Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

Crkva nije samo ljudska institucija, nego i božanska, vođena Duhom Svetim unutar Crkve

Da svi budu jedno

Unutar kršćanskih crkava posljednjih desetljeća krajem mjeseca siječnja održava se Molitvena osmina za jedinstvo kršćana. Svakom dobronamjernom i istinskom kršćaninu moralo bi itekako biti stalo da se u svakodnevnom vjerničkom životu ostvaruje Isusova želja: "Da svi budu jedno". Gospodin, kao poznavatelj dubine svake čovjekove duše predvidio je da će među njegove učenike ući "Vukovi u ovčjim kožusima" koji će na ovaj ili onaj način, iz ovih ili onih razloga, razgoniti Isusove sljedbenike.

Kroz dvomilenijsku povijesnu distancu možemo vidjeti da je tih vukova, koji su donijeli jako puno tragičnih i štetnih podjela i razdora pa i krvavih razračunavanja među Kristovim učenicima, bilo veliko mnoštvo. Ali, kako Crkva nije samo ljudska institucija nego i božanska, vođena Duhom Svetim, unutar Crkve uvijek je bilo milosnih ljudi koji su svojim živim svjedočenjem čuvali pravovjernost istinske vjere i uspjeli pobjeđivati ovozemaljske interese različitih grupacija koje su na ovaj ili onaj način željele nametnuti svoje okove.

Već od najranijih vremena prve crkve imamo u liturgijskim obrascima naglašen oblik molitve za jedinstvo svih Crkava. Crkva nikad nije bila uniformirana u svojoj izričajnosti i uvažavala je kulturološko–misaona naslijeđa postojećih društvenih sredina u koje se inkorporirala, ali je strogo pazila da se unutar sržnih sadržaja izričaja vjere ne uvuku neki od tada prevladavajućih religiozno-poganskih običaja. Kroz održavanje prvih sedam crkvenih sabora uspjela se definirati pravovjerna nauka o Bogu, Kristu i Crkvi. Bilo je to providonosno, jer u vremenima koja su slijedila došli su problemi s kojima se Crkva morala suočiti kada su vladari ovoga svijeta u podijeljenom, nekad moćnom, Rimskom carstvu s velikim žarom željeli uzeti Crkvu za svoju sluškinju nudeći Kristovim učenicima ne male zemaljske privilegije. Kako novac i vlast uvijek izazovno i kvarno djeluju na ljude posljedice su bile tragične i dugovječne, čak do današnjih dana.

Duh božji na čudnovati način progovorio je u naše vrijeme kroz bogobojazne ljude da se zamisle nad tragičnom činjenicom podijeljenih Kristovih učenika, da se konačno okrenu sami sebi i očiste svoje redove od grabežljivih vukova koji zbog svojih sebičnih interesa nanose veliku štetu Božjem naumu. Zato je počeo proces čišćenja pamćenja, javno priznanje crkvenih grijeha, jednom riječju, kako bi rekli donedavni revolucionari: "Čišćenje mangupa u svojim redovima". Budući je Crkva ontološka kategorija, taj mučni i dugoročni proces ne može se uspješno provesti bez molitve.

Tom traženju izgubljenog jedinstva svakako će morati biti nadodano i širenje intelektualnog znanja o svojoj vjeri i vjerovanju onih drugih, a to znači da treba izaći iz uskogrudnih i obranaških rovova. Sve što je na tom planu na ovim prostorima do sada učinjeno daje nam nade da će Kristova Crkva iz svih svojih tjeskoba izaći pročišćena, a time i ojačana da zasvijetli ovom svijetu u svojoj pravoj veličini kao svijetli znak ovog moralno posrnulog svijeta.

Arhiva 2008

2024

2023

2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2007

2006

2005

2004

2003

2002