Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA
Jesu li žene doista izjednačene s muškarcima?
Zakoni su lijepo napisani, stvarnost je drugačija
U povodu Međunarodnog dana žena, koji je obilježen prije tjedan dana, još uvijek se postavlja pitanje ravnopravnosti žene i muškarca.
Poznata nam je činjenica da je kroz povijest žena gotovo redovito bila u podređenom položaju u odnosu na muškarca. To se ogledalo u različitim područjima obiteljskog i društvenog života. U mnogim razvijenim demokratskim državama žene nisu imale pravo glasa, tako reći do nedavno. Osim ovog formalnog pokazatelja jednakosti žena u pogledu izbornog prava, i dalje postoji nejednakost u zastupljenosti žena u svim strukturama političkog života. Nejednakost je još uvijek prisutna i u pogledu mogućnosti zapošljavanja, u visini plaće za isti posao i za istu razinu obrazovanja, u poslovnom napredovanju, u dodatnoj edukaciji kroz rad, te u još brojnim drugim prilikama.
U Hrvatskoj je zakonodavni okvir jednakosti muškarca i žene posve jasan. U temeljnim odredbama Ustava RH ističu se sloboda, jednakost i ravnopravnost spolova. Iz ove odredbe proizašao je i Zakon o ravnopravnosti spolova kao temeljne vrednote ustavnog poretka RH, a njime se definira i uređuje način zaštite od diskriminacije na temelju spola i stvaranje jednakih mogućnosti za žene i muškarce. Ravnopravnost spolova znači da su žene i muškarci jednako prisutni u svim područjima javnog i privatnog života, da imaju jednak status, jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava, kao i jednaku korist od ostvarenih rezultata.
Zakon pojašnjava pojam spolne diskriminacije. Diskriminacija na temelju spola označava svaku razliku, isključenje ili ograničenje učinjeno na osnovi spola kojemu je posljedica ili svrha ugrožavanje ili onemogućavanje priznanja, uživanja ili korištenja ljudskih prava i osnovnih sloboda u političkom, gospodarskom, društvenom, kulturnom, građanskom ili drugom području na osnovi ravnopravnosti muškaraca i žena, obrazovnom, ekonomskom, socijalnom, kulturnom, građanskom i svakom drugom području života.
Oblicima diskriminacije smatraju se uznemiravanje i spolno uznemiravanje. Uznemiravanje je svako neželjeno ponašanje uvjetovano spolom osobe, koje ima za cilj ili koje stvarno predstavlja povredu osobnog dostojanstva i koje stvara neugodno, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Spolno uznemiravanje je svako neželjeno verbalno, neverbalno ili fizičko ponašanje spolne naravi.
Diskriminacija na području zapošljavanja i rada zabranjena je u javnom i privatnom sektoru, uključujući državna tijela. To se odnosi na uvjete za zapošljavanje, samozapošljavanje ili obavljanje zanimanja, uključujući kriterije i uvjete za izbor kandidata za radna mjesta, u bilo kojoj grani djelatnosti i na svim razinama profesionalne hijerarhije. Zabranjena je diskriminacija u napredovanju na poslu, pristup školovanju, stručnom usavršavanju i osposobljavanju, dokvalifikaciji i prekvalifikaciji. U Zakonu se osobito naglašava pravo na jednakost plaća za jednaki rad i rad jednake vrijednosti. Tu je i osiguravanje jednakog pristupa obrazovanju na svim razinama.
Što se tiče političkog života i ovdje vrijedi načelo ravnopravnosti spolova i podjednakoj zastupljenosti žena i muškaraca na izbornim listama. Dana je uloga medijima da kroz programske sadržaje promiču svijest o ravnopravnosti muškaraca i žena. Stoga je zabranjeno prikazivati bilo koji spol na uvredljiv, omalovažavajući ili ponižavajući način. I, napokon, svi statistički podaci koji se prikupljaju i obrađuju u tijelima državne vlasti, tijelima jedinica lokalne i područne samouprave, moraju biti iskazani po spolu.
Kako bi se osigurala provedba zakona o tome vode brigu Ured za ravnopravnost spolova, pravobraniteljica za zaštitu spolova, koordinatori u tijelima državne i povjerenstva za ravnopravnost spolova (u jedinicama lokalne samouprave).
Bez obzira na jasna zakonodavna rješenja u Hrvatskoj, ipak smo svjedoci da i nadalje žene nisu ravnopravne u mnogim područjima društvenog života. Osobito je to izraženo u plaćama za istu razinu obrazovanja i isti posao, u mogućnosti poslovnog i društvenog napredovanja i ograničenjima koja se neformalno nameću kod želje za rađanjem djece. Ovo posljednje, uz migracijske trendove radno sposobnog stanovništva, utječe na populacijska kretanja koja su izrazito negativna. Ako se ovako nastavi, budućnost naše domovine nije svijetla.
Ostaje nam jedino da se tješimo riječima Petrice Kerempuha: "Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu."
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)