14.02.2004.

Jedan radni dan VIADUKTA na sanaciji Ulice Franza Liszta

Razbacivanje našim novcem

Investitor: Grad Samobor

Izvođač: VIADUKT d.o.o.

Predmet: Sanacija Ulice Franza Liszta na Gizniku

Negdje u jesen 2003. godine Poglavarstvo Grada Samobora potpisalo je s građevinskom tvrtkom VIADUKT d.o.o. ugovor o sanaciji Ulice Franza Liszta na Gizniku.

Kao građanin ove ulice imam (ne)priliku pratiti sve aktivnosti oko predmetne sanacije, a ujedno i čuti i slušati ostale građane, njihova čuđenja, zgražanja i upite tko smije na takav način "upravljati" njihovim novcima i živcima.

S obzirom da me Gradsko Vijeće delegiralo u Odbor za zaštitu okoliša, te da aljkav i loš način izvođenja radova na saniranju utječe na zaštitu okoliša (poluprohodna ulica s podignutim poklopcima šahtova i nesanirani izrovani dijelovi kolnika), dužan sam upozoriti stručne službe Grada da pojačaju nadzor, jer radi se o korištenju novca poreznih obveznika našega Grada.

No, prije opisa jednog uobičajenog radnog dana na toj sanaciji, red je da se daju neki podaci o do sada izvedenim radovima.

Radovi na sanaciji su započeli polovicom prosinca, u vrijeme prvih pahuljica snijega, podizanjem poklopaca šahtova i kapa vodovodnih ventila. Jasno, sve to od oka, bez određenih mjera, pa te kape vire svakako u odnosu na postojeći kolnik, ali i u odnosu na visinu rubnjaka. Srećom, nije do sada bilo većih snježnih padalina, pa nije ni bilo potrebe ovu ulicu čistiti ralicom, što bi bilo nemoguće.

Radi loše izvedenih radova u lošim vremenskim uvjetima i lošom zaštitom, neki su poklopci šahtova do sada podizani više puta. Jedna ekipa izbetonira okvir i podigne poklopac, a dođe teško vozilo ili valjak (Viaduktov) i sve polomi. I tako iz dana u dan – samo ne znamo do kada.

Nakon ovog uvoda, evo opisa jednog takvog (uobičajenog) radnog dana u kojem ima više izgubljenog vremena nego stvarnog rada:

Utorak, 10. veljače 2004.:

- oko 8 sati i 30 min dolazi kamionet, izlaze tri radnika i istovaruju dvije vreće pijeska i jednu vreću cementa na nogostup ispred kućnog broja 28

- oko 11 sati stiže kamion natovaren tzv. "pik hamerom", te jedan radnik razbija beton oko poklopca kanalizacijskog šahta (koji je već podizan dvaput)

- oko 12 sati dolaze dva (druga) radnika i razbijeni beton uklanjaju u stranu

- u 13 sati i 30 min dva radnika (vjerojatno isti) od kućnog broja 36, s udaljenosti cca 100 m, lopatama donose gotovi beton i stavljaju ga oko okvira poklopca, označavaju mjesto tzv. markerom (PZ 724) i odlaze – radni dan je gotov.

Istovareni pijesak i vreću cementa uklonili su djelatnici VIADUKTA nakon dva dana i odvezli viličarom, a dotični šaht ispred kuće br. 28 ponovo je pod teretom vozila utisnut u loše izvedenu betonsku podlogu.

Treba proći opet nekoliko dana da neki drugi radnici tog istog VIADUKTA ponove sve te radnje i da ponovo podignu taj ili još i neki drugi poklopac. Dokle? Zar se nije moglo pričekati s tom sanacijom do proljeća i sve radnje koje su do sada izvođene punih dva mjeseca obaviti u jednom tjednu? Naime, obavljeni radovi zahtijevaju upravo toliko vremena. Sve ostalo vrijeme je uzaludno potrošeno, a građani se s pravom pitaju: zar sve to ide iz naših džepova?

Branko Adamek

Napiši pismo

Razbacivanje našim novcem

Arhiva 2004

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2007

2006

2005

2003

2002