29.12.2004.

Delirium tremens HNS-ove mladeži

Kaj ima nekaj od pijače jače?

Povod ovome tekstu jesu dogodovštine pijane mladeži HNS-a koja se okuplja svakoga petka, a možda i subote, te još kojega dana u tjednu, u prostorijama svoje stranke smještene u Zagrebačkoj 16. Problem ne bi postojao da igrom slučaja ta stranka ne dijeli zajedničke prostorije (hodnik, WC, čajnu kuhinju, predvorje itd.) s ostalim stanarima dotične građevine, uglavnom društveno - političkim udrugama, strukovnim društvima, sportskim klubom, te jednim jedinim kazalištem u ovome, ionako kulturnim događanjima izuzetno siromašnom gradu. (Neka se ne uvrijede pojedinci i institucije koje popravljaju prosjek maloga nam gradića). Da bi život u takvoj situaciji donekle mogao biti skladan, morale bi se poštovati vrijednosti dobroga kućnog odgoja te, u našem slučaju, elementarna kultura ponašanja i međuljudskoga ophođenja. Dakle, mlada haenesova ekipa redovito svakoga tjedna alkoholizira se u prostorijama vlastite stranke da bi na vrhuncu tuluma ispovraćala – doslovno i stvarno – apsolutno sve: i kuhinju, i WC, i hodnik, i ulazna vrata zgrade.

Ponavalja se to svakih pet-šest, a i češće dana, pa prostorije koje su predviđene za ostavljanje kaputa, čekanje kazališne predstave, a potpisnik ovih redova sjeća se i domjenaka koji su se tu znali održavati, liče više svinjcu nego predvorju kazališta. Vrhunac svega jest pijani bezobrazluk naših budućih političara koji ne osjećaju potrebu da iza ostavljenoga sranja povuku vodu, očiste zidove, operu posuđe, jer tim prostorijama služit će se i drugi, prvenstveno djeca koja jedina dolaze u ovo kazalište pogledati predstave. Postojeći smrad zgrade može se usporediti s ranojutarnjim alkoholno - ispovraćanim mirisom krčmi iz, navodno, nekih minulih dana. Osornost i aroganciju neshvaćene mladosti možda najbolje ilustrira posljednji događaj od 29. prosinca.

Naime, toga dana trebala se održati lutkarska predstava za djecu. Voditeljica kazališta dolazi s malim glumcima ranije u kazalište ne bi li se pripremili za izvedbu. Ušavši u zgradu, dočekuje ih prizor dostojan naturalističkih filmova s tematikom alkoholizirane političke mladosti besperspektivne budućnosti. U potpunosti uneređen prostor vlastitim rigotinama otkačena gospoda odbijaju pospremiti. I tada voditeljica sama sve čisti jer uskoro treba stići najmlađa publika sa svojim roditeljima.

Treba spomenuti da zgrada ima čistačicu, no žena je odustala čistiti otkako su zaredali haenesovski deliriji. Tuga i jad ovakvoga ponašanja još je i veća uzme li se u obzir će ovi omladinci vjerojatno voditi ovaj grad.

Druga misao vezana uz ovu problematiku kreće prema učmalom političkom radu stranke s vlastitim redovima, jer sasvim očito ne brine za imidž koji ostavlja na državnoj razini. Umjesto da se pozabavi s adolescentskim ispadima, a o svemu je obaviještena nekoliko puta, nju to previše ne uzbuđuje, što doduše i ne čudi, budući da su se u prošlosti i stariji članovi sami slično ponašali.

Ono što ostaje kao tužna činjenica jest da ljudi na lokalnoj razini zapravo nemaju nikakvoga izbora.

Kvaliteta njihovih političara u stranakama predvodnicama građanskoga, pa čak i liberalnoga svjetonazora, zapravo je više nego upitna. Ipak se radi samo o brizi za vlastitu guzicu, da ne kažem bljuvotinu.

P.S. dolje potpisani zaineresirani je roditelj vrtićkoga djeteta koje u kazalište dolazi sa svojim tetama nekoliko puta u mjesecu.

Antun Pavlin

Napiši pismo

Kaj ima nekaj od pijače jače?

Arhiva 2004

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2007

2006

2005

2003

2002