Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Zvjezdan Linia
DUHOVNI STUPAC

Pravo na godišnji odmor jedno je od temeljnih prava zaposlenih ljudi

Puni odmor tek u miru

Ljeto je u tijeku. Vrijeme ide i neki već jesu, a neki će ići na godišnji odmor. To je dobro. Treba sebi priuštiti odmor i omogućiti to isto i onima koji o nama ovise. Godišnji odmor danas spada u redoviti ritam života, a često se mora ta blagodat izboriti i pozivajući se na pravednost. Danas se govori i o pravu na godišnji odmor. To spada na temeljna prava zaposlenih ljudi i poslodavac je dužan to poštivati.

Poznato je da tijekom ljetnih mjeseci mnoštvo ljudi traži prigodu za odmor. To su mjeseci u kojima je najteže raditi i u kojima je mnogima najljepše odmoriti se. Ipak, i u to vrijeme moraju funkcionirati neke osnovne službe koje su potrebne ljudima. Građevinari se jedva stignu ljeti odmoriti. To je njihovo udarno vrijeme. Osnovne službe, kao ona medicinska, tj. služba prve pomoći, trebaju biti ljudima na raspolaganju. Službenici u prometu i prijevozu putnika imaju upravo tada najviše posla. Poljodjelstvo ne miruje za ljetnih vrućina. Agencije za turizam ubiru najviše plodova. Razumljivo je svima da mnogi koji su na takav način u službi ne mogu očekivati da baš tada nestanu i potraže neki puni godišnji odmor.

Oni na odmoru žele prikupiti malo više tjelesne i duševne snage za daljnje služenje i rad. Tako je i godišnji odmor u službi našeg ispravnog funkcioniranja. Što se bolje odmorimo bit ćemo djelotvorniji za daljnje uspjehe na poslu i za strpljivije služenje. Ipak, neke dimenzije života ne smiju se zanemariti niti za vrijeme godišnjeg odmora. Mnogo toga ne smije nestati iz svakodnevnog ritma, pa bili ne znam gdje na odmoru.

Čovjek je pozvan u svakom času biti čovjek. I na godišnjem odmoru pozvani smo pomoći bližnjemu u nevolji. I na godišnjem odmoru bračni su drugovi vezani ljubavlju i vjernošću. Muž se ne može odmoriti od žene niti žena od muža. Oni su po tajni sakramenta zajedništva jedno, nerazdvojni u dobru i u zlu, u zdravlju i bolesti, u radu i u odmoru. Oni se mogu odmarati kako bi mogli jedno drugom potpunije pripadati. I na godišnjem odmoru netko treba oprati suđe, donijeti iz prodavaonice potrebne namirnice, urediti prostore boravka i slično. I u vrijeme godišnjih odmora trebamo biti osjetljivi na potrebe bližnjega, na sitne pažnje i radosti kojima se nekoga može usrećiti. Svako je vrijeme rezervirano za ljubav i služenje, pa tako i vrijeme godišnjih odmora. Jedino za ljubav nema odmora. Možda je upravo vrijeme godišnjih odmora divna prigoda da otkrijemo nove mogućnosti za pažnju, služenje i ljubav, što katkada zaboravimo u ubitačnom ritmu naših svakodnevnih zaduženja i aktivnosti. Za ljubav nema pauze, nema godišnjih odmora. Ljubiti moramo uvijek.

Isus je slao svoje učenike da se malo odmore. Znao je da su umorni. I sam se povlačio u samoću. Uzeo je na sebe sve ono što je vlastito ljudima. Prihvatio je i ograničenost tjelesnosti i trebao je predaha i odmora. U tom pogledu Isus čini sve ono što i drugi ljudi. Ipak, ne uskraćuje se najpotrebnijima ni onda kad ga otkrivaju u njegovoj povučenosti. Ne bježi od majki s malom djecom, premda učenici misle da ga trebaju zaštititi. Nije imao kamo glavu nasloniti, kako svjedoči evanđelje. U tajni svoje potpune predane biti, Isus zapravo obećava potpuni odmor u onom miru što će nam ga predati poslije uskrsnuća. Bit će to nova stvarnost mira, vječna nebeska aktivnost ljubavi. Tu nam više neće trebati godišnji odmor, jer ćemo biti u miru.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (15)