Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Zvjezdan Linia
DUHOVNI STUPAC

O znakovima, obredima, gestama, riječima...

Ljepota obreda

Čovjek je biće koje voli obrede, ceremonije. Čovjek je osjetljiv na ljepotu, sklad, igru i ritam. Sve to oplemenjuje i obogaćuje život pojedinca i zajednice. Svi imamo potrebu za jelom, ali nam je nekako ljepše za stolom pokrivenim lijepim stolnjakom. Još je ljepše ako je na stolu cvijet ili možda zapaljena svijeća. Tada je to već gozba, svečano blagovanje. Ljudi mogu piti bez ikakvih nepotrebnih gesta, ali mnogi ipak u društvu vole podići čašu, pogledati se u oči, neki se pritom i kucaju čašama i osjećaju da je to onda radosno zajedništvo i produbljeno prijateljstvo. Tada se ne pije samo iz neke biološke potrebe za pićem, jer smo žedni, nego i iz potrebe komunikacije u radosti i ljubavi. Kad želimo nekoga obradovati kupujemo mu neki dar. Ipak, i predavanje tog dara nije čista fizička gesta, nego ga ovijamo omotom i sve činimo da to nekako ljepše i svečanije izgleda.

U svakom pozdravu ima gesta i svaki susret pretvaramo u obred. Osmijeh, naklon glave, pružanje ruke, sve su to obredi u našoj ljudskoj komunikaciji i sve to nas obogaćuje, a često i usrećuje. Preko takvih gesta i obreda kao da prodiremo u nutrinu drugoga, kao da nam dotična osoba otkriva tajne svoga srca, daruje nam ljubav. Mi to ne možemo vidjeti svojim očima, ali preko ovakvih znakova pažnje postaje nam jasnije.

Nije čudno da je i Isus volio geste i po njima govorio. Posebno je rukama govorio puno. Polagao je ruke na djecu i blagoslivljao ih. Pružao je ruke i doticao rukama bolesnike i njima je bilo dobro. Za stolom je rado lomio kruh i time na neki način sa svojima dijelio tajnu vlastitog života, ono nevidljivo: ljubav svoga srca, snagu božanskog spasenja. Ipak su ljudi postepeno zaključivali po svemu što su na Isusu vidjeli da je Bog pohodio svoj narod.

I danas nam se Isus na jednak način daje: po znakovima, obredima, gestama, riječima. Tako prepoznajemo da je Isus među nama po znaku križa, po polaganju ruku, po lomljenju kruha, po pružanju mira. A sve to činimo u našim crkvama, u sakramentima i u obredima. I tu se ponavlja ritam koji odražava ljepotu i blizinu, geste koje govore o ljubavi koja je trajno među nama prisutna. Prepoznajemo kruh kao najosnovniju hranu za život, a u isto vrijeme i kao znak svakodnevne ljubavi Božje kojom se on za nas brine. Otkrivamo kako se i nama neprestano daje i obasiplje nas ljubavlju, ali po prisutnosti ljudi koje oko sebe vidimo. Želi da u svakom susretu vidimo dublje i zagledamo se u istinu pravog života. Za sve to su nam potrebni obredi, svete mise, tijelovske procesije, sakramenti, vjenčanja i druge svečanosti koje zaodijevaju život u ljubav i otimaju nas svakom besmislu i žalosti.

Kad bismo se vratili ljepoti i svečanosti obiteljskog stola, sigurno bismo bolje shvatili i tajnu ljubavi Kristove za stolom euharistije na koji smo pozvani kao vjernici na dan Gospodnji. Obredi nam tako postaju dragocjeni govor koji nas zbližava međusobno i koji nas zbližava s Bogom.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)