Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Zvjezdan Linia
DUHOVNI STUPAC

Drago nam je kad ljudi prepoznaju naše vrijednosti

Ono što nisam

U mnogim situacijama pozvani smo predstaviti se. Od nas se traže osnovni podaci. Međutim, češće to nije dosta, budući da u različitim uvjetima treba reći i nešto više o sebi. Obično tada govorimo o tome što jesmo, što smo studirali, što smo u životu postigli, ono što smo stekli, te o tome kakve naslove i diplome nosimo. To spada na našu društvenu reklamu i neophodno je ako se želimo negdje potvrditi, zaposliti. Želimo time steći poštovanje kod ljudi oko nas i potaknuti ih da nas cijene u odnosu na sve ono u čemu mi mislimo da vrijedimo. Stalo nam je do potvrde života i osjetljivi smo na to kako nas okolina prima i prosuđuje. Vjerujem da smo često puta primijetili kod drugih da im nije pravo ako ih nismo oslovili kako treba, s punim naslovom i s poštovanjem za njihove stečene kvalifikacije. Priznali sebi to ili ne, slično se i mi osjećamo kada nas netko oslovljava. Drago nam je ako osjećamo da pritom ljudi poznaju naše kvalifikacije i vrijednosti.

Mnogo puta, međutim, smo u napasti da neke podatke o sebi izgladimo ili preuveličamo. Nije, naime, sve baš onako blistavo kako to ljudima serviramo, kako to stoji na našim vizit-kartama, kako se to prema van reklamira. Poznato nam je da je to izvor ljudskih razočaranja. Predstavimo se, naime, u jednom svjetlu, a kroz određeno vrijeme ljudi nas prepoznaju u istini. Teško je u takvim trenucima razočaranja biti uvijek spreman prihvatiti drugoga u njegovoj istini. Obično mislimo da smo prevareni i odbacujemo one koji su nas na taj način izigrali. Međutim, s bolom u duši moramo priznati da na sličan način i mi često zavaravamo ljude oko sebe i da češće možemo očekivati izraze njihova razočaranja, jer ne ispunjavamo njihova očekivanja koja su gradili na našoj reklami.

U Novom zavjetu imamo jedan divan primjer koji bismo katkada mogli slijediti. U Došašću nam on češće progovara u čitanjima kod svetih misa. Riječ je o svetom Ivanu Krstitelju. Bio je popularan propovjednik. Govorio je jasno i bez uvijanja. Znao je pogoditi u srce. Pokrenuo je oko sebe mnogo svijeta. Ljudi su ga rado slušali i mnogi su ga iskreno poslušali. To je potaklo nositelje javnog mnijenja njegova vremena da se zapitaju o tome tko je zapravo taj čovjek. Poslali su mu delegaciju da ga upitaju nije li možda on onaj koji treba doći, tj. nije li možda Mesija, Krist.

Ivan se ne skriva iza neke reklame koju eventualno narod iščekuje. On odgovara jasno: "Nisam Krist"! Na pitanje nije li možda prorok Jeremija ili Ilija ili neki drugi od proroka, Ivan Krstitelj opet jasno priznaje: "Nisam". Ivan se legitimira potpuno jasno. On se ne predstavlja kao da je neka veličina ili pod plaštem autoriteta nekog velikog proroka. On jasno govori, da nikoga ne zavede, da nije onaj što su ga Židovi iščekivali. Ivan to nije. Preko onoga što nije Ivan zapravo najviše govori o sebi. To je na neki način temeljni podatak o njemu. Pozitivno će to Ivan prereći da je samo "glas u pustinji koji onome koji jest pripravlja put"!

Sav Ivanov život, njegova osoba, ima smisla samo u odnosu na onog jedinstvenog koji jest, u odnosu na Isusa. Ivan živi i postoji, govori i djeluje samo radi Isusa i po njemu. Njegov život ne bi imao smisla; njega ne bi bilo bez tog egzistencijalnog odnosa prema Isusu. Ivan na svoj način zapravo ponavlja ono što je davno u Starom zavjetu rečeno o Bogu. Bog se, naime, predstavio na jedinstven način. Zatražen od Mojsija ispred gorućeg grma da mu Bog kaže svoje ime, čuo je Mojsije riječi: "Ja sam onaj koji jesam!", što se u trećem licu izriče "onaj koji jest", a to se hebrejski kaže "Jahve". Bog je jedini onaj koji u punom smislu riječi jest, koji je oduvijek, koji je punina života i koji postoji iz sebe samoga. Sve što postoji duguje svoj bitak Božjoj stvarateljskoj ljubavi. Sve stvoreno postoji po Bogu. Bez odnosa na Boga ništa ne postoji, ničega ne bi bilo. To osjeća i Ivan. Bez odnosa na Isusa, Bogočovjeka, on ne bi imao razloga postojati.

I mi živimo. Međutim, skrivamo li se možda iza neke svoje umišljene veličine ili smo spremni prepoznati se u svjetlu Božje stvarateljske ljubavi? Jer, i nas je Bog želio i dozvao u život. Tajna života je njegov dar. To znači da ne živim po sebi, da nije temelj mog života ono što sam stekao ili postigao, ili ono što mislim da jesam, nego da je u korijenu svega Bog. Ja jesam samo po onome koji je punina života i bitka. Nisam sam od sebe, ne mogu se održati sam po sebi, nego sam dijete Božje, u neizrecivoj ovisnosti ljubavi o onome koji me je stvorio. Nisam božanstvo, nisam svetac, nisam savršen, ali sam nešto neizrecivo više: ljubljeno Božje dijete.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)