Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

Tužan i žalostan je bio cijeli Žumberak i sva njegova okolica s obje strane granice kad je krenula tužna vijest o iznenadnom preminuću dragog nam svećenika

Otišao nam je "pop Štef"

Za nama su svečarski dani kada smo si svi zaželjeli puno lijepih želja povodom Božićnih blagdana i početka Nove godine. U tom ozračju, na početku nove kalendarske godine, teško nam pada kada čujemo da nam je Gospodin put vječnosti pozvao dragu osobu. Eto, upravo to se dogodilo nama koji smo dugi niz godina poznavali dragu osobu u župniku iz Mrzlog Polja, Pećna i Kalja, prečasnog Stjepana Ivanušića ili, kako se volio sam zvati, popa (prema onoj latinskoj pater omnium pauperorum - otac svih siromaha) Štefa. Njegova osobnost bila je karizmatična pa ga nisu poznavali samo njegovi župljani, jer pojavnost takve osobe prelazi uske okvire koje obično postavljaju naše ljudske granice pa zvale se one i teritorijalna granica župe. Tužan i žalostan je bio cijeli Žumberak i sva njegova okolica s obje strane granice kad je krenula tužna vijest o iznenadnom preminuću dragog nam svećenika.

Koristeći slobodu koju daje urednik u kolumni mogu izreći dio, makar nepovezano, svojih osjećaja. Taj izričaj nije samo osobno emotivan nego kao jedno promišljanje o takvom daru kojeg nam je dao dobri Bog u osobi dragog i nezaboravnog Štefa.

Ima jedna stara židovska duhovna misao (iz Knjige Izreka, 16 32) koja se može ovom tužnom zgodom najprikladnije primijeniti, a ide ovako: "Tko je junak nad junacima? Onaj koji vlada nad sobom, jer je rečeno tko se teško srdi, bolji je od junaka i tko nad sobom vlada bolji je od osvojitelja grada". I nastavlja: "Tko je mudar? Onaj koji od svih uči. Tko je snažan? Onaj koji pobjeđuje svoje strasti. Tko je bogat? Onaj koji se raduje svojem djelu".

Posljednji ispraćaj dragog nam župnika Stjepana Ivanušića kod kapele svete Petke na Budinjaku u predivnom žumberačkom ambijentu, uz mnoštvo okupljenog svećenstva i Božjeg naroda, svakom dobronamjernom čovjeku pokazao je da se isplatilo živjeti životom kojim je živio ovaj požrtvovni svećenik. Mi koji smo imali sreću dugi niz godina poznavati ovog "službenika, Božje pravde navjesnika", moramo biti dobrom Bogu neizmjerno zahvalni da nam ga je dao u ovo vrijeme i na ovim njemu tako dragim žumberačkim brdima živjeti s njime i dijeliti sve tjeskobe i radosti.

Ponestalo bi nam prostora kada bismo i u najkraćim crtama napisali sve ono što je Bog učinio preko tog skromnog, samozatajnog, požrtvovnog, radišnog, a do krajnjih granica Bogu predanog svećenika. Njegov primjer ostaje svima koji smo ostali dalje u Gospodnjem vinogradu, da smo "tek sluge beskorisne i sve što učiniše je jer im je dano to učiniti".

Pop Štef već je za života ušao u žumberačku legendu, a pogotovo sada, kada njegovo napaćeno tijelo počiva do uskrsnuća na Budinjačkom brdu, a duša prima zasluženu nagradu u diki nebeskoj kod nebeskog Oca.

U ime svog preminulog prijatelja Štefa slobodan sam na ovaj način iskazati iskrenu zahvalnost svima koji u tim teškim trenucima zemaljskog rastanka pokazaše razumijevanje i otvoriše svoju dobrohotnost i plemenitost duše.

Hvala djelatnicima samoborskog Komunalca za kvalitetno čišćenje snijega, djelatnicima Hitne pomoći Doma zdravlja Samobor i pogrebnom poduzeću Mima.

Naprosto nema riječi kojima bi se mogla izreći ljudska zahvalnost koju našoj dragoj svećeničkoj i žumberačkoj legendi, "popu Štefu", iskazaše naši dragi Žumberčani u zavičaju i u okolici.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)