Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Zvjezdan Linia
DUHOVNI STUPAC

Izvješća kroz Veliki tjedan bude u srcima vjernika neizrecivo puno novog i lijepog

Nije li tako trebalo biti?

Evanđelja nam donose izvješće u Isusovoj muci, smrti i uskrsnuću. U tim izvješćima su vrlo opširni podaci o svemu što se tih dana događalo u Jeruzalemu. Očigledno, pisci evanđelisti pod utjecajem Duha Božjega osjetili su ono bitno što treba napisati. Slušamo ta izvješća kroz Veliki tjedan (Muka Isusova) i kroz Uskrsni tjedan. Uvijek iznova bude u srcima vjernika neizrecivo puno novog i lijepog.

U kronici muke Isusove ima dirljivih detalja i mučnih prizora. Evanđelisti su očito gledali u retrospektivi i sebe. Bilo je to takvo vrijeme. Svi su se bojali. Nije čudo da su se i apostoli razbježali. Nisu još bili spremni život svoj položiti za učitelja. Nisu još sve do kraja razumjeli. Treba i njih na neki način razumjeti. Isus je ostao sam. Kao da čujem odjek takvog razmišljanja kod mnogih koji su se u prijašnjim vremenima bojali. Uvijek su kriva takva vremena. Barem nekima. Ili, uvijek se netko opredjeljuje za nešto, a za drugo nema vremena ni motiva. Čovjek radi Isusa, radi njegova zakona ljubavi, radi opredjeljenja za istinu može izgubiti svoje mjesto, mogu ga izbaciti iz sinagoge, može čak i zaglaviti. Isus ostaje sam. Ljudi su se bojali drugih ljudi, bojali su se za svoje interese.

Isus je uskrsnuo. To je događaj zore uskrsnog jutra. Od apostola i drugih još nitko ništa ne zna. Doznat će to najprije žene. Ženskom rodu na čast služi hrabra Veronika o kojoj tradicija govori da je na križnom putu Isusu pružila rubac. Nadalje, sveti Luka u svojem evanđelju ističe kako su u povorci za Isusom bile žene brojnije. Mnoge su plakale nad prizorom okrutnosti i nad Isusovim trpljenjem. I to im je na čast. Neke žene su s Marijom, Majkom Isusovom, ustrajale podno križa. Žene su prve krenule na Isusov grob prvog dana po suboti. Htjele su još jednom počastiti mrtvo Isusovo tijelo pomašću, jer to nisu stigle učiniti pred njegov ukop. Dolaze do groba. Kamen je odvaljen, a anđeo im se ukaže. Nije čudo da su se uplašile. Bojale su se. Tada im anđeo reče: "Vi se ne bojte!" Malo iza toga ukaza im se i sam Isus i progovara: "Ne bojte se!" Nemate se više čega bojati. Nitko vam više ništa ne može. Ne bojte se, nije ovo utvara. Sve je ovo stvarnost, istina. Često nam neke činjenice izgledaju tako lijepe da se bojimo da su iz bajke. Ne bojte se novoga života moga uskrsnuća. Ne bojte se za sebe, ne bojte se za mene. Događa se nešto bitno novo, koje ljudska pakost više doseći ne može.

Daljnji izvještaji govore o učenicima. Dvojica od njih su krenula u Emaus. Još nisu imali nikakvog iskustva Krista uskrsnuloga. Mislili su da je s križem i križnim putem sve gotovo. Učenici odlaze iz Jeruzalema, premda im je rečeno da ne odlaze. Misle da više nemaju što čekati. S Isusom je gotovo.

Međutim, s Isusom tek počinje. Počinje novi, neuništivi život. To je početak novog stvaranja. Poslije sedmog dana, subote, u slici staroga stvaranja, ovaj novi, uskrsnuli dan, prvi po suboti, kao da nam želi nagovijestiti novo stvaranje koje više neće biti podvrgnuto zakonu grijeha i smrti, kojem je podvrgnuto staro stvaranje. Sve je novo. Isus pristupa toj dvojici učenika koji idu u Emaus. Sluša njihove jadikovke o tome kako su se nadali, a sada nemaju nade. Potpuno su se oslanjali na Isusa, a njega su ubili. Potom Isus uzima riječ. Nije li tako trebalo biti? Kako čitate povijest spasenja? Mojsije je trpio. Abraham je trpio. Proroci su trpjeli, a borili su se za pravednu stvar. Nisu odustali od svega toga. Ostali su vjerni Bogu i poslanju što su ga od Boga primili. Pravednik treba trpjeti, podnositi i nepravde. Najtragičnije je kada pravednom čovjeku postaje teško i kada mu je žao što je za svoje ideale trpio. Ne čujemo li jeku te poruke u Kranjčevićevoj pjesmi Mojsije: "Umrijeti ti ćeš kada počneš sam u ideale svoje sumnjati!" A živi vječno, novim životom samo onaj koji je sposoban i umrijeti zemaljskom životu za ideale koji su veći od sebičnih motiva.

Isus uskrsnuli govori nam o naravi tog novog života. To je stvarni život. Nije fantazija, nije iluzija. Isus je istina. Svoje je učenike uspio uvjeriti do dna njihova bića. Oni će shvatiti da je to bit Radosne vijesti koju će pod svaku cijenu naviještati ljudima. Ako treba i umrijeti, neće im biti žao. U ovom svijetu, koji je podložan zakonu grijeha, sebičnosti, mržnje, nema drugog puta. Netko mora biti dovoljno hrabar da do kraja život svoj položi za druge, za svoje. Tu počinje nova povijest spasenja. Isus je bio dovoljno hrabar da u tome ide do kraja. Uvjerava učenike da drugačije nije moglo biti. Njima se otvara srce. Osjećaju kako taj čovjek (a nisu još prepoznali Isusa u njemu) govori logično, i to jednom novom, Božjom logikom. Bit će im sve jasno kada će u gostinjcu malog Emausa Isus uzeti kruh i lomiti ga da im ga dadne. Tada će im se otvoriti oči.

Za vrijeme Isusova zemaljskog života oni su se nadali da je to ono pravo. Onda su se do dna srca razočarali kada su vidjeli da je Isus pokopan. Nisu više imali nade! Nada je uskrsna krepost. Poslije uskrsnih susreta učenici više nikada neće izgubiti nadu. Bit će mučeni, kršćani će biti proganjani, ali neće gubiti nade. A mnoge će patnje prihvatiti u svjetlu Isusovih patnji. One će time postati izvorom blagoslova i nove nade.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (113)