Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

Blagoslov narodu od kojega dobismo Bibliju

Blagdan poštede

Kršćani zapadne hemisfere proslavili su krajem mjeseca ožujka najveći blagdan Uskrs. Kako slavljenje Uskrsa pada nakon proljetnog solsticija, ove godine taj blagdan je relativno rano. Jedan dobar dio kršćana slavljenje blagdana Uskrsa proslavit će tek krajem mjeseca travnja. Isto tako i naša starija braća - Židovi slavit će svoj najveći blagdan Pesah (blagdan Poštede) krajem mjeseca travnja. Pitamo se zašto je to tako? Odgovor nije vjerski nego čisto astronomski. U starini ljudi su se služili lunarnim kalendarom kao osnovnom mjerom vremena. Od doba kada je u računanje vremena uvedeno solarno računanje vremena došlo je do određenih pomicanja datuma slavljenja blagdana Kristova Uskrsnuća. Naš gospodin Isus Krist kao čovjek bio je ukorijenjen u židovsku religioznu tradiciju. Tako je i on, prema evanđeoskim tradicijama, Pesah slavio po lunarnom kalendaru. Blagdan Pesah, u prijevodu Pošteda, kod naše starije braće spomen je na izbavljenje židovskog naroda iz stoljetnog egipatskog ropstva. Budući je ove godine prijestupna lunarna godina koja ima 13 mjeseci, a prijestupni mjesec se upravo sada dodaje, tako da slavljenje Pesaha prema židovskom kalendaru dolazi između 15. i 22. nisana, tj. travnja, to je vrijeme punog mjeseca nakon proljetnog solsticija. Jednostavno rečeno, čista astronomija i matematika u koju su uklopljeni datumi slavlja određenih blagdana, ali i poljodjeljskih radova. Slijedeći lunarni kalendar i odluke 7. crkvenog sabora da kršćani slave Uskrs prve nedjelje iza Pesaha, mnogi kršćani blagdan Uskrsa slavit će odmah iza Pesaha. Na žalost, mnogi kršćani ne znaju te nijanse pa se iz neznanja rađaju određeni antagonizmi i nesporazumi, a često puta i mržnje.

Iz nepoznavanja života i vjerovanja naše starije braće kršćani su već od drugog stoljeća počeli gajiti ne baš prijateljski odnos prema biblijski Izabranom narodu. Unutar ranih kršćanskih zajednica počeo se povećavati broj novopridošlih pogana i oni su počeli minorizirati temeljnu židovsku zajednicu. Taj otklon novopridošlih pogana prema židovima već u drugom stoljeću počeo je razvijati rimski svećenik Marcion pa se po njemu taj omalovažavajući odnos nazvao marcionizam. Kasnije se pojavljuju i nazivi semitizam (prema trećem Noinom sinu) i antisemitizam. Sve bi to bilo podnošljivo da se te iskrivljene slike o Židovima uskoro nisu pretvorile u otvoreni i krvavi progon Isusovih i Marijinih sunarodnjaka, s potocima krvi.

U dvadesetom stoljeću ovi progoni su bili stravični. Na žalost, i na našim prostorima bilo je pod krinkom obrane hrvatskog nacionalnog identiteta učinjeno mnoštvo zla Isusovim sunarodnjacima (u stvari čisto ekonomski, jer židovski kapital je bio jako izazovan novim političkim elitama). Mnogi naši sunarodnjaci u svom domoljubnom zelotizmu zaboraviše na biblijsko obećanje koje je Bog dao Abrahamu: "Tko će tebe blagoslivljati, blagoslovit ću i ja njega, tko će tebe progoniti i ja ću njega progoniti". U tim progonima u našem glavnom gradu srušena je i židovska bogomolja (sinagoga – zbornica), a broj židovske zajednice, vrlo utjecajne ekonomski i intelektualno, drastično je smanjen.

U posljednjih šezdeset godina ostaci te nekad moćne zajednice vjerski su vegetirali u skučenim prostorima svoje općine u Zagrebu. Nadolaskom demokratske vlasti u Hrvatskoj zajednici je vraćen atraktivni prostor nekadašnje sinagoge, ali, još važnije, dobili su svog rabina. Vjeran svojim otačkim predajama počeo je obnovu vjerskog života. I odmah se sukobio s liberalno–kapitalističkom strujom kojoj je bio više do ubiranja parkirne najamnine nego do izgradnje nove sinagoge. Kako obično u takvim slučajevima biva, pametniji pušta. Rabin je sa svojim istomišljenicima (vjernicima) osnovao novu zajednicu i, u od grada Zagreba dobivenim prostorima, uredio prostor nove sinagoge.

Kao čovjek, kršćanin i svećenik radujem se tom za hrvatsku domovinu važnom događaju, jer vjerujem da država i njeni stanovnici koji poštuju Abrahamovo i Mojsijevo potomstvo dobivaju Božji blagoslov. To želim svom narodu, domovini, ali i dragom židovskom narodu od kojega dobismo Bibliju, svog spasitelja Isusa Krista (usput budi rečeno, nisu Isusa osudili i raspeli Židovi nego rimska okupaciona politička i vojna vlast), Presvetu Bogorodicu i prve apostole. Ne daj Bože da se više dogode progoni Isusovih sunarodnjaka na ovim prostorima.

Šalom! Baruh Pesah!

Arhiva 2008

2024

2023

2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2007

2006

2005

2004

2003

2002