Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Jedan radni dan VIADUKTA na sanaciji Ulice Franza Liszta

Razbacivanje našim novcem

Investitor: Grad Samobor

Izvođač: VIADUKT d.o.o.

Predmet: Sanacija Ulice Franza Liszta na Gizniku

Negdje u jesen 2003. godine Poglavarstvo Grada Samobora potpisalo je s građevinskom tvrtkom VIADUKT d.o.o. ugovor o sanaciji Ulice Franza Liszta na Gizniku.

Kao građanin ove ulice imam (ne)priliku pratiti sve aktivnosti oko predmetne sanacije, a ujedno i čuti i slušati ostale građane, njihova čuđenja, zgražanja i upite tko smije na takav način "upravljati" njihovim novcima i živcima.

S obzirom da me Gradsko Vijeće delegiralo u Odbor za zaštitu okoliša, te da aljkav i loš način izvođenja radova na saniranju utječe na zaštitu okoliša (poluprohodna ulica s podignutim poklopcima šahtova i nesanirani izrovani dijelovi kolnika), dužan sam upozoriti stručne službe Grada da pojačaju nadzor, jer radi se o korištenju novca poreznih obveznika našega Grada.

No, prije opisa jednog uobičajenog radnog dana na toj sanaciji, red je da se daju neki podaci o do sada izvedenim radovima.

Radovi na sanaciji su započeli polovicom prosinca, u vrijeme prvih pahuljica snijega, podizanjem poklopaca šahtova i kapa vodovodnih ventila. Jasno, sve to od oka, bez određenih mjera, pa te kape vire svakako u odnosu na postojeći kolnik, ali i u odnosu na visinu rubnjaka. Srećom, nije do sada bilo većih snježnih padalina, pa nije ni bilo potrebe ovu ulicu čistiti ralicom, što bi bilo nemoguće.

Radi loše izvedenih radova u lošim vremenskim uvjetima i lošom zaštitom, neki su poklopci šahtova do sada podizani više puta. Jedna ekipa izbetonira okvir i podigne poklopac, a dođe teško vozilo ili valjak (Viaduktov) i sve polomi. I tako iz dana u dan – samo ne znamo do kada.

Nakon ovog uvoda, evo opisa jednog takvog (uobičajenog) radnog dana u kojem ima više izgubljenog vremena nego stvarnog rada:

Utorak, 10. veljače 2004.:

- oko 8 sati i 30 min dolazi kamionet, izlaze tri radnika i istovaruju dvije vreće pijeska i jednu vreću cementa na nogostup ispred kućnog broja 28

- oko 11 sati stiže kamion natovaren tzv. "pik hamerom", te jedan radnik razbija beton oko poklopca kanalizacijskog šahta (koji je već podizan dvaput)

- oko 12 sati dolaze dva (druga) radnika i razbijeni beton uklanjaju u stranu

- u 13 sati i 30 min dva radnika (vjerojatno isti) od kućnog broja 36, s udaljenosti cca 100 m, lopatama donose gotovi beton i stavljaju ga oko okvira poklopca, označavaju mjesto tzv. markerom (PZ 724) i odlaze – radni dan je gotov.

Istovareni pijesak i vreću cementa uklonili su djelatnici VIADUKTA nakon dva dana i odvezli viličarom, a dotični šaht ispred kuće br. 28 ponovo je pod teretom vozila utisnut u loše izvedenu betonsku podlogu.

Treba proći opet nekoliko dana da neki drugi radnici tog istog VIADUKTA ponove sve te radnje i da ponovo podignu taj ili još i neki drugi poklopac. Dokle? Zar se nije moglo pričekati s tom sanacijom do proljeća i sve radnje koje su do sada izvođene punih dva mjeseca obaviti u jednom tjednu? Naime, obavljeni radovi zahtijevaju upravo toliko vremena. Sve ostalo vrijeme je uzaludno potrošeno, a građani se s pravom pitaju: zar sve to ide iz naših džepova?

Branko Adamek

• 14.02.2004.
• Komentirajte članak
• Pregled komentara (0)