Zvjezdan Linia
DUHOVNI STUPAC

Osnovno pravilo vjere: "Blaženi oni koji ne vidješe, a vjeruju"

To je njegov mir!

Osnovno pravilo vjere je: "Blaženi oni koji ne vidješe, a vjeruju"! U razgovoru sa svojim učenicima na Posljednjoj večeri Isus tvrdi da se njegovi trebaju radovati što odlazi. Isus odlazi od svojih. Najprije u drami svoje muke i smrti kad je otet iz njihove sredine. Međutim, i po tom odlasku u iskustvo smrti, po tom najdubljem poniženju, mi upoznajemo puninu Božjeg oproštenja i dubinu njegove neizrecive ljubavi. Taj odlazak Isusov je neizrecivo otkriće koje će značiti svjetlo i snagu Crkvi i svim vjernicima za sva vremena. A isti taj odlazak znači i čas kad Isus više neće biti među svojima na vidljiv način. Od ovog časa ljudi će tražiti Boga. Stajat ćemo uvijek pred tajnom nevidljivog Boga. A ipak, radost na koju upozorava Isus govori da se u ovom času radi o njegovoj još intenzivnijoj blizini.

U tu blizinu uputit će nas Duh Sveti. Duh Sveti nije nadomjestak za Isusa. Ne, on nam jednostavno otkriva tajnu Isusove prisutnosti. U Duhu i po Duhu prepoznajemo najprije Isusa u najobičnijim znakovima kojima dajemo dušu. To su sakramentalni znakovi. Prepoznali su ih oni koji su Isusa poznavali i koji će ga otkriti za sebe i za sve nas: u daru krštenja i pranja vodom, u mazanju krizmom i polaganju ruku, u običnom kruhu i vinu, u ljudskoj blizini i molitvi, u izrazima ljubavi i predanja. Tu će nam Isusovu blizinu na neizreciv način otkrivati Duh Sveti u tajni čovjeka i osoba, u znaku bližnjega. Možda je u ovom posljednjem znaku Isus najprisutniji, neizrecivo prisutan, a u isto vrijeme to je jedinstveni znak kojim kršćanstvo postaje religijom iznad svih ljudskih običaja i tradicija. Pravilo života postat će i pravilo vjere: ljubav prema bližnjemu! Jer, Isus će govoriti: "Što ste učinili jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili! Što niste učinili jednome od ove moje najmanje braće, ni meni niste učinili"! (Mt 25,40.45). Upravo Duh Sveti će neprestano podsjećati sve Isusove učenike na tu jedinstvenu prisutnost. On će nam otkrivati kako je Isus silno blizu i kako ga ne smijemo udaljavati od sebe. Djela će ljubavi po tome postajati sve više i više ispovijesti vjere, svjedočanstva za Isusa. Sam će Isus na to upozoriti: "Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge". (Iv 13,35).

To je temelj i Isusova dara, Isusova mira. To više nije mir što ga svijet može dati. Nije mir kako ga svijet zamišlja. Ovaj se mir zasniva jednostavno na osobi Isusa Krista, na vjeri u njega, na nasljedovanju njegova djela ljubavi. Isus je po tom neizrecivom daru svoga vlastitog života, po žrtvi na križu, čitavom svijetu zaslužio mir. On ima pravo taj mir darivati, dijeliti, otkrivati. I dok vjernici za vrijeme mise dijele taj Kristov mir, to znači da se srcem žele otvoriti Duhu Kristovu i shvatiti kako je to pozdrav koji obvezuje, koji obećava: "Spreman sam nešto učiniti za tebe komu pružam mir; spreman sam otkinuti nešto od svoga života radi ovog mira; spreman sam i umrijeti za tebe"! Sve je to govor Kristova križa, njegove ljubavi: to je njegov mir! Jer je uskrsnuo od mrtvih, onda je taj mir po njegovoj prisutnosti u Crkvi neprestano živi dar.

Arhiva 2011

2024

2023

2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2010

2009

2008

2007

2006

2005

2004

2003

2002