Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

Što nam svima znače svetački i biblijski likovi sv. Ane i sv. Joakima?

Iz vremena djedova i baka

Uz spomendan i blagdan sv. Ane budimo muški emancipirani pa spomenimo i svetog Joakima.

U gradu Samoboru i njegovoj široj okolici osjeća se svečarsko raspoloženje. Odvajkada na ovom području svetkovina miljenice Božje, svete Ane, sredinom ljeta u pobožnom puku imala je posebnu važnost. Zašto ne u ovim svečarskim danima spomenuti da je u hrvatskoj filmskoj povijesti svetkovanje sv. Ane u Samoboru u filmu Tko pjeva zlo ne misli ušlo u antologiju hrvatske kinematografije.

Između dva svjetska rata radničko - ljevičarske političke snage iskoristile su Aninovo proštenje za formiranje hrvatski orijentiranih opcija pred naletom jugoslavenskih unitarističkih junoša.

Svakako nam valja postaviti u ovim svečarskim danima pitanje (ali ne samo na ove dane), kada se velike množice bogobojaznog naroda okupljaju u "tom predivnom samoborskom kraju kraj kapele svete Ane" (kako bi pjevao naš dragi Marko Vukasović u svojoj antologijskoj pjesmi Kraj kapele svete Ane), što nam svima znače svetački i biblijski likovi sv. Ane i sv. Joakima. Da bismo lakše razumjeli važnost tih osoba i njihovo štovanje u vjerničkom mnoštvu, valja nam se vratiti u nedavnu društveno - sociološku prošlost.

Velik dio naroda živio je na selu i bavio se zemljoradnjom, gdje je bio uobičajen način obiteljskog života u nekoliko generacija pod istim krovom. U tom načinu života svaka generacija imala je svoje zaduženje. Znalo se što rade djeca, što roditelji, što djedovi i bake. Uz redovite poslove koji su se radili, na najstariju generaciju ukućana, a to većinom bijahu baka i djed, spadala je briga za one najmlađe. Budući da u nekadašnje vrijeme nije bilo, zbog tehnoloških napredaka, tolikog generacijskog jaza, usmenom tradicijom prenošene su vrijednosti svakodnevnice s djeda i bake na unučad. Pobožan narod si je u tim vremenima uzeo za svetačke uzore upravo najidealnije likove u osobama svete Ane i svetog Joakima.

Pred naletom novih vremena, s novim načinom života, vjekovni način života, u većini slučajeva tradicionalni obiteljski ruralni način života, se raspao. Uloge djedova i baka preuzeli su vrtići i jaslice. Roditelji, a često puta i djedovi i bake, zarađuju svakodnevni kruh u poduzećima, dok se djeca povjeravaju na brigu predškolskih institucija. U tim odgojnim i obrazovnim ustanovama rade požrtvovne osobe pune ljubavi i nježnosti za najmlađi i najnježniji naraštaj. Zato bi bilo dostojno i pravedno uz blagdan svete Ane i svetog Joakima sjetiti se tih divnih osoba kojima je povjerena odgovorna briga.

Kao što se nekad u najstarijem naraštaju utjecalo u zagovor svetom Joakimu i Ani u današnje vrijeme morali bi svi mi, koji smo na ovaj ili onaj način vezani uz djecu, uteći zagovoru nebeskih miljenika, da im oni podare snage, ljubavi, strpljivosti i požrtvovnosti u tako odgovornom poslanju i brizi za odgoj mladog naraštaja. Ako netko nije vjernik, neka barem ovih dana s ljudskom zahvalnošću tim dragim osobama kaže toplo "hvala". Svakako da u tu kategoriju ljudi koji se brinu za mlade uzraste spadaju i naši dragi i požrtvovni odgojitelji u školama. Obzirom da traju dani ljetnog školskog odmora, teško da će se netko od djece i roditelja sjetiti našim dragim učiteljima i profesorima uz blagdan sv. Ane i Joakima reći "hvala". Uzimam si slobodu kazati im hvala i moliti nebeski zagovor jedinstvenih i nezaboravnih odgojitelja sv. Ane i sv. Jokima, koji svojim primjerom odgojiše naš najveći vjernički uzor - svoju kćerku, a našu majku, Presvetu Bogorodicu Mirjam - Mariju.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)