Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

Na primjeru zapadnoeuropskog iskustva valja i nama obnoviti stare objekte

Staro, ali i vrijedno

Za početak jedna usputna disgresija. U budućnosti, kada će neki marljivi kroničar listati stare brojeve Glasnika, također marljivog kroničara ovog vremena i prostora, i uspoređivati ga s ostalim društvenim događajima u Hrvatskoj, zabilježit će da su ove novine izlazile u trenutku kad je sadašnji osnovni energent - nafta u razmaku dva tjedna, kako izlazi ova publikacija, rastao nominalno od tri do pet posto, a u stvari daleko više. O posljedicama mangupiranja svjetskih naftnih mešetara neka bilježe drugi.

Zahvaljujući Udruzi za razvoj i boljitak sela župe Grabar nedavno je u obnovljenoj nekadašnjoj školskoj zgradi, a sadašnjim župskim prostorijama u Grabru, selo Golubići, održano prvo predavanje o očuvanju i obnovi ruralne brdsko-planinske arhitekture. Vrijedne djelatnice Ministarstva kulture iz Regionalnog zavoda za zaštitu kulturne baštine potrudile su se i žrtvovale dio svog dragocjenog slobodnog vremena kako bi lokalno stanovništvo na području Žumberka educirale o nekoliko bitnih stavari koje se tiču vrijednosti stare arhitekture, njezinoj obnovi i, što je najvažnije, ponovnom stavljanju u funkciju kvalitetnijeg života, ali i turističkog gospodarenja. Ovo predavanje smatram iznimno važnim, jer su gospođe konzervatori i arhitekti pokušali objasniti kako je specifičnost ovdašnje arhitekture (obiteljske kuće, gospodarske zgrade) pravi arhitektonski biser kontinentalne gradnje. Time se željelo razbiti dosadašnje mišljenje, poticano urbanim rasizmom, da stara seoska arhitektura nema nikakve vrijednosti i da ju što prije treba zamijeniti građanskom arhitekturom.

Takvim razmišljanjem mnogi vrijedni objekti nepovratno su uništeni. Na primjeru zapadnoeuropskog iskustva valja i nama obnoviti stare objekte. Divni primjeri iz Austrije, Bavarske, pa i susjedne Slovenije, pokazuju nam da je nekadašnji način gradnje, ali i života, bio daleko humaniji i smisleniji od sadašnjeg načina gradnje i stanovanja. Mnogi su se našli zatečeni ovakvim razmišljanjem ozbiljnih i stručnih osoba. Ali, što učiniti da se taj višedesetljetni destruktivni način ukloni? Svakako treba naći zajednički jezik gruntovnih vlasnika takvih objekata, zaštitarske struke i različitih novčanih fondova koji postoje u raznim državnim, županijskim i gradskim institucijama. Postoji ozbiljan problem kako uskladiti i realizirati želje i mogućnosti ovog hvalevrijednog pothvata. Predstavnica lokalne samouprave koja je prisustvovala ovom skupu, a radi u Poduzetničkom centru Samobor, ponudila je svoju stručnu pomoć kod pisanja birokratski vrlo kompliciranih programa i kod traženja mogućnosti upućivanja zahtjeva za financijskim sredstvima.

Vrijednost ovog skupa vidi se i u tome što su se, konačno, institucije primaknule ljudima, a ne kao što je još uvijek prisutno razmišljanje kako se moraju ljudi pomicati prema birokratiziranim, nedodirljivim, inertnim, bezidejnim i bahatim činovnicima koji na svojim stolovima svakodnevno prebacuju papire, a vrlo malo konkretno čine za boljitak naroda i države. Bilo bi poželjno da se i druge institucije ugledaju u taj lijepi i poticajni primjer. To se posebno odnosi na razne savjetodavne institucije, jer o javnoj ustanovi Parka prirode bolje da se i ne govori.

Stara i funkcionalna arhitektura, proizvodnja hrane i očuvanje životnog prostora će, u vrijeme sveopćeg pomanjkanja svih vrsta energenata i gladi koja čovječanstvu kuca na vrata (prema alarmantnim upozorenjima futurista, ne katastrofičara), opet dobiti na vrijednosti i značaju.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)