje definiranja iznimki ozbiljno shvatilo i resorno ministarstvo, jer predviđa čitav niz problema u provođenju tog zakona. Prvi problem je već uočen - tko definira i na koji način se dodjeljuje status turističkog kraja? Ako promotrimo sve nevedene izuzetke, doista se postavlja pitanje kako će se sve to organizirati, odnosno da li nam se događa trgovina - trgovinom iznimkama.

Dodatni problem su: pekari, mesari, cvjećari i njima slični obrti, jer oni ne spadaju pod Zakon o trgovini. Ministarstvo je pojasnilo da oni ne spadaju u resor trgovine, jer prodaju svoje proizvode. Ali, sad tu opet nastaje problem - a što je s onim pekarima koji prodaju i druge proizvode koji nisu iz njihovog asortimana? To bi značilo da pekarnica radi u nedjelju i kruh možete kupiti, ali mlince i prezle ne, jer nisu porijeklom iz njihova asortimana. Ili, recimo, dođete u cvjećarnicu i možete kupiti cvijeće, ali vam ga, valjda po toj logici, ne mogu umotati u celofan.

Podnesena je jedna ustavna tužba kojoj slijede, prema najavama, još neke, i to velikih trgovačkih lanaca. Stavit će na pravosudnu vagu Zakon o trgovinama, kao i zahtjev da se on "zamrzne".

Kad bi trgovine bile jedine koje rade "petkom i svetkom", onda bi zakon bio zaštita ljudi koji su u neravnopravnom položaju. Ali, svi mi se hoćemo voziti vlakom, hoćemo otići k doktoru ako nas zaboli grlo, hoćemo gledati televiziju, slušati radio, čitati novine i baš volimo ručati u nekom finom restoranu u nedjelju da budemo prava obitelj na okupu. Mogli bi nabrajati još tri dana i jednostavno pitati: što je sa svim tim vidljivim i nevidljivim ljudima koji rade "petkom i svetkom"? Pitati se tko treba zabranu rada nedjeljom: sindikati, poslodavci, država, crkva ili radnici je možda smiješno. Odgovor na neka od pitanja koja se ovdje nameću bi trebalo ipak potražiti u cijeni rada kojom se izgleda najviše trguje. Hoće li se to pitanje uspješnije riješiti u Hrvatskoj, tek ćemo vidjeti.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)