Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Zvjezdan Linia
DUHOVNI STUPAC

Kako se nositi s bolešću

Svi žele biti zdravi

Živimo u neprestanim mijenama. Određene promjene spadaju na rast i razvoj čovjeka. One su zdrave i proživljavamo ih radosno. To je jednostavno ritam života, zdravog i redovitog života svakog čovjeka. Međutim, u tom hodu vrlo često doživljavamo i određene poteškoće i smetnje. Imamo određene duševne osjetljivosti. Tijelo nije savršeno zdravo. Liječnici će uvijek imati posla. Bolnice i ambulante su mjesta gdje ćemo redovito zateći dosta ljudi. Čovjek želi biti zdrav, a zapravo je neprestano ugrožen bolešću. Nitko nije tako savršen i tako zaštićen da ne bi poznavao tajnu boli i bolesti. To postaje na određen način trajna skrivena ili očita prijetnja našem življenju.

Ako nas to prati, onda bi bilo neophodno potrebno i naučiti biti bolestan. Boreći se za kvalitetniji život svakako je potrebno time zahvatiti i onaj dio našeg življenja u kojem osjećamo bolest. Zapravo bismo trebali naučiti živjeti dok bolujemo. Događa se, naime, da u takvim trenucima, osobito ako je bolest izraženija, prestanemo računati vrijeme kao dio života i čekamo čas kada će nas netko proglasiti ozdravljenim, kako bismo se vratili u redoviti život. Međutim, sve je dio života. Šteta je prepustiti inerciji ili pasivnom čekanju bilo koji trenutak života. Jer, samo ono što smo svjesno živjeli u ljubavi i za ljubav otvara vrata vječnosti. Opasnost koja se javlja u bolesnim trenucima je u tome što zaboravljamo na druge, jer smo tjeskobnije zabavljeni sobom. Čak i druge želimo prisiliti da se intenzivnije s nama bave. O sebi i o svojoj bolesti govorimo i pokušavamo uvjeriti druge oko nas kako trebaju i oni o tome ozbiljno voditi računa. Često sami sebe žalimo do te mjere kao da ispada da je sada prestalo vrijeme življenja i nastupilo vrijeme bolovanja.

Isus je susretao bolesne. U svom zemaljskom životu mnogima je pomogao. Čudesno je ozdravljao ljude, bez obzira od koje bolesti bolovali. To je onda potaklo zajednicu njegovih učenika da otkriju u nakanama Isusovim i poziv na molitvu zajednice za zdravlje bolesnih. To je sakrament bolesničkog pomazanja. Međutim, kroz sve dublje shvaćanje Isusa otkrivamo kako Isus ne želi samo čudesno ozdravljati bolesne, već i osmisliti čovjeka u svim trenucima njegova života. Konačno, s Isusom na križu, tj. u njegovoj najdubljoj boli, mi smo spašeni. Po prihvaćenoj patnji Isus postaje Spasiteljem, ali isto tako i Učiteljem čovjeku u njegovoj patnji. Prema tome, Isus želi čovjeku i osmisliti patnju i bolest. Želi nas uvjeriti da patnja i bol nisu znak odbačenosti, Božjeg zaborava, već da mogu postati izvorom blagoslova. Patnja može čovjeka učiniti bogatijim i plemenitijim za izuzetno iskustvo istinskog života. Neka nikakva bolest ne umanji u nama iskrenu potrebu da budemo u ljubavi za druge. Dok sami bolujemo znajmo primijetiti pokraj sebe ili u svojoj sredini i one kojima je teško, možda još i teže nego nama u našoj boli i bolesti.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)