Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Zvjezdan Linia
DUHOVNI STUPAC

Čovjek i čovječanstvo danas su žedni pravoga duha

Značenje krizme

Isus dolazi učenicima i podjeljuje im Duha Svetoga. To je životvorni Duh koji ih ispunja novim životom. To je Treća božanska osoba, Duh Sveti, koji ih uvodi u svu istinu. To je Dar ljubavi koji ih ispunja radošću i mirom. To je obećani Branitelj koji ih oslobađa od svakoga straha. To je Duh koji u njihovim srcima čini sve novo.

Taj isti Duh neprestano se i dalje izlijeva na svoju Crkvu. Dar Duha Svetoga nije samo čin časovite Božje dobrote, nego trajni dar njegove ljubavi. Njime Bog i danas iznenađuje svoju Crkvu. On se događa u svakom sakramentu krštenja, u svakom sakramentu potvrde, u svakom polaganju ruku nad brojnim kandidatima koji primaju njegov pečat.

Kako nam je potreban Duh Božji! Toliko ima različitih utjecaja i navika u ljudskom životu, a tako malo Božje ljubavi i Duha! Često se predajemo duhu ovoga svijeta, duhu sebičnosti i uskogrudne zatvorenosti i kao da živimo po zakonu tijela i slabe ljudske naravi, a ne po Duhu. Napetost između duha i tijela nikako da nađe istinsku ravnotežu u novom životu onih koji su preporođeni vodom i Duhom. Još smo uvijek u opasnosti da dopustimo da u svakodnevnom životu pretegne ono slabo i grešno. Još smo skloniji da oko sebe širimo nemir umjesto mira, da drugima život učinimo težim umjesto da ga obasjavamo radošću. Ne znamo istinski ljubiti, jer se i u naše shvaćanje ljubavi utkala sebična želja za posjedovanjem, a ne velikodušno i neprestano darivanje.

Treba nam Duh Sveti. "Bez božanstva tvojega čovjek je bez ičega", govori stara duhovska pjesma i molitva. Potrebno je da Bog silom i snagom svojega Duha produhovi naša nastojanja, naše misli, naša djela, naš život. Isus nam ga je svima obećao. Jednom je u jeruzalemskom hramu uskliknuo: "Ako je tko žedan, neka dođe k meni i neka pije: i iz njegove će utrobe poteći potoci žive vode!" (Iv 7,37-38). Evanđelista dodaje da je to rekao o Duhu koga su imali primiti oni koji su povjerovali u njega. Čovjek i čovječanstvo danas su žedni pravoga duha. Čovjek je duhovno biće i nije stvoren da robuje sebičnim nagonima svoje tjelesne naravi, da slijedi svoje interese, nego je stvoren da se u ljubavi dariva. Stvoren je na sliku Božju, Bogu sličan. Žedni smo Duha Božjega da prodre u sve što živimo. Kako bi divno bilo kada bismo, prožeti duhom ljubavi, mogli radosno služiti, nasmijani ostati u požrtvovnom radu za druge, strpljivo prihvaćati poteškoće, iskreno praštati, biti puni razumijevanja! Kako bi bilo divno kada bismo se susretali u iskrenosti, kada bismo se znali jedni drugima radovati, kada bismo ispunili svoj život djelima ljubavi! Jer, gdje god ima i iskra ljubavi, tu je i Duh Božji na djelu. Kadgod ljubimo djelujemo kao "pomazanici" Gospodnji, Duhom obdareni, po primjeru života i djelovanja jedinstvenoga Pomazanika, Krista.

Primili smo prvine Duha. Bog je u naše biće udahnuo besmrtnu dušu. To je prvi doticaj Božje ljubavi. Po krštenju Bog je svojim Duhom u svakoga od nas udahnuo svoju milost, neizrecivi sakramentalni znak svoje osobne očinske ljubavi. Postadosmo djeca Božja. Pečatom Duha Svetoga Božja nam je ljubav darovana kao neuništivi dar njegove vjernosti i nježnosti. Sakrament potvrde (krizme), u kojem se taj pečat podjeljuje, spada na redovitu kršćansku inicijaciju. Bez sakramenta svete potvrde nismo kompletni kršćani. Njegovo primanje je čin naše kršćanske zrelosti, našeg svjesnog opredjeljenja za Boga i za život po Duhu. To je sakrament duhovskih darova kojima nam Bog iskazuje neizrecivo povjerenje: daje nam svoje darove da po nama drugim ljudima oko nas otkriva i dalje razdaje svoju ljubav. Duhom prožeti svjedočimo Božju ljubav u prijateljstvu i u susretima, u bračnoj vjernosti i ljubavi, u odgoju djece i požrtvovnosti roditeljstva, u služenju drugima bez sebičnih nakana.

Očito je da za takvo djelovanje po sili Duha Svetoga treba i stanovita naravna zrelost. Nije stoga čudno da biskupi pojedinih biskupija sve češće za svoje područje pomiču datum dijeljenja sakramenta krizme. Do sada je bila općenita praksa da je to bilo u 8. razredu osnovne škole. Međutim, gledajući na to svatko će objektivno priznati da to nije najsretnija dob za neke životne odluke, kao što bi to trebala biti krizma. I jasno je da će zrelija dob možda umanjiti broj onih koji žele primiti krizmu, ali će oni koji se odluče za taj sakrament očito to učiniti svjesnije i zrelije. Neće tada krizma biti puka ceremonija, "nešto što se mora obaviti", nego će to uz više vjerojatnosti biti ozbiljno opredjeljenje za Isusa Krista u svom svjesnom kršćanskom životu. Ne čudimo se, dakle, ako se takvo što odredi uskoro i za zagrebačku nadbiskupiju, a to znači i za Samobor i Svetu Nedelju i cijelu tu kršćansku okolicu. Vjerojatno će to smetati samo onima koji su i do sada gledali na krizmu kao običnu formalnost.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (112)