Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Zvjezdan Linia
DUHOVNI STUPAC

Je li Bog zaista najprije sebi bradu stvorio?

Nema Božje sebičnosti

Moram priznati da često od dobrih vjernika čujem svakakve izraze o Bogu ili čak neke tobožnje citate iz Biblije koji se koriste u običnom govoru vjernika. Neki me izrazi zasmetaju i htio bih na to upozoriti. Ovdje bih se osobito osvrnuo na izraz kojim ljudi vrlo često opravdavaju svoju sebičnost navodeći tobožnji citat iz Biblije: "Ta i Bog je najprije sebi bradu stvorio!" U našoj ljudskoj sebičnosti dobro nam dođe takva isprika. Imamo i mi pravo na svoje interese i na svoje vrijeme. Smijemo se konačno najprije pobrinuti za sebe, a onda eventualno misliti na druge ljude. Tko bi na sve stigao. Život je težak i prema tome nemamo što drugima davati ili rasipati. Treba misliti na sebe. U tom kontekstu često se zatvaramo nekim izazovima ljubavi, uz opravdanje da to i Bog mora razumjeti. Ta i on je najprije na sebe mislio, o sebi vodio računa.

Ipak, to je jedna od najgorih mogućih ljudskih karikatura o Bogu. Ne treba posebno govoriti da takvo što u Bibliji nitko neće naći. A vjernik će u iskrenom listanju Biblije i u pažljivom učenju katekizma svoje Crkve otkriti sasvim drugo lice Božje. Možda se i ovdje može otkriti trajna napast kako ipak čovjek želi stvoriti Boga na svoju sliku, a ne želi prihvatiti sebe kao Božje stvorenje koje je stvoreno na Božju sliku. Bog je sama dobrota. Već će duboki mislioci i nositelji vjerničke i teološke misli samo stvaranje svijeta povezati s Bogom dobrote koji se želi razdavati.

Ipak, najdublje uranjamo u tajnu Boga života po onome što nam je objavljeno u Isusu Kristu, Sinu Božjemu. U njegovu utjelovljenju Bog je tako ljubio svijet da je Sina svoga dao. To je izričaj o neizrecivoj ljubavi nebeskog Oca koji je u odnosu na svakog čovjeka dobri Otac, nesebični Otac. Isus će ga opisati u prispodobi o izgubljenom sinu kao jedinstvenog Oca koji se raduje svome djetetu na njegovu povratku bez obzira kamo je bio odlutao.

Vrhunac takve objave o nesebičnosti Božjoj je ipak u Isusu. On je bio u potpunosti čovjek za druge. Sav se razdavao ljudima oko sebe. Za sebe nije ništa tražio. Za sebe nije imao vremena; nije imao gdje bi glavu naslonio. Sam će gladovati, a drugima će umnožiti kruh kada to bude potrebno. Sam će umrijeti na križu od žeđi, a svima koji žeđaju otvorio je izvor žive vode kad je na križu iz njegova pobodenog srca potekla krv i voda. Isus je ljubio svoje, ljubio ih je do kraja. Potpuno i nesebično. Isus je vjerna slika Očeva. U Isusu imamo istinitu sliku o Bogu koji se razdaje za druge. Bog je, prema tome, u prvom redu želio i želi dobro drugima, nama.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (12)