Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Zvjezdan Linia
DUHOVNI STUPAC

Ekologija pisane riječi

Onakvi smo kako pišemo

U borbi za idejama koje su vlastite ekološkim željama mnogih ljudi po cijelom svijetu Isus nas zove da najprije očistimo ono što zaista ovisi samo o nama. To je naša vlastita nutrina. Ona može biti čista ili nečista. Ona može biti zaražena krivim i ružnim mislima o sebi i drugima oko nas. Ako su misli ružne, njima možemo onečišćavati ljude i svijet u kojem živimo. To su misli koje ne služe ljubavi, porivi koji izlaze iz ranjenog srca koje ne prašta. Ako se to nama desi, onda smo i mi zagađivači svoje okoline, one duhovne, one koja je daleko važnija od drugih dimenzija naše brige za okoliš, jer o ovoj unutarnjoj sve drugo ovisi.

U toj borbi za čistim okolišem, u kojoj će istina biti jasna, u kojoj će se blistati krepost, u kojoj će ljubav vladati, u mnogočemu mogu poslužiti i naša dopisivanja, naše SMS poruke, naši dnevnici, tjednici, glasnici. To nisu nikad dorađeni uradci nego misli sročene u rečenice, poruke i članke i ponuđene čitateljima na prosudbu i na znanje. Ipak, takvi sadržaji imaju utjecaja na ljude i njihov način mišljenja i ponašanja. Zato je svaka pisana riječ, a onda i svaki tiskani medij vrlo važan za oblikovanje javnog mnijenja i za ponašanje ljudi. Poznato je, doduše, kako ljudi imaju površno mišljenje o novinama i drugim tiskovinama. Uvijek iznova sami sebe uvjeravaju da ne valja sve vjerovati što novine donose. Ipak, imam osjećaj da se tu događa nešto što je prisutno u razmišljanju jednog mog starijeg kolege. Kad su mu mlađi kolege u njegovoj starosti govorili kako je pametan i kako dobro izgleda za svoje godine, on je realistički odgovarao: "Znam da lažete, ali ponovite mi to još jednom, jer lijepo je slušati"! Kao da je to tako nekako i u stavu običnog čovjeka prema novinama. Čovjek ipak u njima nalazi i ono što želi pročitati, kritiku koju sam ne zna reći ili opravdati, crnu kroniku koja ga golica. Znamo da je mnogo toga nedorađeno, ali ipak, preleti se, pročita i nešto ostane. Da li istinito ili opet površno na način tzv. "žutog tiska", samo Bog zna.

Silno cijenim sve marljive radnike koji se još uvijek bore oko pisane riječi. U ovo današnje vrijeme kao da je to već posao koji pripada prošlosti, a ipak osjećam da je takva pisana riječ jako prisutna i da čovjek bez nje ne može zamisliti svoj život. Isto često pozivam ljude dobre volje da napišu poruku ohrabrenja i blagoslova svojim bližnjima. Znam kako im to može mnogo značiti. I sam sam iznenađen radošću i zahvaljivanjem onih kojima sam stigao napisati pismo, poslati poruku. Kako je malo potrebno da u srce ljudsko uđe radost i optimizam.

Bilo bi dobro da se u međusobnim pisanim i sličnim komunikacijama ponašamo tako da nastojimo nikoga ne povrijediti, odnosno da drugima poslužimo na dobro, da bdijemo nad svojim pisanim riječima, nad porukama i njezinim sadržajima. Važno se pritom služiti pozitivnim vrijednostima života. A valja izbjegavati sve ono čime može čovjek drugome zagorčiti život, oduzeti iskrenu radost. Čistoća takvih pisanih riječi i poruka služit će istini i ljubavi. Riječ nas Božja upozorava da je istina potpuna i životno važna tek ako je prožeta ljubavlju, ako je u službi ljubavi. Sveti Pavao u svojim poslanicama upozorava vjernike svog vremena, ali to se tiče i nas danas: "Istinujte u ljubavi"!

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)