Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

U iščekivanju pada "Breganskog zida"

Sused ante portas

U Berlinu je svečano proslavljena 20. godišnjica pada Berlinskog zida. Veliku krhotinu tog zida dobili smo tog dana na dar u Zagrebu, kao vječni spomen na bezumlje jednoumlja. I podsjetnik da je toga dana pala granica dviju njemačkih država, a potom korak po korak i granice između europskih država. Ista klima, stvorena kao posljedica čina rušenja Berlinskog zida, djelovala je sasvim oprečno: u Europi su padale granice, a na ovim prostorima su nastajale. Od tad se više ne može jednostavno starim mostom preko rječice Bregane u nekad čuvenu gostionu Kalin. Treba se ići okolo naokolo. S putovnicom u Sloveniju. Premda hrvatsko-slovenska granična crta prolazi kroz samu gostionu, pa je na račun te činjenice vlasnik Joe Kalin svojedobno dobio telefonski priključak u samoborskoj centrali.

Godinama nestrpljivo iščekujem padanje tog "Breganskog zida", dan kada ću moći bezbrižno i bez bojazni od njihovog ili našeg stražara i plaćanja globe preći stari breganski most i navratiti Kalinu. Kada ćemo mi napokon dobiti naš breganski junction, u Saboru toliko spominjan "džankšn"? Što će reći prema Drvodelićevom englesko-hrvatskom rječniku između ostalog: spoj, spajanje, spojište, spojno mjesto. A kad će se dogoditi to effect a junction, to jest spajanje? Pritom mislim na spajanje s Europom. Kako nedavno reče gospodin Hannes Swoboda, trebalo bi to biti u siječnju 2012. godine. Kad već nije prije, daj Bože da bude tada.

A tko će tada biti predsjednik Republike Hrvatske, kojem će pripasti čast i slava da nas je uveo u Europu, odlučivat će birački puk krajem ove i najvjerojatnije početkom iduće godine. Po svemu sudeći, još uvijek u okolnostima da imamo više birača upisanih u biračkim spiskovima negoli registriranih stanovnika. Možda zbog i te okolnosti uvaženi prof.dr. Žarko Puhovski prognozira da će nam idući predsjednik biti naš vikend-sused sa Slavagore, Zmaj od Kamenitih vrata – gospodin Milan Bandić. Otrčao je po kišosnijegu u mraku studenog jutra na Zagrebačku goru, da bi se u kasno jesenje svitanje u sedam sati objavio svekolikom hrvatskom pučanstvu kao njegov spasitelj. Kao što reče, ni manje ni više već za idućih deset godina.

Ne želi više, kaže Milan Bandić samozadovoljno živjeti sa Zagrepčanima u blagostanju kakvo im je osigurao, već hoće dijeleći dobro i zlo s ostalim građanima priskrbiti im zagrebački životni standard. Pritom ima vrlo zanimljiv politički program kako će to ostvariti. Evo nekoliko isječaka njegovih izjava:

"To je moj program: …Ja želim raditi kao konj za Hrvatsku… Ja želim orati za Hrvatsku… Preorat ću sve hrvatske gradove… Bit ću gradonačelnik svih Hrvata… Stavljam se u službu cijele Hrvatske… Lišen stranačkih okova, slobodan kao feniks kandidiram se za predsjednika Hrvatske…"

Usporedba s feniksom kao simbolom slobode čini se kao nepoznavanje pravog značenja tog pojma. Feniks je divna mitološka ptica koja se svakih petsto-šesto godina sama spaljuje i iznova rađa iz vlastitog pepela, pa je simbol besmrtnosti, simbol vječnog i neprolaznog. Ali, kao da je i nehotice pogodio bit simbolike. Čini se da se samospalio i kao gradonačelnik Zagreba i visoki funkcionar SDP-a, ne bi li se reinkarnirao u liku predsjednika države kao Mesija Hrvatske.

Medijima su Bandićeve skandalozne eskapade uvijek zahvalan materijal koji izaziva pažnju njihove klijentele, pa su time one i komercijalne. Prigovore medijima da time pružaju jednom kandidatu enormni besplatni publicitet, a time i promidžbu, oni otklanjaju tvrdnjama da objavljivanje događanja u kojima je Bandić protagonista prije njemu štete negoli koriste. Doista, mnogi Bandićeve javne istupe doživljavaju ridikuloznim i u tom smislu smatraju prije svega kontraproduktivnim po njega samog. Ismijavaju ga, a zbog njegove konjske i oračke simbolike tituliraju ga intelektualcem poljoprivrednog tipa.

Drugi, a koji mu također nisu skloni, doživljavaju sve Bandićeve igrokaze mnogo ozbiljnije. Nikako ga ne smatraju ridikuloznim marginalcem. Štoviše, smatraju ga ozbiljnom ugrozom. Svojim populističkim marketingom sveprisutnog i socijalno osjetljivog političara stvorio je o sebi u dobrom dijelu građanstva i izvan Zagreba sliku supermena, njihovog zaštitnika. Pritom je strpljivo i vješto pleo oko sebe tkanje, umreživši kao svoje osobe i one ekstremno različitih političkih nazora. Mnoge je zadužio. Uspio je dobiti i podršku Crkve, branitelja i nogometnih navijača. Svi zajedno sačinjavaju svojevrsnu interesnu zajednicu. A treba imati na umu da Zagreb čini najmanje četvrtinu biračkog tijela Hrvatske. Kad se još k tome pridoda berba iz kampanje izvan Zagreba...?

Hannibal ante portas, upozoravao je u svojim govorima svojedobno slavni Cicero na opasnost od kartaškog vojskovođe po rimsku državu pa je to postala uzrečica za upozorenje od neke ugroze. Danas i u nas: Bandić ante portas.

U svakom slučaju predstojeći predsjednički izbori bit će svojevrsni test inteligencije hrvatskog biračkog tijela, pa time i same Hrvatske.

Arhiva 2009

2024

2023

2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2008

2007

2006

2005

2004

2003

2002