Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Sve manje birača izlazi na izbore. Rezignacija je očita.

Tko je uspješan gradonačelnik?

Još se čuje jeka nedavnih lokalnih izbora. Komentari u raznim varijantama, ali istog sadržaja: "Od ponuđenih kandidata nisam imao za koga glasati pa nisam izašao na izbore". U prosjeku nije izašlo na izbore oko 70 posto građana s pravom glasa. I dok su jedni bili i suviše savjesni, pa su kao dvostruki građani i autobusima dolazili iz susjednih država, kako su izjavljivali u mikrofon pred TV-kamerama, da bi pomogli "svojima", ogromna većina je očito rezignirano odmahnula rukom.

Da li su u tim okolnostima izabrani doista legitimni predstavnici građana? Prema pravilima izbornih igara doista jesu. Čak i unatoč činjenici da su unutar tih 30 posto glasova oni bili podijeljeni na razne političke stranke. Iz toga jasno proizlazi činjenica da velika manjina vlada nad većinom. Nije to samo posljedica ishoda posljednjih lokalnih izbora, već nepobitna karakteristika svih dosadašnjih izbora, kako lokalnih, tako i parlamentarnih. Sve manje birača izlazi na izbore. Rezignacija je očita. Glasujući za određenu stranku bili su uvjereni da podupiru političku opciju koja izražava svjetonazor njihovog opredjeljenja. Kako u materijalnom, tako i u moralnom smislu. Stoga je njihovo razočaranje ogromno kada dožive da lideri stranaka, kojima su svojim glasom dali povjerenje, paktiraju sa šefovima stranaka za koje ni u snu ne bi glasali. Osjećaju se prevareni kad uvide kako je i njihovim glasovima stranačkim liderima omogućeno paktiranje za očuvanje fotelja i osiguravanjem sinekura.

Usput, navodno je bivši gradonačelnik Samobora Antun Dubravko Filipec podnio ostavku u predsjedništvu stranke HSLS. I pritom predsjednici Đurđi Adlešič zamjerio da je ušla u koalicioni brak iz osobnih računa i time nanijela štetu ugledu i vjerodostojnosti stranke. Nažalost, zbilo se to poslije odigrane utakmice. Istina je rečena, ali - post festum.

I što preostaje namagarčenim glasačima, osim puke rezignacije i buduće apstinencije? Negdje tamo poslije Drugog svjetskog rata na početku druge Jugoslavije održani su "slobodni i demokratski izbori". Glasačima koji nisu htjeli glasati ZA ponuđenu opciju na raspolaganju je bila kutija PROTIV, takozvana "crna kutija". Glasalo se gumenim kuglicama. Pričalo se da su tadašnje izborne komisije imale pune ruke posla s presipanjem kuglica u prazne ZA kutije. Danas nema opcije za glasanje PROTIV. Pa ipak postoji takva mogućnost. Štoviše, i bolja mogućnost. Nezadovoljni s ponuđenim kandidatima mogu doći na biralište i precrtati cijeli glasački listić. Poništiti ga. Kad bi se birači i na taj način izjašnjavali, bio bi to svojevrsni građanski referendum. A i znatno bi se smanjila mogućnost manipulacija s neiskorištenim glasačkim listićima.

Naravno, uoči svakih izbora bezbroj je Mesija, ali sve je manje vjere u njih. Samo naivni i neuki još im ostaju vjerni. U atmosferi loših iskustava i zbog toga sveopće rezignacije, ljudi su sve više sumnjičavi. Pitaju se: zašto se netko osjeća pozvanim biti predsjednik, župan, načelnik općine?… Ili, recimo, gradonačelnik?

Predsjednik Mesić u jednom je razgovoru ispričao anegdotu o Peri Pirkeru, zagrebačkom gradonačelniku u socperiodu, maknutom zbog "maspoka". Pirker je bio nekonvencionalan tip, lucidan i duhovit. Na opće zgražanje partijske vrhuške jednom bi godišnje u zagrebačkom Gradskom podrumu okupljao na večeri sve bivše gradonačelnike. Jednom prilikom jedan je gradonačelnik iz prethodnog sistema Pirkeru rekao kako ovaj nikad neće biti uspješan kao što je on bio. I obrazložio to time što je radio po savjesti za dobro grada, ali pritom uzimao i mito. Pirker, rekao je bivši gradonačelnik, nikad neće biti uspješan poput njega, jer ne uzima mito. Da je danas živ, ovaj gradonačelnik morao bi priznati da su mnogi naši današnji gradonačelnici uspješniji i od njega. Jedino je upitno - primajući mito rade li i po savjesti za dobro grada?

Kad već spominjem predsjednika, iskreno priznajem da sa zebnjom iščekujem završetak njegovog mandata. Sve je više reflektanta za predsjedničku fotelju. Ali, određeni su samo u SDP-u. Tko će između dvojice sveučilišnih profesora biti njihov predsjednički kandidat odlučit će se na unutarstranačkim izborima. Prof.dr. Ivo Josipović, profesor na Pravnom fakultetu i Glazbenoj akademiji, kao saborski zastupnik uživa reputaciju nadasve pametnog, vrhunski obrazovanog i uvijek odmjerenog političara. Znanjem stranih jezika, dobrog izgleda i savršenog ponašanja jednog gentlemana, gospodin Josipović nema konkurencije među mogućim kandidatima. Ali, bojim se da za takvu vrstu gospode naš birački korpus još nije sazreo. Stoga mi se čini da će se već na unutarstranački izborima SDP-a većina članova prikloniti prof.dr. Ljubi Jurčiću. Nesumnjivo također gospodinu, ali širokom puku prihvatljivijem zbog njegovih "kamenih gena".

Zanimljivo je da i gospodin Ivo Sanader koketira s mišlju da se uključi u predsjedničku trku. Ali, kako Hrvatska pod njegovom vladom sve više puca po šavovima, mogao bi do jeseni još više izgubiti na popularnosti. A i njegova kandidatura za predsjednika RH mogla bi biti protumačena kao napuštanje broda koji tone.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (28)