Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Zvjezdan Linia
DUHOVNI STUPAC

U susret najvećem kršćanskom blagdanu

Iskustvo Pashe

Pasha - Vazam

Uskrs je najveći kršćanski blagdan. Njegova je veličina istaknuta Velikim tjednom koji mu prethodi i korizmom. Potom dolazi uskrsna osmina do Bijele nedjelje, ili velika osmina do duhovske nedjelje, do Pedesetnice. Uskrs proizlazi iz svetog trodnevlja i sastavni je dio velikih dana koje nazivamo Velikim četvrtkom, Velikim petkom, Velikom subotom i konačno uskrsnom nedjeljom. Uskrs se ne može promatrati izvan tog okvira. Pogodnija je zato u liturgijskom i teološkom smislu riječ Pasha koju pokušavamo hrvatski prereći izrazom Vazam. Ta riječ najprije upozorava na sudbonosne dane i događaje izraelske prošlosti, kad su Izraelci oslobođeni egipatskog ropstva silom Božjom. Po sluzi svome Mojsiju Bog je izveo divne stvari u Egiptu, kaznio Egipat i konačno ostvario oslobođenje. Bilo je to u znaku zaštitničke krvi pashalnog janjeta na njihovim dovratnicima kojom su pošteđeni njihovi prvorođenci, a poubijani prvorođenci Egipćana. Potom je to bilo po čudesnom prijelazu preko Crvenog mora, koje je Židovima pružilo prolaz, a Egipćanima je postalo grobnica. To je židovsko iskustvo prijelaza iz ropstva u slobodu, praktično iz smrti u život.

Židovi su prema propisima Staroga zavjeta morali slaviti godišnji spomen na taj događaj. Taj se blagdan zvao Pasha (što znači Prolaz ili Prijelaz). A za Isusa sveti Ivan piše da je organizirao svoju Posljednju večeru u času kad je imao prijeći s ovog svijeta Ocu. Taj prijelaz i sve što se zbiva oko tog prijelaza bit će sada Isusova Pasha. To je Isusova Posljednja večera i njegova agonija do samrtničkog krvavog znoja (Veliki četvrtak), to je Isusova muka, smrt na križu i ukop (Veliki petak), njegov boravak u grobu (Velika subota) i, konačno, njegovo uskrsnuće (Uskrs). Svi ti događaji spadaju sada u Isusov Pashalni misterij, u Isusovu Pashu. Zato je za nas Sveto trodnevlje (od mise Gospodnje večere u večernjim satima Velikog četvrtka do večernje mise Uskrsa) cjelina Isusove Pashe, našega Vazma. Samo se u svjetlu te cjeline može istinski proživljavati i shvatiti sve što se s Isusom događalo za naše spasenje. To je tajna vjere, to je doista Pashalni misterij Gospodina našega Isusa Krista.

Naša pasha

Po sakramentima vjere mi s Kristom umiremo grijehu, bivamo ukopani starom čovjeku da bismo uskrsnuli na novi život djece Božje. To je tajna našega krštenja.

Moža smo premalo svjesni naše Pashe, našeg hoda za Isusom. Isus poziva svoje učenike da svoju vjernost prema njemu očituju time što će svakog dana uzeti svoj križ i ići za njim. Ta vjernost u svakodnevnom hodu potvrda je naše pripadnosti Isusu. Možda bismo se rado hranili uskrsnim blagoslovljenim jelom, rado bismo slavili blagdane, pa čak i pošli na misu, možda ćemo obaviti i tzv. uskrsnu ispovijed, ali nismo baš svjesni niti spremni poći za Isusom, slijediti njegov put, ostvarivati evanđelje. U tome nas koče naše navike, naša komotnost, naš oportunistički i hedonistički mentalitet.

Sveti Pavao u svojoj poslanici Rimljanima (Rim 7) govori o tome da svi koji su kršteni s Kristom, u njegovu smrt su kršteni, a to znači da su umrli grijehu. Dobro bi bilo provjeriti da li mi znamo što to zapravo znači. Mi se ispovijedamo, ali ne umiremo grijehu. Jer, da smo stvarno umrli grijesima koje ispovijedamo, ne bismo ih više činili. To bi bilo isključeno. To su možda doživjeli oni koji su se u jednom času odrekli pušenja ili su jednako tako prestali konzumirati alkohol. To dobro znaju oni koji su se izborili za slobodu od pogubnog uživanja droge. Odvikavati se od toga, odnosno prestati s tim porocima, zaista znači umiranje. Ipak, ono vodi k slobodi, novom životu. Znam ljude koji su u jednom času shvatili da ne mogu više u svom životu tolerirati psovku i prestali su. Znam ljude koji su shvatili da je za svetost njihova braka i obitelji potrebno umrijeti nezakonitoj vezi pa ma kako bila duboka i dugotrajna i zaista se to dogodilo. Znam osobe koje su u jednom času osjetile da ne mogu više živjeti površnim i grešnim životom u površnim i jednokratnim vezama s drugim osobama i napravile su u tom pogledu bitne pomake na dobro. Imam osjećaj da su takve osobe zaista "umrle grijehu" da bi zaživjele novim životom. Meni je to onda iskustvo Pashe, tj. prijelaza, iskustvo uskrsnuća. Jer grijeh vodi u smrt, a iskustvo oslobođenja iz grijeha jednako mi je izlasku iz groba, uskrsnuću. Kako bi nam bolje bilo kad bi mnoge ljudske ruševine, mnogi "obijeljeni grobovi" postali prazni, kad bismo izišli na novi život. Svima bi nam bilo bolje. To bi bilo onda naše životno iskustvo prijelaza, Pashe, i sazrijevali bismo za onaj presudni čas kad bude i nama prijeći s ovog svijeta k Ocu.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (71)