Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Zastave se vijorile usprkos tugaljivoj gospodarskoj situaciji

Samoborci osvjetlali obraz

Samoborci su opet osvjetlali obraz Samoboru. Organizatori Samoborske glazbene jeseni pobrinuli su se za senzaciju. Doveli su u Samobor, a time nakon niz godina i u Hrvatsku, u svijetu renomiranog pjevača Maxa Emanuela Cenčića. Kao kontratenor svojevrsni je pjevački fenomen. Njegov koncertni nastup u franjevačkoj crkvi bio je za prisutnu publiku izuzetan doživljaj. U izvjesnom smislu prava senzacija, koja je na neki način nadmašila izvanredni publicitet koji uvijek uživaju Varaždinske barokne večeri, a koje terminski prethode Samoborskoj glazbenoj jeseni i prijete joj zasjenjenjem. Dokaz izvanrednosti ovog koncerta je i promptno emitiranje njegove snimke na HTV1. Zbog umjetničkog značaja tog događaja, snimka će sigurno biti ponovljena, nadajmo se u nekom povoljnijem terminu nego što je to bilo nedjeljno rano jutro.

Još jednom Samobor je bio u žiži HTV1. U večernjem Dnevniku na Dan neovisnosti Mislav Togonal prijekorno je komentirao činjenicu da se na kućama nisu vijorile hrvatske trobojnice. Čak nisu bile istaknute niti na mnogim zgradama državnih institucija. Suprotno tome Samoborci su i opet osvjetlali obraz Samoboru. Kako reče Mislav Togonal, u ovom gradiću lepršale su zastave. Samoborski je zet pa se je u to osobno uvjerio. Ali, da ne razglabamo zašto nije bilo zastava. Odgovor se mogao iščitati i iz dva televizijska priloga. Jedan o zadovoljnim njemačkim penzionerima u Opatiji. Drugi u uličnoj anketi među našim građanima koji su u očitoj apatiji. A tko nam je kriv. Velika većina nas glasala je za kapitalizam. Pritom su svi sebe vidjeli kao buduće kapitaliste, a nikako kao eksploatirane šljakere. Još manje kao siromašne penziće. A najmanje kao nezaposlene. Takvu tmurnu sliku Hrvatske nitko nije imao na dan kad je proglašena njena neovisnost. Mnogi danas misle da smo iz zla otišli u gore.

Takva razmišljanja nisu nešto novo na ovim prostorima. Pričalo se svojedobno kako smo iz "trule austrougarske monarhije" 1918. godine ušli kao guske u maglu u "tamnicu naroda". Istinabog, nisu baš svi tako bezglavo srljali u južnoslavensko bratstvo. Baš ovih se dana navršila godišnjica kad su 1920. godine koruški Slovenci bili plebiscitarno odlučili da ostaju u sklopu austrijske države. Procijenili su da im je bolje ostvarivati svoja nacionalna prava u okviru Republike Austrije, negoli Kraljevine Jugoslavije. U Villachu u staroj gradini ukopana je spomen ploča s natpisom: "Dovde je kročila noga srpskog vojnika i ni koraka dalje". Tu nije mogao ništa promijeniti ni maršal Tito 1945. godine. Na veliku žalost slovenskih sunarodnjaka na sunčanoj strani Alpa, pa je tako ostalo u Austriji i Slovencima sveto mjesto Gosposvetsko polje, jer su se na njemu birali slovenski knezovi. Naravno, mnogi od njih zapravo su u "doba mraka" žalili što se i njihovi preci nisu opredijelili za ostanak u sklopu Austrije.

Ali, da se vratimo pohvali Samoboru za istaknute zastave. Samoborci su još jednom posvjedočili svoje domoljublje. I optimistički poručili u duhu legendarne hrvatske budnice koja je nastala baš tu u prostorijama i za klavirom, danas Samoborskog muzeja. "Još Hrvatska nij´ propala dok mi živimo, visoko bu gore stala..." Uglazbio ju je naše gore list Ferdo Livadić. Možda će biti netko ponukan ispraviti to da on baš i nije naše gore list. Jer, da je pravzaprav dotepenec. Rođen u Celju. Slovenac ili čak Nijemac. Bilo kako bilo, slavni naš Samoborac Ferdo odlučio je svoje rođeno prezime Wiesner (Wiese = livada) pohrvatiti u Livadić. Ne i njegovi nasljednici, koji su ostali Wiesneri.

Nacionalna zanesenost u hrvatskoj je povijesti svojevrsni fenomen mnogih uglednika stranog porijekla. Skladatelj prve hrvatske opere Vatroslav Lisinski prvotno se zvao Ignacije Fuchs. Skladatelj nacionalne opere Nikola Šubić Zrinski, iz koje je arija U boj, u boj... uvijek budila rodoljubni zanos, Ivan Zajc, ima germanske korijene iz Češke (Seitz). Uostalom, i naš prvi hrvatski profesionalni pisac Stanko Vraz (Frass) rođen je u Sloveniji.

Možda bi Ferdo Livadić i Stanko Vraz bili zanimljiva tema usputnog razgovora u predahu pregovora između premijerke Jadranke Kosor i njenog slovenskog kolege Boruta Pahora. Nakon što će se uskoro sastati u Zagrebu, za iduće mjesto sastanka predlažem im gostionicu Kalin. I to u onoj prostoriji kroz koju prolazi granična crta između Hrvatske i Slovenije. Svatko bi bio na svojoj zemlji, a za istim pregovaračkim stolom.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (4)