Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Vidljiva je nervoza gospodina Sanadera i kao premijera i kao predsjednika HDZ-a

Naši su pobijedili

Groznica koja je proteklih predizbornih dana tresla vrhove naših političkih stranaka bila je tako žestoka kao da se radilo o parlamentarnim, a ne lokalnim izborima. Prevarili su se oni koji misle kako za rješavanje problema pojedine lokalne društvene zajednice nije odlučujuća ideološka opredijeljenost, već je bitna prije svega sposobnost i kvalificiranost kandidata za župana, gradonačelnika ili vijećnika, kako bi oni mogli uspješno obavljati poslove iz djelokruga svojih nadležnosti. Predsjednici stranaka osobno su se uključivali u predizborne aktivnosti pojedinih lokalnih sredina, kao da je to bilo "biti ili ne biti" za njihovu stranku. Poslije niza loših poteza vladajuće koalicije, njihova zabrinutost bila je shvatljiva.

Na kraju, kao da nije bilo poraženih. Sve stranke proglasile su svoje pobjede. Tradicionalno lijeva je opcija pretežno osvojila urbane sredine, a desna ruralna područja. Kad su novinari predsjedniku HDZ-a Ivi Sanaderu predočili kako je u mjestima koja ubraja u bilancu pobjede zapravo pobijedio HSS, objasnio je: "Sve je to isto. Naši su pobijedili. Zar nije tako"?

Pitanje je bilo upućeno predsjedniku HSS-a Josipu Friščiću, da bi to zatim obojica potvrdili širokim osmjehom i stiskom ruku.

Iako priča s izborima još nije sasvim dovršena, kraj koji će se odigrati u nedjelju već je izvjestan. Od tuda nesputano zadovoljstvo kojim je gospodin Sanader zračio na Aktualnom satu zasjedanja Sabora. Teret sve lošije gospodarske situacije, prijetnje sindikata, nezadovoljstvo studenata, demonstracije radnika, afera s nabavkom kamiona, presuda Branimiru Glavašu i njegov bijeg u BiH... Niz je razloga za vidljivu nervozu gospodina Sanadera i kao premijera i kao predsjednika HDZ-a. Tolika da je zanemario ustavnu trodiobu vlasti (zakonodavna, pravosudna i izvršna vlast) i komentirao jednu nepravomoćnu presudu, neprimjereno je ocijenivši kao uključivanje u predizbornu kampanju. Nakon prvog kruga izbora očito mu je kamen pao sa srca. Vidljivo je to bilo u njegovom euforičnom zadovoljstvu izbornim rezultatima, koje je svako malo naglašavao u svojim odgovorima na pitanja oporbenih zastupnika u Saboru. Ma što ga bili pitali nije odgovarao konkretno, već je podrugljivo podsjećao oporbene zastupnike i zastupnice da je on pobjednik. Karikaturalnost trijumfalističke predstave podcrtavao je zbor zastupnika pozicije koji su poput zločestih đačića dobacivali, isključivali mikrofon njima nepoćudnim govornicima ili štreberski postavljali pitanja na kojima će poentirati njihovi ministri. Uz obavezno snishodljivo zahvaljivanje "jako sam zadovoljan/na vašim odgovorom".

Cjelokupni dojam premijerovog saborskog istupanja bio je tragikomičan, a time je bila i doista bolna spoznaja razine naših vodećih političara. Jedina svjetla točka u tom letargičnom stanju našeg društva, koje dopušta premijerovo omalovažavanje saborskih zastupnika, pa time i njihovih birača, jedna je žena. Umirovljena medicinska sestra iz Zagreba odlučila je tužiti premijera Sanadera zbog duševnih boli koje joj je nanio svojim saborskim istupima toga dana.

Što se pak tiče nedjeljnog izbornog doigravanja u Samoboru i njegovoj okolici, gospodin Sanader moći će opet reći: "Naši su pobijedili". Jer, u finalu su HDZ (Tomislav Masten) i HSS (Krešimir Beljak). Ali, ako je to na stranačkom vrhu "isto˝, na lokalnom to nikako nije tako. Vodi se ogorčena borba i trajat će do posljednjeg daha i posljednjeg trenutka. Svaka strana nastoji privući glasače kandidata koji su ispali u prvom krugu izbornog rodea. Svim sredstvima. U poštanskom sandučiću našao sam preslik novinskog članka u kojem je 5.7.2007. između ostalog objavljeno: "Krešimir Beljak (36), 2002. godine na Općinskom je sudu u Zagrebu osuđen na osam mjeseci zatvora, što je preinačeno u tri godine uvjetno, zbog provale u četiri osobna automobila u svibnju 1999..." Gospodin Masten odlučno odbacuje svaku sumnju da su leci takvog sadržaja poletjeli iz njegovog tabora.

Oni koji bi radije Tomislava Mastena vidjeli kao budućeg gradonačelnika tvrde da njegov protukandidat nema nikakvog iskustva u upravljanju gradom, dok je njihov favorit četiri godine pekao zanat kao dogradonačelnik kod Antuna Dubravka Filipca. Je li to dovoljna preporuka?

Ruku na srce, gospodina Filipca nije pobijedio nitko od njegovih protukandidata, već je on pobijedio samog sebe. Njegov simpatičan izgled i ljubazan osmijeh izazivao je bezrezervno povjerenje kod ljudi. Imao je karizmu vođe. Njegove organizatorske sposobnosti su nesumnjive. Na početku je u zgradi na Tomislavovom trgu dočekan od većine kao spasitelj. Ali, neke su se stvari po njegovom sudu odvijale presporo. Sukobljavao se i s građanima. Iz gradske kuće krenula je fama da je isključiv, nesklon razlozima i samodostatan, prijeke naravi. U okviru mogućnosti okupio je dobru ekipu. U kojoj je najslabija karika bila šefica Ureda gradonačelnika. Neskloni mu najviše su po tome udarali. I pukla je fama koja ga je oborila.

A opet, ruku na srce, kakav je bio Samobor kad ga je pred četiri godine preuzeo i kakvog ga danas ostavlja nasljedniku? Prije svega Grad je doveden u red. Dugi je popis svega pozitivnog što je učinio. Time se nesumnjivo sâm upisao među najuspješnije samoborske gradonačelnike.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (45)