Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Uspjeli smo! Dogovorili smo se da se ništa nismo dogovorili

Tresle se Mokrice

Tu odmah pored nas, u starom gradu Mokrice mogao se prošlog utorka dogoditi jedan značajan susret. Vjerojatno su tako mislili i gazde brojnih novinara svih vrsta medija iz regije, EU, pa i šire, kad su ih tako brojne tamo poslale. Novinari, fotografi i TV-snimatelji opsjedali su ulaz pred visećim mostom, dok je po njima padao snijeg u gustim krpama. Zauzeli su i unutarnje nenatkriveno dvorište. Ali, samo su rijetki bili pripušteni u samo predvorje događanja. Čak je i nezaustavljivi Reuters tamo bio i poslovičnom brzinom u svijet poslao vijest da su se pred novinarima pojavila dvojica premijera, Sanader i Pahor, međusobno "suzdržano ljubazni i s usiljenim osmjesima". I da su rekli kako su se dogovorili da se ništa nisu dogovorili. Dok hrvatska strana susjedu velikodušno nudi služnost prolaza na otvoreno more, slovenska traži vlasništvo. I tako su se tresle Mokrice, a rodio se miš.

Istog tog pokladnog utorka je na nastavku suđenja general Zagorec, optužen za pronevjeru, izjavio kako je on u cjeloj zavrzlami samo mali miš, tvrdeći da su pravi štakori bili neki drugi u Ministarstvu obrane. Možda su i njega svojedobno u djetinjstvu učili pjesmicu: "Ja sam mali miš, koji ne zna niš, samo sreća i veselje, to su moje želje". I sada, na domaku do njih, netko mu je pomutio ostvarenje tih želja.

Ali, to je druga priča. Vratimo se onoj prvoj koja će biti upisana u anale starodrevnog grada Mokrica. Gospodin je Pahor nešto pojašnjavao kako hrvatska strana ne razumije bit tekovina demokracije, jer u Sloveniji dopuštaju i marginalcima pozivanje na ustavna prava. Pa time i marginalnim strankama pokretanje mehanizma za provođenje referenduma. Pritom je nalik na trbuhozborca koji nastupa sa zločestom lutkom. On je dobar i uglađen, a ona je ta koja izgovara nepristojne riječi. Ali, pritom je nalik na onog nedovoljno vještog trbuhozborca, koji nikako ne može prikriti pomicanje svojih usnica.

Kako nije bilo moguće postavljati premijerima pitanja, nije se moglo čuti da li ima nekog napretka oko slovenske kasarne na Sv. Geri, nesumnjivo na hrvatskom teritoriju. Ne znamo niti da li je netko s hrvatske strane prenio slovenskoj strani pitanje zagrebačkog Kaptola kada će mu biti povraćena nesumnjivo njegova imovina - stari grad Mokrice. Naime, gradinu i pripadajući joj posjed Kaptol je izgubio u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske. Poglavnik Ante Pavelić poklonio ga je Hitleru. U ono vrijeme veliki je njemački Reich graničio s Hrvatskom. Granična rječica bila je baš Gradna. Negdje možda još postoji ona fotografija nekoć vidljiva u Muzeju NOB-a (Narodno oslobodilačke borbe). Fotografija njemačkog vojnika-graničara pod šljemom, s ogrlicom oko vrata o kojoj visi na prsima velika metalna pločica i s čuvenim njemačkim šmajserom. Snimljena na još postojećem starom breganskom mostu, kraj legendarne gostione Kalin. I kako su tada Mokrice bile u Njemačkoj, Pavelić je očito smatrao da ih može bez problema pokloniti. Pritom ne pitajući ništa tada još nadbiskupa Stepinca. Naime, s njime ionako nije bio u najboljim odnosima. Pogotovo poslije one nadbiskupove propovijedi u katedrali. A oni koji su došli na vlast 1945. bili su u još lošijim odnosima s Kaptolom, pa su Mokrice došle u vlasništvo tada Federalne, zatim Socijalističke Republike Slovenije u sastavu Jugoslavije.

Zapravo, zašto se dvojica premijera nisu sa svojim svitama tu sastala, u gostioni Kalin? Istina, Mokrice imaju hrvatsku povijesnu dimenziju. Ali, što se toga tiče, gostiona Kalin bi bila prikladnija. Pregovarajući, svaka bi strana mogla lijepo sjediti na svojoj zemlji, jer tu nema spora što je čije. Naime, negdje po njenoj polovici prolazi granična crta između Hrvatske i Slovenije, sada i Europske Unije. Kako će dugo biti gostiona Kalin samo na pola u Europskoj Uniji, to je sada sve neizvjesnije. Predsjednik Mesić je zbog toga tužan, jer se morao pomiriti s činjenicom da to neće biti za njegova mandata. To će se dogoditi, najvjerojatnije, tek za mandata idućeg predsjednika RH.

Tko će pak biti treći Predsjednik, i to je još danas neizvjesno. Ponuda je krenula. Poslije predsjednika Hrvatske gospodarske komore Nadana Vidoševića, moderator TV-emisije Nedjeljom u 2 prezentirao nam je Ivu Josipovića kao potencijalnog predsjedničkog kandidata. Zbog njegove polivalentnosti kao vrhunskog intelektualca nije ga jednostavno opisati. Profesor je na Pravnom fakultetu kojeg, vidjeli smo, studenti i poštuju i vole, a kolege cijene. Akademski je obrazovan muzičar, direktor svjetskog festivala suvremene glazbe Zagrebački biennale (ali je surađivao i sa samoborskim KUD Ferdo Livadić). Vrlo je angažirani saborski zastupnik i pritom izvrstan govornik. Svi ističu njegovu neporočnost i poštenje, kompetentnost u prosudbama i odmjerenost u istupima. Po svojoj svestranoj obrazovanosti i znatiželji renesansni tip. Čovjek koji očito ne misli da sam sve najbolje zna, a dovoljno pametan da se ne plaši okružiti pametnima i saslušati njihova mišljenja. Podsjeća me na Vladu Gotovca. I po tome što su se na ekranu mogle vidjeti poruke gledalaca da je prepošten za političara. "Nikako ne prihvaćam da poštenje i politika ne mogu ići zajedno", rekao mi je svojedobno Gotovac kad su mu njegovo poštenje navodili kao manu za političara.

Ne bi trebalo ponovno propustiti šansu za jednog Gotovca.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)