Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Zvjezdan Linia
DUHOVNI STUPAC

Vrijeme bdijenja

Između straha i radosti

S nedjeljom koja je pred nama počinje nova crkvena godina, vrijeme došašća. Pritom se misli na dolazak Mesije, na povijesnu činjenicu toga dolaska, koji se dogodio utjelovljenjem Sina Božjega u određenom vremenu u činu navještenja, odnosno rođenja Isusa Krista. Vrijeme došašća i danas na određen način zaključuje neizrecivu čežnju čovječanstva za puninom. Osim toga, u nazivu došašća uključen je još jedan sadržaj. Riječ je o ponovnom dolasku. Crkva oduvijek vjeruje da će Isus na vidljiv način doći ponovno pred sve narode svijeta i da će ga svi moći vidjeti. To će biti i završni čas povijesti spasenja, njezino dovršenje; ono se naziva "posljednjim stvarima" (grčki eshaton), a Isusove riječi i govori koji na to upućuju zovu se eshatološkim govorima, tj. o konačnim, posljednjim stvarima i vremenima. Sva je povijest, a i ovaj naš sadašnji čas, okrenuta prema tome drugom dolasku. To je razlog nove čežnje, jer je drugi dolazak u isto vrijeme i blaženi susret Crkve s njezinim zaručnikom Kristom. To je susret koji, budući da je povijest ispunjena, dovršena, više nikada neće biti stavljen u pitanje zbog ljudskih slabosti. Zato mu se Crkva silno raduje. U ovom liturgijskom vremenu u kojem se nalazimo, tj. na početku nove crkvene godine, o toj činjenici razmišljamo i tu nadu, koja se tiče svakog vjernika, učenika Kristova, snažno proživljavamo.

A vrijeme između ta dva dolaska evanđelje često prepoznaje kao vrijeme iščekivanja i bdijenja. No, ni to vrijeme nije lišeno iskustva susreta. S Isusom se susrećemo sakramentalno, stvarno, ali na području milosti, tj. putem vidljivih znakova. Ipak u nama ostaje čežnja za gledanjem, ne kao u ogledalu, nego licem u lice.

Taj izraz bdjenja ima dva prizvuka. Ispunjava strahom i nesigurnošću s jedne strane te milinom i radošću s druge strane. Zato su o tome i prispodobe dvojake. Isus nas upozorava na nesigurnost ovoga vremena. U iščekivanju drugog njegova dolaska ne smijemo se vladati kao gospodari i silnici, nego kao sluge koji sve primaju od svoga gospodara i stoga ga budno čekaju. Gospodar ima pravo doći nam u susret kada on to odluči, kada se njemu to učini prikladnim. Na nama je da budno čekamo, kako bismo ga dočekali na vratima spremni da ga uslužimo. Gospodar bi mogao iznenaditi! Neka se to ne dogodi na muku i sramotu onih koji čekaju, jer, ne budu li bdjeli, osjećat će kao da im je tat potkopao kuću i ugrozio imovinu.

Međutim, u punom smislu riječi ovo je bdijenje radosno iščekivanje konačnog susreta s onim koga se ljubi, susreta koji više nikada neće biti ugrožen odsutnošću ili rastankom. To je iščekivanje nalik onom kojim zaručnica čeka svoga zaručnika. To je iščekivanje srca koje ljubi, vjerno čekanje na ljubljeno biće, poput čekanja majke na povratak sina, žene na povratak njezina muža, poput iščekivanja prijatelja kojem se obojica raduju kao novom obogaćujućem susretu.

Tako Crkva čeka Krista. A Crkva smo mi, svatko od nas u našem osobnom rastu vjere i u zajednici koja se okuplja na svetu misu "iščekujući njegov slavni dolazak"!

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)