Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

Ateizirani katolici nikada nisu dubinski razumjeli funkcioniranje Crkve

Ustupci Crkve za sitne pare

Mic po mic i stvari se u našoj svakodnevnici sve više razotkrivaju i izlaze na vidjelo na relaciji crkvenog i društvenog (su)života. Ono što je mnogima ne tako davno izgledalo tako idilično polako pokazuje da je to bio samo privid. Neke od elementarnih nacionalnih i društvenih ciljeva između crkvene hijerarhije i vladajuće stranke iz demokratskih promjena, odavno su zamijenila velikoj većini stanovništva ove države prikrivena neslaganja i sukobljavanja.

Ateizirani katolici, koji su devedesetih godina prošlog stoljeća isplivali na političku površinu, nikada si nisu dali truda i dubinski pokušali razumjeti funkcioniranje Crkve kao Božanske i ljudske institucije. Izričaji pojedinih crkvenih ljudi iz onog vremena, izrečeni s iskrenim nakanama za dobro države i naroda, shvaćeni su kao podrška raznim marifetlucima novokomponirane političke bulumente. Triježnjenje i distanciranje vodećih crkvenih ljudi bilo je tiho i neprimjetno. Ali, drski politički bleferi zaigrali su na kartu dodvoravanja sitnim ustupcima i novčanim prilozima niže rangiranim crkvenim službenicima. Kako ništa kod takvih manipulatora nije besplatno, traženi su ustupci i podrška i onda kada nije bilo ni najmanjeg razloga da se tim drskim bleferima bez pokrića povjeri i najmanja doza povjerenja. Tihi sukobi tinjali su, da bi eskalirali od vremena do vremena. Manipulatori u javnim medijima, kad god je bilo u interesu njihovih vlasnika, svaki sukob koji bi mogao naškoditi gazdama vrlo vješto su stišavali.

Dani oko proslave Dana državnosti ove godine pokazali su da se vodeći ljudi iz vrha Crkve u Hrvata (barem hrabriji) neće dati manipulirati. Normalno da je kod vodećih političara došlo do konsternacije. Kako je to moguće da vodeći ljudi Crkve imaju hrabrosti govoriti protiv ponižavajućeg podaničkog mentaliteta nekim bezveznim europskim birokratima? Zašto Crkva otvoreno ustaje protiv pojedinih zakona koji su u srži anticivilizacijski (ali su, od nekih manjinskih grupacija, preko pojedinaca u Vladi umreženih u mutno društvo, uspješno nametnuti) i velikoj većini građana ove države potpuno strani i neprihvatljivi? Zašto Crkva šuteći ne otklima na sve to, kad su oni, kao vlastodršci, lani pred izbore tako izdašno darivali pojedine crkvene institucije ne bi li se preko darova umilili dijelu birača?

Za mentalno i duhovno zdravlje Crkve bilo bi korisno da se ne dopusti, slikovito govoreći, ulazak politike i stranki u sakristiju. Bivši vlastodršci su govorili da je mjesto Crkve u sakristiji, a njihovo u javnosti. Sada je postalo obratno - htjeli bi Crkvu istjerati u javne institucije i politiku, a politiku u sakristiju, kako bi političari državom upravljali "iz sakristije". Kad god se događalo da je politika ušla "u sakristije", a Crkva u političku arenu, jednima i drugima loše se pisalo.

Nadamo se da će se i jedni i drugi na vrijeme vratiti u svoje pozicije i korektno obavljati svoje poslanje na dobrobit svakog čovjeka.

Arhiva 2008

2024

2023

2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2007

2006

2005

2004

2003

2002