Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

Povodom završetka najvećeg sportskog događaja

Olimpizam ili gladijatorstvo?

Ljetni dani godine Gospodnje 2008. ući će u anale svjetskih godišnjica po veličanstvenom i jedinstvenom organiziranju 19. Ljetnih olimpijskih igara u mnogoljudnoj i donedavno tajanstvenoj Kini. Suvremena tehnološka i informatička pomagala uspjela su nam približiti ovu po mnogo čemu nepoznatu tisućljetnu kulturu i civilizacijski vrlo zanimljivu državu. Moram priznati da puno toga iz povijesti Kine nisam znao. Ne želim tvrditi da i sada znam dovoljno, ali puno toga se uspjelo spoznajno razbistriti. Spektakularno otvaranje i zatvaranje igara, ali sve u stilu i autentičnom duhu milenijske civilizacijske baštine. Monumentalna arhitektura simbioza je tradicije i modernističkih zahvata u prostoru.

Duh i moto olimpijskih načela: "Nije važno pobijediti, važno je sudjelovati" i "Brže, jače i više" kod deset tisuća vrhunskih sportaša zaustavljalo je dah mnogobrojnog gledateljstva. Čovjek naprosto ostaje bez daha kada promatra kako se pomiču granice ljudskih fizičkih mogućnosti. Ali ne samo fizičkih nego i mentalnih.

Pokušavam baciti pogled u početke 20. stoljeća kada se iz stare grčke civilizacijske baštine u francuskim sportskim krugovima rodila ideja obnove olimpijskih igara kao jedan kohezioni element i amalgam suvremenog čovječanstva. Nekako u isto vrijeme u liberalističko - kapitalističkom miljeu rađaju se i neke manje humane globalističke ideje. Olimpijsko – sportske ideje bazirane su u nadvladavanju samog sebe, svojih fizičkih sposobnosti, mukotrpnom radu i znoju svakog pojedinca ili momčadi. Nakon nadmetanja svi ostaju živi. Netko na postolju, a oni drugi u radosti sudjelovanja. Druge globalističke ideje nisu imale ovu humanu sportsku dimenziju. U sportu se traži nadvladavanje sebe, a u onim drugima suparnika treba svladati, poniziti, iskoristiti u cijelosti njegovog ljudskog dostojanstva. Možda je ta razlika bila najuočljivija na samom otvaranju i zatvaranju ovogodišnje Olimpijade. Simbol pet kontinenata simbolizirali su sportski krugovi (na službenoj zastavi Olimpijskog odbora) i pet šiljastih krakova (zvijezda petokraka) koje su bile na barjaku zemlje domaćina (nominalno komunističke nomenklature, ali kojom opasno harači teror svjetskog kapitala). Jedna vrlo interesantna i znakovita simbolika, o kojoj bi valjalo temeljitije promišljati.

Život ide dalje. Olimpijski duh na ovaj ili onaj način prelijeva se u našu svakodnevnicu. Nakon Olimpijade kod svih nas počinje se intenzivnije osjećati duh terora količine, brzine i jačine. Imam osjećaj kao da smo sada svi pušteni u stadion svakodnevnice i počinje jedna, ne olimpijska nego gladijatorska, borba bez ikakvih ograničenja i pravila. Važno je doći do što veće količine što brže, bez obzira na cijenu i žrtve te utrke. Suvremenim sportskim rječnikom rečeno, postajemo dopingirani nehumanim hedonističkim duhom. U svakodnevnici ima malo olimpizma, ali puno gladijatorstva. Zato su neki na zatvaranju ovogodišnje Olimpijade postavili pitanje: što će vladati u 21. stoljeću - grčki olimpizam ili rimsko gladijatorstvo?

Arhiva 2008

2024

2023

2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2007

2006

2005

2004

2003

2002