Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Zvjezdan Linia
DUHOVNI STUPAC

Čovjek dobar dio svoga vremena provede u čekanju

I Bog čeka. Čeka nas

Ljudi koji se bave statistikama pokušavaju ući i u tajnu ljudi u odnosu na vrijeme, u način kako organiziraju svoje aktivnosti i u ritam njihova života. Pritom se dođe do stotine i tisuće podataka o čovjeku. Takvi podaci su zanimljivi i korisni. Prema sličnim istraživanjima čovjek dobar dio svoga vremena provede u čekanju. Već od ranog jutra počinjemo čekati. Ljudi koji ne mogu spavati čekaju kad će doći vrijeme da ustanu. Svi drugi kad se probude i spreme čekaju kavu, doručak, novine. Potom se čeka autobus, tramvaj ili da nam netko otvori kolni ulaz za osobni auto. Čeka se redovito u prodavaonicama kruha i svakodnevnih potrepština. Ne prođe se bez čekanja u banci ili u nekoj drugoj novčanoj ustanovi. Čeka se na ispovijed u crkvi ili na trenutak kad će nas konobar primijetiti i poslužiti.

U ljetnim mjesecima posebno su zapažena čekanja na našim cestama. Čeka se na granicama više ili manje vremena, već prema raspoloženju djelatnika. Čeka se na naplatnim kućicama ili na trajektnim pristaništima. Čeka se autobus, vlak ili brod. Posebno se čeka u kolonama vozila kad je prenatrpan promet ili se dogodi kakva nezgoda. Prolaze tako ne samo minute nego i sati čekanja. Često čak ni ne znamo koliko će se čekati i što se čeka.

Katkada nam izgleda kao da je takvo čekanje izgubljeno vrijeme. Čak je to u određenom smislu vrijeme gubljenja živaca te je ispunjeno nervozom i napetostima koji remete međuljudske odnose. Svi su nam krivi i opterećujemo druge oko sebe svojim nemirom. Kao da u određenom smislu pritom ne živimo, nego čekamo da sve krene, da život počne, ili zapravo tada jedva životarimo.

Šteta je da sve to vrijeme odlazi bez povratka. I vrijeme čekanja je vrijeme koje nam je darovano. Ono može biti prazno, a može se i ispuniti. I u vrijeme čekanja možemo biti smireni, radosni, ljubazni. Tada je to blagoslovljeno vrijeme. I u svekolikom čekanju možemo ispuniti vrijeme razgovorom s prijateljima, razgovorom sa suvozačima, a na osobit način možemo ga ispuniti, ako imamo takvu naviku, razgovorom s Bogom, tj. molitvom. Tada to može biti divno vrijeme duhovnog punjenja. Tada radimo nešto ne samo da kratimo vrijeme, nego da koristimo vrijeme kao dar koji nam je dan. I uvijek ćemo pritom dočekati ono što čekamo bez štete za dušu.

Biblija govori da i Bog čeka. Čeka nas, naše reagiranje na njegovu ljubav i njegovu prisutnost. I Bog čeka da ga primijetimo i da uđe u naš život. Posljednja knjiga Biblije, Otkrivenje sv. Ivana apostola, govori da Gospodin Isus neprestano pred vratima srca svakoga od nas kuca i čeka. Ako mu tko otvori vrata dolazi do susreta koji usrećuje. Lakše ćemo čuti to Isusovo kucanje i osjetiti čekanje, ako sva naša čekanja oplodimo smirenom aktivnošću u kojem se srce pripravlja za susret.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (5)