Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Zvjezdan Linia
DUHOVNI STUPAC

I Bog bi se morao poslužiti mobitelom da bi stigao do nekih osoba

Umijeće pažnje

Mnogo puta čitamo u evanđeljima o Isusu i njegovim susretima s ljudima. Poznato je da su Isusa mnogi tražili, da su se ljudi tiskali oko njega. Ljudi su ga htjeli dotaknuti, vidjeti, čuti izbliza. Nije to svima pošlo za rukom. Teško je bilo mnogima. Svi ga trebaju, a ne mogu doći na red. To je i Isusu bilo žao. Gledao je mnoštvo i želio je svima biti sve, ali je za svog zemaljskog života uzeo na sebe ovo naše ljudsko tijelo i podijelio je s nama sve što je nama ljudima vlastito. Tako je s nama podijelio i činjenicu ograničenosti na vrijeme i prostor. Poslije uskrsnuća neće više biti te granice. Bit će mu moguće da u svakom času i na svakom mjestu bude prisutan svima koji mu se srcem otvaraju. To će biti dar uskrsnuća, novost njegove pobjede nad grijehom i smrću.

U okolnostima njegova zemaljskog života, nažalost, mnogi su morali čekati na Isusa. Nama isto tako nije to strano. I mi čekamo jedni na druge, drugi čekaju na nas, čekamo u redu za kruh, čekamo u redu za ispovijed, čekamo autobus ili tramvaj. To nam je poznato. Ipak, ono što bih htio posebno naglasiti dok razmatram o Isusu je način kako se Isus znao potpuno posvetiti pojedinim osobama. Mnogi su ga trebali, mnogi su ga čekali, ali je u potpunosti bio za onoga koji ga je u određenom trenutku dosegnuo, s kim je u određenom času razgovarao. Često puta ponavljaju evanđelja da je Isus znao uzeti čovjeka za ruku, izvesti ga iz gužve, razgovarao je nasamo s njime. Pored stotine drugih zaustavlja se kod jednog bolesnika, informira se o njegovom stanju, doznaje pojedinosti njegova križa i patnje. Nismo ni svjesni koliko je već ta pažnja snažna terapija za svako bolesno ljudsko biće. Možda je jedna od najvećih bolesti današnjeg vremena da ljudi više nemaju takve pažnje i vremena za svoje najbliže i da je zbog toga mnogo patnje na svijetu.

Učimo od Isusa. Nećemo ga nikada dostići. On je jedinstven i pun ljubavi. Međutim, znajmo i mi barem donekle slijediti njegov primjer. Vjerujem da moramo postati najprije svjesni činjenice da nećemo stići do svih ljudi i da nećemo svima moći pokloniti onoliko vremena koliko bi im bilo potrebno. Ipak, važno je da oni koji su nam povjereni i oni koji su u ovom času dospjeli do nas osjete da su u našim očima i u našem srcu prihvaćeni kao osobe, a ne kao predmeti, stvari, ili makar samo kao mušterije i klijenti. Mislim da u tom pogledu postoje mnoge napasti našeg vremena koje mogu katkada povrijediti one koji nam se povjeravaju. Jedna od velikih napasti sigurno je mobitel koji je uvijek i svugdje čovjeku na dohvatu ruke. Postoji neko lažno uvjerenje kao da moramo na svako oglašavanje mobitela odmah svratiti pažnju na njega pa makar pritom bili u važnom razgovoru s nekom drugom osobom. Neke ljude već vidim kao robove te stvarčice i više nisu sposobni u miru desetak minuta razgovarati s osobom koja mu je fizički prisutna. Neki više ne znaju u miru ni pred Bogom proboraviti desetak minuta. Mobitel mora biti tu. Izgleda da bi se po nekima i Bog morao poslužiti mobitelom da bi stigao do nekih osoba.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (9)