Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

Dva izuzetno važna događaja iz života crkve

Svjetlo na kraju tunela

U mjesecu listopadu (čiji posljednji dani nepovratno odlaze u povijest) pamtit ćemo dva događaja iz života crkve.

Prošlo je već trideset godina kako je Božjom providnošću, ali i pronicljivošću kardinalskog zbora, 18. listopada 1978. godine kao 264. nasljednik Sv. Petra izabran za papu tadašnji krakovski nadbiskup Karol kardinal Wojtila. Bio je to višestruki šok za svekoliku crkvenu i svjetovnu javnost. Nakon skoro pet stoljeća dominacije crkvenih ljudi s apeninskog poluotoka, na vodeće zemaljsko mjesto Crkve dolazi prvi Poljak. U svom papinskom imenu objedinio je imena svojih prethodnika, Ivana XXIII. i Pavla VI., koji su svojim radom bitno odredili crkveni život druge polovice 20. stoljeća. Mi stariji sjećamo se prvog izlaska novoizabranog pape na balkon bazilike Sv. Petra u Rimu i njegovog muževnog glasa (makar se moglo osjetiti drhtavost i uzbuđenje), kada je, među inim, kratkim, ali iznimno toplim i simpatičnim riječima cijelom čovječanstvu najavio: "Otvorite svoja srca Isusu Kristu. Ne bojte se"!

Pamtit će se ovaj veliki papa na ovim prostorima i po svoja tri velika posjeta, ali još više svime onime čime je zadužio ljude s ovih prostora kada se otvore tajni vatikanski arhivi. Istina, trebat će čekati nekoliko desetljeća, a možda i stoljeća. Ali i ono što se danas zna da je ovaj veliki papa učinio daje mu počasno i stožerno mjesto u hrvatskom narodu. Odnosilo se to na crkveni, nacionalni, kulturni ili društveni život.

Sjećajući se ovog velikog čovjeka, a njegovu veličinu priznaju mu i oni koji ga vole i oni koji ga ne vole, čitatelji ove moje kolumne u prošlom broju mi prigovoriše da sam bio prilično "mračan", bez imalo optimizma. Dobronamjerno me podsjetiše da se valja sjetiti poticajnih riječi pape Ivana Pavla II. upućenih hrvatskom narodu: "Budite narod nade"! U sto i jednom postotku slažem se da moramo slijediti ovu papinu poruku - budimo narod nade. Jer, kako bismo mogli inače podnositi sve ovo što se tom mučeničkom narodu događa posljednjih desetljeća? A kako bi se tek suočili sa svime onime što tek nadolazi u skoroj budućnosti, u svekolikoj svjetskoj gunguli poremećenih vrijednosti?

Drugi veliki događaj u životu Crkve, koji u našoj javnosti prolazi gotovo nezapaženo, je XII. opće zasjedanje Biskupske sinode koja se održava u Rimu od 5. do 26. listopada, a koja se bavi temom "Božje riječi u životu i poslanju Crkve". Svjetovnim rječnikom rečeno, to je savjetodavni sastanak biskupa, predstavnika iz svih kontinenata, sa središnjim vatikanskim institucijama koje promišljaju kako odgovoriti na izazove današnjice. Tema ovogodišnjeg zasjedanja je vrlo dobra. Jer, nakon raznoraznih prijašnjih tema došlo se do sržnog problema. U novonastaloj svjetskoj strci teško da će se naći ozbiljan i dugoročan odgovor bez povratka na elementarne Božje zakone, ma kako ih tko nazvao. Iz relativno škrtih izvještaja i rasprava koje stižu do nas dade se puno toga saznati što ulijeva optimizam.

Vjerojatno će se nakon završetaka ove sinode izdati zajedničko priopćenje, a kasnije će biti objavljeni dokumenti kao smjernice djelovanja i operacionalizacije na terenu.

Arhiva 2008

2024

2023

2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2007

2006

2005

2004

2003

2002